Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Leila Šeper: Kukičanjem pokušavamo promijeniti svijet

Leila Šeper: Kukičanjem pokušavamo promijeniti svijet

Našim kolektivnim radom interveniramo u javni prostor i tako šaljemo političke poruke ekološkim načinom grafitiranja, gerila street artom

Kao posebne gošće udruge Queer Sport Split na festivalu nezavisne kulture i umjetnosti koju organizira Platforma Doma mladih u Splitu, na radionici kukičanja u sklopu gerilskog projekta '1000 zastavica' sudjelovale su i djevojke iz sarajevske skupine Yarn Bombing Sarajevo. Iskoristili smo priliku i popričali s članicom skupine, aktivisticom, feministicom, blogericom i pletiljom Leilom Šeper.

Zašto ste baš vunom odlučili bombardirati Sarajevo?

- Grupa je nastala iz promišljanja kako nešto što je tradicionalno žensko prenijeti u javni prostor koji se percipira kao muški. Kako pletenje pripada privatnoj sferi naših baka i mama, odlučile smo to pletenje smjestiti u javni prostor. Počele smo u uredu, da bi se poslije prebacile u kafiće. Obično se nalazimo jedanput tjedno. Grupa Yarn Boming Sarajevo sastavljena je od iskusnih pletilja i onih s manje iskustva. Onim što ispletemo i iskukičamo, našim kolektivnim radom interveniramo u javni prostor i tako šaljemo političke poruke ekološkim načinom grafitiranja, gerila street artom. Ukrašavale smo klupe i drveće u parku, naše smo radove ostavljene i ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu. I ne bombardiramo samo Sarajevo, intervenirali smo i u Dubrovniku, Rijeci, Splitu... S udrugom Queer Sport Split radimo na gerilskom projektu '1000 zastavica'. Cilj je isplesti tisuću zastavica, a baš tisuću jer se naša priča nadovezuje na japansku legendu o tisuću origami ždralova koji donose sreću. Naše su zastavice ove godine već obilježile prosvjed za kurikularnu reformu, splitski Pride, a bile su i dio berlinske izložbe cc Sport. Zastavice koje ispletemo ovom prigodom ukrasit će dvorište Chillton bara. Projekt '1000 zastavica' tradicionalnoj aktivnosti daje aktivističko značenje, promiče vrijednosti zajedništva i promovira gerilski aktivizam kao oblik neagresivne ulične umjetnosti. 

Okušala si se i u službenoj politici. Zašto?

- Barem sam pokušala... Prvi put je ispalo da je u pitanju škola za neki naredne izbore. Moj jednostavan zaključak je da je sve (bezrazložno) prekomplicirano za nezavisne kandidate i kandidatkinje. S druge strane, prezirem političke stranke i općenito političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Komentirala sam to na Facebooku i onda je jedan moj prijatelj rekao: 'Pa, hajde, kandidiraj se, evo, ja prilažem deset maraka za tvoju kandidaturu'. Bili su lokalni izbori i za kandidirati se bilo je potrebno uplatiti tisuću maraka takse. Kako je već prvog dana bilo jasno da ću imati barem pola potrebnog iznosa, prihvatila sam se poslova oko kandidature za vijećnicu Općinskog vijeća Ilidže. Htjela sam pokazati da kampanja može biti drukčija od one koju nam serviraju profesionalni političari, da se može fokusirati na prava pitanja, pitanja koja tište građane i građane, i da ne mora biti skupa. Pristupila bih joj aktivistički zajedno sa osobama koje su moralno i novčano podržale ideju o mojoj kandidaturi. Nisam imala iluziju da ću ući u Opštinsko vijeće Ilidža, ali ostaje žal da zbog kašnjenja uzrokovanog nedovoljnim poznavanjem pravila nisam ni dospjela na listu. Naučene su lekcije, kao što rekoh, bit će još izbora. 

Ti si i čitana blogerica, pobjednica si natječaja na Byka.com...

- Da, jedna sam od pobjednica Bykinog natječaja od prošle godine za najbolju političku blogericu u Bosni i Hercegovini. Dosta pratim mainstream političku scenu u BiH i regiji, a onda nastojim to uvezati s onim stvarima koje nas, kao osobe izvan tog mainstreama, tište. Često mi je nevjerojatno do koje mjere su (naši) reprezenti otuđeni od nas i u kojoj mjeri jednodimenzionalno promatraju svijet oko njih, nerijetko gurajući nas ostale u pozicije nijemih promatrača. Onda daju podrške nekim besmislenim akcijama (kao npr. zabrana pobačaja) ili ismijavaju naše napore da mirnim okupljanjem iskažemo nagomilano nezadovoljstvo (Elmedin Konaković, premijer kantona Sarajevo npr.). Ako već skupim teme kojima se bavim, onda bih ih kategorizirala u ženska prava, aktivizam i međuaktivistički odnosi, aktivistička događanja, mainstream politika... Naročito me zaokuplja problem nedostatka vizije i solidarnosti. Istina je da se radi na tome, vidjet ćemo koliko nam je čekati. Demokracija je, zaboga, nitko nije nesmjenjiv!

Vaša reakcija na temu