KOLUMNA KATE MIJIĆ: Ljudi nisu jedini koji pokušavaju preživjeti dan za danom

Teška su vremena, barem za većinu ljudi. Koliko god radili, čini mi se da nikad nemamo dovoljno za normalan život, i to onaj bez ikakvog luksuza. Na žalost, luksuz nam je postalo otići u kazalište, u restoran barem jednom mjesečno, a nekima je luksuz imati i jedan normalan obrok dnevno. Sve je postalo preskupo. Postali smo virtuozi u preživljavanju. Iako sam bila odlična u matematici tijekom školovanja, čini mi se da bih dobila jednu školsku jedinicu kada su moje financije u pitanju. Tu mi matematika ne ide, i nikako ne ide. Koliko god zbrajala i oduzimala, množila i dijelila, moj račun plus nije vidio godinama. Ne očajavam, znam da je tako i drugima. Ja sam uvijek uz većinu. 

Ali, mi nismo jednini koji preživljavamo. Mi se barem možemo snaći na bilo koji način, a postoje bića koja to ne mogu. Ovih dana je obilježen Svjetski dan napuštenih životinja. Napuštenih, ta riječ sve govori. Napustio ih je onaj kojem su vjerovali. Ostavio ih je da umru od gladi, privezani lancem, ostavio ih je u kesi, ostavio ih je pored prometne ceste, ili negdje u zabiti gdje čovjek nije kročio nogom godinama, a onog tko ih je ostavio i ne mogu nazvati čovjekom. Posebno sam osjetljiva na skupine koje se ne mogu obraniti, i o čijoj sudbini odlučuje (ne)čovjek. U tu skupinu spadaju djeca, žene, starci, životinje. Kroz život shvatiš da je jadan onaj tko o tuđoj milosti ovisi, a u to sam se uvjerila bezbroj puta. Na društvenim mrežama pratim udruge koje se brinu o napuštenim životinjama. I sama sam udomila malu pekinezericu koja ja, zajedno sa svojim bratom, nakon što je okoćena, stavljena u kesu i bačena u kontejner. Protivnik sam kupovanja pasa, ne zbog novca, nego zato da se jednoj napaćenoj duši da priliku da ima dom. A dati im dom, znači da im se da ljubav, a ne udarce Ne shvaćam takve ljude, nikako ne shvaćam. Kako mogu? Osude na smrt, a da krivice nema. Udaraju da bi pokazali da su jači. Sakate zbog bolesne psihe. Tko to odgaja? To je jedino pitanje koje mi se nameće. Ovih dana čitam kako je žena ispred svojeg djeteta namamila psa, i objesila ga o ogradu. Isuse! Kakvo će to dijete biti? Kakva je ona majka, i kakav primjer daje? Kakav to čovjek može uživati u tuđoj patnji? Što joj je pas smetao? Došao joj je s povjerenjem, a na najgori mogući način je naučio da se čovjeku ne smije i ne može vjerovati. Jer, čovjek je najgore biće, čovjek svjesno radi zlo, ne da bi preživio, nego zato što misli da sve može. 

Što reći o onima koji izbace skotnu kuju? Ako nisu željeli psiće, mogli su sterilizirati psa, kao što sam i ja napravila. Kako da oni prežive? Kakav je njihov dan? Pogledaju gladne oči s povjerenjem, i dobiju udarac. Zaostala smo nacija, bešćutna, nacija u kojoj je nasilje dio tradicije. Što sam starija, sve više uviđam koliko su životinje divne, i koliko ljubavi zaslužuju. Moj me pas nikada neće iznevjeriti, a ljudi jesu. Moj me pas voli, i ne glumi ljubav, a ljudi to rade. Nijednu negativnu emociju od nje nisam dobila. Ona voli, i ta ljubav nema granica. Ona mi vjeruje, a tko sam ja da to povjerenje izigram? Kakva bih ja to osoba bila? Znam kako se ponaša kada ide s automobilom dalje od kuće. U njoj je toliko straha, jer se očito boji da ne bude ostavljena. Ona je najsretnija kada je u stanu, kada je u ambijentu koji je njen. 

Kada sam je odvela na sterilizaciju, i kada sam došla po nju, iz očiju su joj kapale suze veličine graha kad me je vidjela. Bole te suze. A bole i suze svih onih odbačenih po koje nema tko doći. Ne mogu sve udruge, ni svi ljudi posvećeni spašavanju životinja, spasiti sve, jer su oni koji odbacuju i te kako domišljati. A što je s onima za koje se ne zna? 

O čovječe, boli li te duša? Ne boli, jer da je imaš, ne bi zlo radio. Pomozi, nemoj odbaciti. Spasi, ne ubij. Uvijek će se naći netko tko će znati cijeniti ono što je tebi bezvrijedno. 

Uvijek će biti napuštenih životinja, prepuštenih samima sebi da se snalaze. Uvijek će biti onih koji će pokušati spasiti sve što mogu. Hvala im na tome. 

Čovječe, ako ispružiš ruku prema životinji, ispruži je da bi je pomilovao i dao joj jest, a ne da bi je udario. Samo budi 'čovjek', samo to. Ne radi ono što ne želiš da netko tebi radi, a to je cijela filozofija života.