Foto: Joško Šupić
NEDJELJNA ĆAKULA Ana Perković: Hajduk je u mom životu prisutan koliko i gluma

NEDJELJNA ĆAKULA Ana Perković: Hajduk je u mom životu prisutan koliko i gluma

Budi ono što jesi, radi ono što voliš, maksimalno dobro koliko možeš, budi sretan i zadovoljan

Ana Perković, rođena Osječanka i glumica splitske Akademije, za svoj diplomski rad izvela je komad Samuela Becketta 'Sretni dani'. Svojom izvedbom izazvala je pažnju struke i javnosti te će predstava, vjerujemo, zaigrati još puno puta. Ana nam je pričala o svojim glumačkim ambicijama, ali i svojoj najvećoj ljubavi i strasti prema voljenom Hajduku. Anu ćete upoznati u ovotjednoj 'Nedjeljnoj ćakuli'. Pa, krenimo od njenih glumačkih početaka... 

- Ne znam kada sam odlučila postati glumicom, ali znam da od malih nogu govorim kako želim biti to što danas jesam. Nisam maštala da ću biti doktorica, veterinarka, frizerka i slično, oduvijek je bio prisutan osjećaj za glumom, iako, nitko od moje obitelji nije u tom ili sličnom poslu. Počela sam u osnovnoj školi ići na dramsku skupinu, to se provelo kroz srednju školu, a jedno vrijeme sam pohađala dramski studio u Dječjem kazalištu 'Branka Mihaljevića'. Nakon srednje škole znala sam da želim upisati isključivo Akademiju.

Upisala si se u Tuzli...

- Iz trećeg puta sam se upisala na Akademiju. Javila mi se u jednom trenutku sumnja da ja to možda neću nikada upisati, kako to možda nije za mene, javili su se strah i nedoumica. Na koncu kada sam željela odustati, na nagovor mame, otišla sam u Tuzlu, pokušala i kada sam se najmanje nadala upisala sam se na glumu. Nisam mogla vjerovati da mi se konačno ostvario san. Danas više cijenim taj 'teži' put jer da sam upisala iz prve možda ne bih jednako cijenila to što imam priliku baviti se nečim što stvarno volim i želim. Dokazala sam sebi da se stvari ne događaju uvijek onako kako želimo, dokazala sam da se borba, trud i zalaganje na kraju isplate. Mnogi su me pitali kada mislim odustati i upisati neki 'normalni' fakultet, a danas mi nije žao što je taj put do glumačke Akademije bio toliko dugotrajan.

Nakon preddiplomskog studija mijenjaš Akademiju. Koji su bili tvoji razlozi dolaska u Split?

- U Split sam došla na diplomski studij glume. Želja mi je bila u Hrvatskoj staviti točku na 'i' svom školovanju. Split sam odabrala jer ga smatram svojim drugim domom.

Nije li i Hajduk jedan od razloga?

- Hajduk je u mom životu prisutan koliko i gluma. Otkako znam za sebe navijam za Hajduk, a u Split sam dolazila zbog utakmica. Od 2009. godine sam se aktivno uključila, tako da je jedan od razloga mog dolaska u Split i Hajduk. U ovom gradu se osjećam sretno i zadovoljno.

Zbog čega je jedna djevojka poželjela biti dio Torcide?

- Neopisivo je to riječima, zbog kluba sam proputovala svaki djelić Hrvatske, upoznala divne ljude i stekla brojna prijateljstva. Kada dođe ljeto veselim se jer znam da ide Europska liga i znam da kreću putovanja. Uvijek je nestrpljenje koga će Hajduk izvući i gdje je ta nova destinacija na koju putujemo.

Što za tebe znači Torcida?

- Torcida je za mene jedna povezana skupina ljudi, najbolja riječ koja je može opisati je obitelj. Nisu to ljudi za koju neupućena skupina javnosti misli da su huligani i klošari. To su ljudi koji sa svojim životima, fakultetima, poslovima koje spaja ljubav prema Hajduku. Predivan je osjećaj doći bilo gdje u Hrvatsku, ma i u svijetu, jer znaš da i tamo postoji netko tko je kao ti. Da ti bilo što zatreba ljudi iz Torcide će ti pomoći jer ih ima svugdje u svijetu. Torcida je puno više od onoga kakvom je šira javnost doživljava.

Omiljena utakmica?

- Meni je svaka utakmica posebna, jedino važno je da Hajduk dobro igra. Ako baš moram izdvojiti, utakmica prije pet godina protiv Milana jedna mi je od dražih, gostovanje u Kijevu 2014. godine te dvije godine prije u Rigi.

S kim najčešće idete na utakmicu?

- Imam ustaljenu ekipu s kojom idem. Kada sam bila kod kuće išla sam sa svojim Osječanima, iz Tuzle sam išla sama, a sada sam s ekipom iz Šibenika jer su moji korijeni iz Čiste Velike.

Upravo su tvoji torcidaši bili najveći dio publike na diplomskoj predstavi...

- Kada sam ih ugledala u publici srce mi je bilo veliko, bila sam ponosna i sretna. Kada sam upisala Akademiju u Tuzli bila sam presretna, ali sam uvijek sanjala o nastupu pred splitskom publikom. Ovo je diplomska predstava, možda drugima nije važna, ali meni je spektakularna. Važna mi je jer sam ovim ostvarila svoj san, u šali kažem kako je poseban osjećaj da ti Torcida plješće.

Znamo kako se kaže da je splitska publika najkritičnija, posebice Torcida. Jesi li se bojala zvižduka sa 'sjevera'?

- Ha, ha... Bilo je komentara kako će mi prekinuti predstavu u 11. minuti. Svi su na kraju došli i svidjela im se predstava pa sam odlučila ponoviti izvedbu. Divno mi je da smo međusobno povezani, bodrimo se i podržavamo jedni druge.

Zbog čega si se odlučila za irskog autora Samuela Becketta?

- Na akademiji sam radila neka Beckettova djela, on je pisac za kojeg često kažu kako je nerazumljiv jer zastupa teatar apsurda. Nelogične i nerazumne situacije, drama u kojoj se ništa ne događa, ali ispod toga se krije puno toga kada se uđe u srž. Djelo 'Sretni dani' koje sam radila zapravo govori o ljudskoj osamljenosti, otuđenosti društva, strahu i tjeskobi, zapravo o svemu što muči čovječanstvo i danas. Djelo je aktualno, a time ima potencijala da ga nastavim igrati jer će se ljudi prepoznati u situacijama. Glavni lik drame je svjestan svoje nesreće i tuge, ali se bori izvući iz toga. Ona se budi i sebi kaže kako joj je sretan dan te kako iz njega treba izvući najbolje. To radimo svi svakodnevno, borimo se da nam bude bolje, da budemo sretniji, pozitivniji i da se izvučemo iz ove besmislene situacije u kojoj se društvo nalazi.

Imaš li svoje borbe?

- Imam, borbe u glumačkom smislu, osobnom, u smislu da te je strah što ćeš u budućnosti. Pitaš se kako će tvoj život biti nakon fakulteta i slično. To je normalno jer svaki čovjek ima svoj smisao, postoji zbog svoje sreće i svojih problema.

Kako ti se bilo uklopiti na Akademiju kada si došla u Split?

- Moram priznati da nije bilo teško, svi su me prihvatili kao da sam cijelo vrijeme s njima. Jako su mi pomogli oko prilagodbe, družimo se, bili su mi klasa samo godinu dana, ali osjećaj je kao da ih poznajem puno duže. Moram se zahvaliti mentorici Bruni Bebić, kao i Andrei Mladinić koje su mi puno pomogle oko ispitne predstave, kao i profesoru Milanu Štrljiću. Bilo mi je veoma ugodno i lijepo raditi s njima. Također, kazala bih kako scenografiju potpisuju Latica Zajmović, oblikovanje svjetla i tona Miho Dolina, za fotografije je zadužena Sonja Dvornik, a za plakat Bruno Bebić.

Kakvi su ti daljnji planovi?

- Plan mi je ostati u Splitu, igrati diplomsku predstavu što više. To je gotova predstava u koju sam uložila puno vremena, truda i žao mi je da ona ostane samo kao diplomski rad zabačen u neku ladicu. Lijepo je sam sebi pronaći posao, a u planu su mi i neki projekti koji su još u nastajanju pa ih neću spominjati. Znam da neću stajati na mjestu i čekati da mene posao nađe, stvarat ću svoje predstave i uživati u poslu koji sam odabrala. Nadam se da će Split biti baza iz kojeg ću, ako ne budem isključivo tu mogla raditi, putovati.

Gdje se još vidiš osim na kazališnim daskama?

- Meni je jedino važno da radim ono što volim i da je to kvalitetno. Hoće li to biti kazalište, film, serija meni nije važno. Neću biti jedna od onih koja sada kaže kako nikada ne bih glumila u sapunicama, sve je to posao, važno je samo koliko je kvalitetno odrađen. Sebe ću u svakom projektu koji prihvatim pokušati prikazati koliko god je moguće bolje.

Koje autore preferiraš?

- Jako volim Krležu, on mi je najdraži pisac.

Imaš li neku ulogu koju bi voljela odigrati?

- Nemam, ali bih voljela igrati u nekim dramskim formatima kao što je bilo 'Naše Velo misto', 'Prosjaci i sinovi', u tome bi igrala bilo što. Tematika i način na koji se tada igralo je nešto gdje svaki put poželim da sam se rodila u to vrijeme, poželim da se vrijeme vrati.

Snimljeni su brojni filmovi s navijačkom tematikom. Bi li voljela sudjelovati u jednom takvom?

- Velika želja mi je prikazati cjelokupno stanje u HNS-u, počevši od nogometa, navijača, ali i svih stvari koje u društvu ne funkcioniraju. Ljude možda trenutno ne zanima nogomet pa ih ne zanima tematika, ali je ona utkana u sve pore društva. Treba krenuti mijenjati stvari.

Koji dio Splita preferiraš, naravno, osim Poljuda?

- Bačvice jer tamo živim, volim tamo prošetati i popiti kavu, to je neka moja oaza mira.

Za kraj razgovora, stavi točku na 'i'...

- Budi ono što jesi, radi ono što voliš, maksimalno dobro koliko možeš, budi sretan i zadovoljan jer uz takvu energiju privlačiš istu. Za kraj, neka Hajduk bude prvi. 

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare