NEDJELJNA ĆAKULA Bernard Perić: Gitak je dio mog života koji pokušavam izbrisati iz memorije, ali ne uspijevam

Mnogi se sjećaju Gitak TV-a, čuvene scene s izbornikom Denom i popisom huligana za europsko prvenstvo. Bernard Perić 'Dena' opet je u akciji u ulozi izbornika te se pojavljuje u videima koji najavljuju Europska sveučilišna prvenstva u Splitu. Splićani su shvatili kako pred početak natjecanja nemaju izbornika...

- Dogovor s ekipom iz organizacije nastao je spontano i slučajno. Nakon par razgovora zadivio me njihov entuzijazam, volonterstvo i gerila gdje su se svi dali u projekt koji ima sjajne osnove da postane nešto veliko. Svi sportovi u kojima se natječu izuzeti su od menadžerskih struja, zbog toga je veliki gušt bio raditi s njima. Organiziraju natjecanje u tri sporta, košarka, penjanje i odbojka na pijesku, bit će 27 zemalja i 400 studenata. Natjecanja će se održati na Žnjanu, Rivi i Poljudu. Moram kazati koliko su organizirani i humani. Kada je bio požar digli su pekare na noge, organizirali su i skupili oko 800 sendviča, dvije tisuće litara vode, otišli su s kombijem do Žrnovnice i pomogli ljudima. Radi se o volonterima kojima skidam kapu i želja mi je pomoći im koliko god mogu.

Onda je jedino logično bilo je da se izbornik vrati...

- Upravo to. Zadivila me njihova hrabrost da glavom kroz zid idu do onoga do čega im je stalo. Ja sam trener koji ima ideju istrenirati ekipe i momčadi da dovedu trofeje u Split.

Kakve su reakcije na klipove koje si snimao?

- Reakcije su bile odlične, ali sada smo podigli očekivanja kod ljudi. Dat ćemo sve od sebe da ih ne razočaramo. Nećemo se voditi geslom hrvatske nogometne reprezentacije kako se važno samo plasirati. Za nas je važno pobijediti.

Tko bi po tvom mišljenju u ovom trenutku bio idealan izbornik huligana?

- Ima puno kandidata, ali u našem statutu stoji 'Izbornik može biti svatko tko nije mamićevac', to je osnovno i jedino pravilo. Što se mene tiče može biti i žensko, ali samo da nije mamićevac.

Ima li huligana u hrvatskim ložama?

- Nisam razumio pitanje.

Ima li huligana u hrvatskim ložama?

- Aha, lože, ja sam razumio tribine. Može iduće pitanje.

Kakve planove imate kao izbornik huligana?

- Ne smijem puno govoriti, policija ovo čita. Spremamo iznenađenje, nakon Svjetskog prvenstva Rusija više neće biti ista.  

Stipe Božić ili Dino Rađa?

- Nisu mi ništa pomogli, sve sam našao na Internetu i s njima sam samo gubio vrijeme. Od njih sam očekivao puno više, razočarali su me, no comment. Šalim se, Božić i Rađa su to sve ležerno odradili, nisu glumci pa sam replike preuzeo na sebe. Bilo je zabavno i u takvoj atmosferi je najbolje raditi.

Sve je bila košarka, bar kako Rađa kaže...

- Ma da, bio sam glup pa sam savjete kako zabiti koš tražio kod nekoga tko to uopće ne zna. Ne razumijem kako je on uopće mogao išta osvojiti kao Dino Rađa. Ovo nećete staviti? Hvala vam. Čudi me i kako je jedan Božić na stijenama na Marjanu uspio svladati Mount Everest. Dok ne vidim svojim očima, mislim da je sve to bilo lažirano.

Hoćeš li ti kao trener moći pomoći natjecateljima?

- Kako ne, čovjek sam za kojeg je samo važan rezultat. Ono što piše na semaforu je Biblija, Kuran, kod mene su važni samo rezultati zbog kojih sam i prihvatio ovaj posao, a to ću vjerujte mi opravdati. Neću birati put, bila to vožnja u portapaku, gledat ću samo rezultat...

Je li ti žao što Gitka više nema?

- Meni nije žao. Gitak je dio mog života koji pokušavam izbrisati iz memorije, ali ne uspijevam. Gdje god krenem svi to spominju, zovu me Dena. Krenulo je sve profesionalno, a na kraju se razvodnilo i ostala je samo zajebancija. Kada radiš s ljudima dođe do svađe, a nakon nekog vremena s njima ne možeš komunicirati. Palo je puno teških riječi, možete misliti koliko su teške kada mogu izbrisati 20 godina prijateljstva. Još kada se između vas nađe novac, ma neću o tome pričati... Neke stvari se još vuku po sudovima, tako da ne bi komentirao situaciju.

Još su vas nazvali jogurtom...

- Nek me zovu tako, samo nek me ne gađaju jogurtom. Kažu ljudi kako bole više riječi nego udarci, ali vjerujte mi, prošao sam oboje, ali ovo više boli.

Koji skeč Gitka je ostavio najveći trag među publikom?

- Alter ego izbornika je nešto što ljude najviše asocira na Gitak. Imamo oko četrdesetak klipova koji imaju preko sedam milijuna pogleda na You Tubeu. Meni osobno, najdraži je bio skeč Politika, imao je najbolje preneseno značenje, volim kada uz bazu šaljemo poruku.

U čemu je kvaka da ljudi pamte i danas baze iz Gitka?

- Iako je prošlo puno godina od Gitka, ljudi kada me vide na ulici smiju mi se bez razloga, prilaze i javljaju se s nekim našim bazama koje su postale dio opće kulture. Primjerice, na Potjeri je bilo pitanje o Gitku, a u rječniku ljudi često možete čuti neke naše fore. Kod publike smo stavili visoko ljestvicu, a ponekad se čudim kako ljudima naše baze nisu dosadile, čini se kako one nisu bile vezane za trenutak te su postale vječne.

Kako nastaju scenariji?

- Kada radiš nešto što voliš onda to nije posao. Od malih nogu bavio sam se imitacijom, želja mi je bila upisati glumu, ali nije je bilo u Splitu pa sam mogao birati između prava i ekonomije, upisao sam Ekonomski fakultet koji sam na kraju i završio. Nikada nisam išao na akademiju, naturščik sam glumac, ali na mene su utjecali Monty Python, Family Guy, South Park, Modern Family, Larry David, Peter Sellers... Pratim širok spektar stvari, od drame do komedije situacije. Svi misle da moji scenariji nastaju u trenutku, ali to nije baš tako. Trenutak improvizacije je rezultat minulog rada od prije. Sve je to planirano i smišljeno, kada radiš puno rezultat ne izostaje. Uvijek može bolje, nikada nisam zadovoljan... Možda mi nedostaje formalno obrazovanje, ali se snalazim i cijelo vrijeme nešto učim, a čovjek uči dok je živ.

Pratiš li splitsku kazališnu scenu?

- U kazalištu sam redovito od splitskog HNK-a, GKM-a, do Kazališta lutaka. Zadnja predstava koja me je oduševila bila je 'Preobrazba', pogledao sam je nekoliko puta. Nenad Srdelić je jedan gospodin i idol naše kazališne scene. Sjajna je predstava i Splitskog ljeta 'Smij i suze starega Splita ', žao mi je što ne igra i u kazalištu. Predstava koja mi je legla je i 'Ljuljačka za dvoje' u kojoj glume Anastasija Jankovska i Ivan Baranović u produkciji Play Drame.

Vidiš li se na kazališnim daskama?

- Svakako. Trenutačno smo u procesu pripreme cabaret predstave po tekstu Jolande Tudor u kojoj glumim s Ivanom Baranovićem, Perom Eranovićem i Bojanom Brajčićem. Vremenski nismo ograničeni, trenutačno smo svi zauzeti nekim vlastitim projektima, ali nadamo se kako ćemo uskoro završiti.

Radio su nedavno i na filmu...

- Radio sam na kratkom filmu pod nazivom 'Predmeti koji tonu' koji je omnibus tri kratka filma. Raditi s iznimno dragim redateljem Filipom Peruzovićem bilo je lijepo iskustvo, a premijera bi trebala biti u listopadu. Prvi dio 'Trešnja' je predstavljen u Cannesu i reakcije su bile odlične pa očekujemo i od drugih nastavaka jednako dobre komentare. Ekipa s kojom sam radio bila je sjajna i nadam se da ćemo još surađivati. Mogu pohvaliti partnericu Marinu Redžepović koja je iznimno dobra glumica i koja mi je pomogla na setu. Nastao je klik i bilo je super.

Često te se doživljava kao komičnog lika...

- Komedija mi možda najbolje leži, ali mislim da bih mogao odraditi bilo koju ulogu. Imao sam ponuda i za dramu, tako da mislim da se sve može kada se hoće. Vidim se u budućnosti u tom svijetu, ali ne bih gledao daleko u budućnost jer volim živjeti u sadašnjosti. Mogu završiti polomljenih nogu na nekoj naplatnoj kućici na autoputu...

A ljubavni život?

- Ne bih htio pričati o ljubavnom životu, trenutačno balansiram između tri cure koje ne znaju jedna za drugu pa neka ostane sve anonimno. To pitanje bih htio izbjeći.