NEDJELJNA ĆAKULA Edita Lučić Jelić: Nije se problem svako jutro buditi u 4 sata kada voliš svoj posao

Radio Dalmacija bila je nominirana za godišnju medijsku nagradu Zlatni studio u kategoriji 'Radio godine', iako im je nagrada izmakla, ne žale puno za njom. To nam je, između ostalog, potvrdila Edita Lučić Jelić, zaštitni glas vodeće radio postaje u regiji.

- Očekivali smo da će, nakon 24 godine rada, nagrada po prvi put doći u Dalmaciju. Ne žalimo jer su slušatelji naš vjetar u leđa i najveća nagrada, mi smo tu za njih 24 sata dnevno. Ima onih slušatelja koji su nam danima slali poruke kako su nezadovoljni odlukom i kako smo baš mi to zaslužili. Žalili smo i mi dan, dva, ali treći dan smo okrenuli novu stanicu i krenuli u neke nove pobjede. Čitatelji Jutarnjeg lista ove godine su odlučili da će nagradu osvojiti Otvoreni radio, mi im čestitamo, ali borit ćemo se i dalje da nagrada jednoga dana dođe u naše ruke. Znamo da nam nemam premca u Dalmaciji, mi smo broj jedan.

Na Radio Dalmaciji ste od samih početaka, odnosno 24 godine.Sjećate li se početaka?

- Kako ne, bilo je to 19. listopada 1995. godine kada smo startali, točno u podne. Sjećam se toga dana kao da je jučer bilo, a onda kada zbrojim sve sate provedene u eteru, čini mi se kao da sam se tu rodila ha, ha...

Kako izgleda jedan dan Edite koja svakim danom 'budi' Dalmatince?

- Krenut ćemo od noći, trebala bih leći ranije, ali sam majka i supruga pa, kuhaj, ispeglaj, pospremi i nikad ne legnem prije 23 sata. Budim se u 4 sata i 12 minuta, to je nekakvi špurijus za izležavati se. Na radiju sam u pet sati, pripremam se za eter i pijem jutarnju kavu s kolegama. U šest sati krećemo, u eteru me čujete do devet sati, a onda do 13 sati s producentom Markom Šiklićem ide priprema za idući dan. Ljudi misle da radim onoliko koliko me čuju u eteru, često mi i kažu 'blago tebi', međutim, i moje radno vrijeme je osam sati.

Istina, zvuči prejednostavno kada Vas čujemo onako vesele i raspoložene na radiju. Postoje li teški dani?

- Zaljubljena sam u svoj posao, uz to sam jutarnji tip, pa mi ništa nije problem. Ali prije svega sam običan čovjek sa svojih bezbroj problema. Prema tome, postoje jutra kada ustajem teško, jutra kada je i moje dijete pod temperaturom, a moram raditi i biti vesela jer slušatelje to ne zanima. Ta sam osoba koja vas treba razbuditi, razveseliti, nasmijati i dati snage za taj dan. To je moj posao, ali prije svega moja ljubav i kad tako gledate ništa vam nije teško.

Ima li koja anegdota koju rado pamtite?

- Uf, ima ih puno. Neki dan sam rekla kako bi bilo lijepo osvojiti 24 milijuna kuna jer mi preci nisu ostavili bogato nasljedstvo. U tom trenutku se javio slušatelj koji je rekao što će meni taj novac uz poruku: 'Ćerce, što ćeš tebi taj novac, kući bi gnjilila, a mi bi se bez tebe teško budili'. Nakon toga sam shvatila da mi milijuni ne trebaju ha, ha... Neki dan sam bila u taksiju i vozač je slušao neki CD, kada sam ušla, on je prebacio na Radio Dalmaciju. Pitala sam ga zašto je to učinio, a on mi uzvratio: 'Ti si ona ujutro što priča' ha, ha... Prepao se da ću negodovati, eto, puno je lijepih trenutaka u ovih više od dva desetljeća rada i teško se svih sjetiti.

Uz to sve, na Facebook profilu svakim danom nasmijavate građane raznim dogodovštinama...

- Imam puno pratitelja na društvenim mrežama, pa mi je fora i tamo objaviti neki status koji ćeš ih nasmijati. Radi se o političkim, društvenim i svakodnevnim temama. To su statusi koji nastanu u trenu, recimo prije neki dan sam stavila sam 'Bože moj, kakvog sam vatrogasca vidjela, sada bih sebi kuću zapalila, samo da mi on dođe gasiti', 'Kad vidite da je netko do struka ušao u more i ima zamišljen pogled, znajte da je ušao samo da se popiša. Dobro jutro, nacijo', 'Ako me ikad ostavi zbog mlađe i oženi se njome, e pa udat ću se za njenog oca i postat ću mu punica'... Ili recimo 'Koliko jutros imam robe na sebi, striptiz bi mi trajao cilu sedmicu', 'U školi sam imala sve četvorke i petice, samo sise dvojka/trojka', 'Preko dana jedem, a noću sanjam kako trčim. Do lita ću bit ko supermodel', 'Tlaka mi je ustati iz kreveta da odem do wc-a, da odem po čašu vode, da dohvatim daljinski, ali zato kad baterija na mobitelu dođe do 1%, radim trostruki salto s kreveta i letim do štekera'... Kao što vidite, životne situacije, muž, djeca su moja vječna inspiracija, ali muško-ženski odnosi su uvijek najlajkaniji.

Imate li u planu napraviti nešto više s tim statusima?

- Puno njih mi je predložilo da ih objavim neki priručnik, neku malu knjigu. Bilo bi fora, ali još nemam u planu.

Ugostili ste brojne poznate ličnosti u radijskom eteru. S kim je bio poseban gušt ćakulati?

- Prošlo je puno ljudi kroz naš studio, probat ću se sjetiti nekih meni najdražih razgovora, a to su s Petrom Grašom, Zdravkom Čolićem, Massimom, momcima iz benda Pravila igre koji su me oduševili,... Međutim, Gibonni i Oliver kada su skupa gostovali je bilo nevjerojatno i nešto što ću uvijek pamtiti.

Dok razgovaramo na radiju nam svira pjesma Olivera Dragojevića. Jako Vas je pogodio njegov odlazak...

- Ne znam kome nije teško pao njegov odlazak. Bio je jedan jako jednostavan čovjek, dio nas, odrastali smo uz njegovu glazbu, pjevali njegove pjesme... Kada ga ovako čujem, čini mi se kako ga samo fizički nema, a onim što je ostavio iza sebe je jako prisutan.

Osim radijskog angažmana često vodite i brojne manifestacije...

- Imam i tu jednu simpatičnu anegdotu. Zove mene jedan dan nepoznat broj i čovjek me pita hoću li voditi press konferenciju povodom koncerta Zdravka Čolića. Prvo sam mislila da me je netko zezao od prijatelja, ali stvarno su me na kraju angažirali. Dođem ja u Spaladium Arenu i dolazi idol mog života, pružim mu ruku i kažem: 'Edita, drago mi je', a Čola onako šarmerski uzvraća: 'Gdje si bila cijelog mog života?' ha, ha... Odradili smo posao, sve je super prošlo, a kada sam došla doma loše sam se osjećala i završila sam u bolnici. I tu me je Zdravko oduševio, čuo je za to i htio me doći posjetiti. Zabranila sam mu jer sam znala da će privući svu pažnju medicinskih sestara ha, ha...

Je li Vam sada zdravstveno stanje dobro?

- Problem tahikardije, to jest srčane aritmije, počeo me mučiti prije nekoliko godina. Točnije, u jednoj situaciji kad sam stajala prije četiri godine na pozornici ispod zvučnika, nisam mogla podnijeti jake baseve. Srce mi se uzlupalo, prepala sam se. Danas je to iza mene, najvećim dijelom zahvaljujući vrhunskom liječniku dr. Anti Aniću, koji me je uz asistenciju dr. Igora Breškovića podvrgnuo neugodnom, ali učinkovitom zahvatu ablacije srca.

Deset dana nakon zahvata na srcu popeli ste se na pozornicu dvorane Vatroslav Lisinski...

- Odradila sam bez problema klapsku večer 'Pismo moja, hrli tamo -  Zagrebu na dar'. Volim pozornicu, eter, to je bilo jače od mene, ali i pomalo suludo.

Postoji li najdraža manifestacija?

- Ima ih nekoliko. Doček Vatrenih na Rivi ovoga ljeta, kojeg sam vodila s kolegom Joškom Bonaćijem, je za sada vrhunac moje karijere. Kada smo završili, dali smo jedan drugome ruku i čestitali. Doček nije bio planiran, preko noći smo dobili poziv i trebali smo biti najavljivači bendova. Međutim, u jednom trenutku nam je netko rekao da se popnemo na binu i pjevamo pred više od sto tisuća ljudi. Kako smo krenuli, nismo stajali satima, kiša je padala, ljudi nisu pobjegli kući... Doček Vatrenih bila je definitivno kruna moje karijere, nešto posebno i vrhunski. Posebno je bilo voditi koncert 'Samo nas nebo rastavit može', a kako i ne bi bila, kada je riječ o najvećem Miši Kovaču. Taj dan bio je pod visokom temperaturom i nikad neću zaboraviti rečenicu koju je izgovorio: 'Pod cijenu života, večeras ću nastupati'. Svaka mu čast, nema se tu više što dodati.

Je li Vam s Joškom najdraže dijeliti ulogu voditelja?

- Je. Mi se stalno 'svađamo', ali kada smo na pozornici pogledom se razumijemo. Imamo neke natuknice koje moramo iznijeti, ali naša spontanost je jako usklađena i uvijek napravimo neku dobru zezanciju koju ljudi vole.

Koliko se radio promijenilo kao medij u 24 godine?

- Nije se puno promijenio, osim što ste sada za pultom sami, dok je ranije bilo više tehničke službe. Radio je i dalje najbrži medij, nema onoga 'dogodilo se jučer'. I dalje je glas ono najvažnije što krasi radijskog voditelja.

Mnoge ste mlade kolege 'odgojili', a danas smo u eteru zatekli jednog od njih...

- Siniša Garbin je moj ljubimac i obožavam slušati njegov Mjesni odbor. Mladi su željni znanja, imaju puno volje i energije, a meni je drago da s njima mogu podijeliti sve ono što sam kroz godine rada naučila. Važna je volja, a mladi moraju znati da znanje ne mogu dobiti preko noći i da novinarstvo nije lagan posao.

Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

- Imam ga jako malo. 'Rasprodana' sam ljeti, od travnja do prosinca, ali tu je suprug i baka servis koji mi puno pomaže. Kada dobijem svojih pet minuta, onda sam slaba, kao i većina žena, na masaže i ostale beauty rutine, ćakule s prijateljicama i izlaske vikendom. Pravo sam žensko.

Poruka za kraj razgovora...

- Čujem puno ljudi oko sebe koji žugaju kako ne vole svoj posao i kako su jako nesretni. Imam tu sreću da istinski ono što volim i radim. Nadam se da će to još biti 20 godine ha, ha... Kada sam pripremala diplomski ispit, na Rivi je bila audicija za 'Radio 24'. Kako sam uvijek u školi dobivala ulogu voditeljice za razne konferanse, odlučila sam se prijaviti. Nakon par mjeseci zvao me direktor da sam primljena. U međuvremenu sam diplomirala i postala učiteljica te sam dobila priliku odraditi staž na Braču. To sam odradila, a kada sam dobila ponudu s Radio Dalmacije, nisam se dvoumila. Odabrala sam radio, to je takav adrenalin koji je teško opisati, kada se upali 'on air' crvena lampica i okusiš eter, postaneš ovisan. Tako je meni već gotovo 25 godina.