Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Joško Šupić NEDJELJNA ĆAKULA Mate Pavić: Goran Ivanišević mi je uzor, a osvajanje Wimbledona bi bilo ostvarenje svih mojih snova

NEDJELJNA ĆAKULA Mate Pavić: Goran Ivanišević mi je uzor, a osvajanje Wimbledona bi bilo ostvarenje svih mojih snova

Ne znam, vidjet ćemo. Ima još nekoliko mjeseci do toga i nadam se nekom pomaku - odgovorio je na pitanje o nastupu za Davis Cup reprezentaciju

Matu Pavića, 25-godišnjeg Splićanina koji je osvojio Australian Open na početku ove godine u konkurenciji parova, ali i mješovitih parova te postao najmlađi svjetski 'broj 1' u konkurenciji parova u posljednje 22 godine, 'uhvatili' smo tijekom odmora u rodnom Splitu. Tenisačev obiteljski dom nalazi se uz najstarije terene na Firulama. Na njima su prve korake napravili svi proslavljeni splitski tenisači Nikola Pilić, Željko Franulović, Mario Ančić te Goran Ivanišević, za kojeg Mate kaže da mu je najveći sportski uzor.

- Otac Jakov je bio teniski trener, majka Snježana je radila u dječjem vrtiću koji se nalazi odmah poviše terena na Firulama pa bih iz vrtića bježao igrati tenis. Sestra Nađa je tada trenirala tenis pa je i meni bilo zanimljivo, tako da sam počeo trenirati s pet godina. Sestra je imala ozljedu i prestala je igrati vrlo mlada, kasnije se opredijelila za trenerski posao, a čak je jedno vrijeme i mene trenirala. Velika mi je podrška i danas, kao i sestra Matea koja nikad nije bila u sportu, završila je arhitekturu, ali imamo super odnos.

Na Firulama su stvoreni brojni poznati tenisači...

- Goran, Ančić, Pilić, Franulović, mora biti nešto u ovom dijelu grada. Ima neka neobjašnjiva tajna koju još nismo otkrili ha, ha...

Jesu li ti oni i teniski uzori?

- Goran Ivanišević mi je uzor, odrastao sam uz njega, osvajanje Wimbledona ću uvijek pamtiti.

Što je tebe privuklo tenisu?

- Od malena sam bio jako dobar, osvajao sam turnire, državna natjecanja, jednostavno se vidjelo da ću jednoga dana imati šansu biti dobar. Sigurno je to što me je zadržalo tenisu, iako sam jedno vrijeme trenirao košarku. Nisam bio loš, između košarke i tenisa prevladao je tenis.

Kada su krenuli ozbiljni turniri i život na putu?

- S deset godina sam već osvajao turnire, s nekih 15 godina putovanja su postala sve učestalija. U ozbiljan teniski svijet ušao sam kada sam kao junior bio peti na svijetu, 2011. godine sam s engleskim igračem Georgeom Morganom osvojio juniorski Wimbledon u muškim parovima.

Gdje trenutačno živiš?

- Nigdje ne živim, stalno sam na putovanjima. Prošlu zimu sam bio na relaciji Zagreb - Beograd, dvije-tri godine bazu sam imao u Barceloni. Kada je u pitanju odmor dođem u Split, a onda nastavljam s turnirima. U principu živim po putovanjima i turnirima.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

- Nema ga, volio bih imati neku zanimaciju. To je naporno i teško je uhvatiti nekoliko dana za čisti odmor. Teško je propustiti neke trenutke mladosti, ali taj sam put izabrao i nije mi žao jer se bavim nečim u čemu uživam. Pohađao sam gimnaziju Vladimir Nazor, kasnije sam se prebacio u dopisnu školu jer sam rano počeo s putovanjima. Između ostalog, nisam stigao riješiti ni vozački ispit, upisao sam ga prije tri godine. Tako da, nije lako...

Koliko je zahtjevno održavati sportsku prehranu na putovanjima?

- Svako od nas ima svoje načine, ali svi se trudimo držati zdrave prehrane. Nemam neku posebnu, ali se pridržavam nekih zdravih navika koje su dobre za svakoga, a pogotovo nama sportašima.

Koliko stigneš razgledati mjesta na kojima igraš turnire?

- Ovisi, ali u principu ne baš puno. Dobra stvar je što imamo isti kalendar svake godine pa kada jedne godine ne uspiješ, znaš da ćeš iduće stići razgledati. Šangaj me je najviše oduševio, kao i Melbourne, Los Angeles... Svaki je specifičan, ima neku svoju draž, ali omiljeni grad definitivno mi je Barcelona. Tamo sam živio, sličan mi je Splitu ritmom života, hranom, klimom... Uvijek se našalim da je Barcelona Split na steroidima jer je puno veća.

Je li osvajanje Australian Opena na početku ove godine u konkurenciji parova, ali i mješovitih parova, tvoj omiljeni trenutak u karijeri?

- Svakako, kao i trenutak kada sam postao svjetski 'broj 1', to je nešto što nitko nikada u povijesti Hrvatske nije napravio. Čudno sam se osjećao jer smo na turniru u Rimu igrali meč iza Kubota i Mela koji su izgubili. Izgubili smo i mi, ispali s turnira, a postigao sam nešto, postao broj jedan… Tek nakon nekoliko dana doživio sam koliki je to uspjeh.

Kako provodiš dane odmora u Splitu?

- Tu sam desetak dana, došao sam jer se moja sestra udaje, ali sam iskoristio vrijeme i za druženje s prijateljima i kupanje. Bio sam i na finalnoj utakmici Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, što je za mene bilo vrlo lijepo iskustvo, a kao sportaš proživio sam ovaj uspjeh kao da se meni ostvario. Hvala im za sve što su napravili. 


Jesi li imao prilike upoznati neke od naših reprezentativaca?

- Upoznali smo se kada su oni bili u Miamiju, skupa smo gledali košarku. Upoznao sam ih sve, a Rakitića sam upoznao kada sam igrao u Barceloni turnir. Teško je kazati da smo mogli očekivati ovakav rezultat, ali sam uvijek vjerovao da ovako dobra ekipa ima podlogu za napraviti velike stvari. Ovo je ogroman uspjeh za nogomet, ali i za cijeli hrvatski sport.

Smatraš da će ovo utjecati na hrvatski sport?

- Nadam se da će značiti puno, da će se konačno nešto promijeniti. Mislim da većina sportova u Hrvatskoj, kao i njihovi savezi, ne ulažu dovoljno i ne funkcioniraju te je pravo čudo da imamo u brojnim sportovima ovakve rezultate. Bilo bi vrijeme da hrvatski sportaši imaju tretman kakvi zaslužuju.

Kakvi su uvjeti treniranja tenisa u Hrvatskoj?

- Nisu dobri, u Splitu pogotovo jer ne postoji teniska dvorana. Za jedan teniski grad kao što je Split, to je za ne povjerovati. Talentirana smo nacija i trebali bismo ulagati u sport jer mislim da je sve manje djece koji će se u budućnosti baviti sportom.

Zbog nesuglasica sa Željkom Krajanom ne igraš za Davis Cup reprezentaciju. Hoće li se uskoro promijeniti ta situacija?

- Ne znam, vidjet ćemo. Ima još nekoliko mjeseci do toga i nadam se nekom pomaku.

Ne natječeš se više u pojedinačnoj konkurenciji. Jesi li požalio zbog toga?

- Promijenili su neka pravila u ATP-u, smanjili su ždrjebove turnira i nisam mogao ulaziti na turnir u singlu gdje sam želio. Nekako prisilno sam se morao fokusirati na jedno, svu energiju usmjerio sam na igru u parovima, što je, očito, bila pametna odluka.



Ove godine na Wimbledonu nije bilo sreće?

- Partner se ozlijedio, imao je problem s leđima i na kraju nije ispalo kako smo zamislili. Očekivali smo da ćemo kao i godinu ranije igrati finale, ali što je tu je. U svakoj nesreći ima pozitivnih stvari, imao sam par dana odmora, otišao u Rusiju... Život ide dalje, partner je ozdravio i idemo na idući turnir u Hamburgu pa slijedi turneja u Americi.

Novak Đoković osvojio je Wimbledon. Je li te iznenadilo?

- Nije, vidjelo se i na turniru prije da igra dobro, da se vratio u formu. Uvijek ista garnitura: Nadal, Đoković i Federer su i dalje najbolji svjetski tenisači i teško da te nečija pobjeda od njih može iznenaditi.

Što bi za tebe bilo ostvarenje sna?

- Osvajanje Wimbledona bi bilo ostvarenje svih mojih snova. Često u šali kažemo da postoje tri Grand Slama i Wimbledon. Baš to finale koje smo izgubili prošle godine teško mi je palo, kao i spomenuta ozljeda. Mlad sam i ima vremena za snove.

Poruka za kraj svim mladim sportašima...

- Upornost, rad i odricanje su ključ sportskog uspjeha. Ne znam kakva je situacija u drugim sportovima, ali u tenisu nemaš klasično djetinjstvo, tako da na to trebaš biti spreman. Iza škole nema zezanja na igralištu, moraš ići na trening. Moraš to voljeti da bi mogao uživati u teškim i lijepim trenutcima koje sport donosi. 

Vaša reakcija na temu