NEDJELJNA ĆAKULA Pero Kozomara: Split ima Hajduk i Splitski festival, dvije stvari koje su vječne

Splitska klapa Rišpet iza sebe ima dva uspješna albuma, a prije nekoliko dana izbacili su novu pjesmu. Za uspjeh ove klape zasigurno su zaslužni mnogi faktori, ali prije svega svoju popularnost zaslužili su dobrim pjesmama koje potpisuje Pero Kozomara, splitski skladatelj koji je i oformio Rišpet. Na glazbenu scenu Kozomara se pojavljuje prije tri desetljeća, davne 1987. godine osniva svoj prvi bend 'Vrijeme nježnosti'...

- Odmalena sam imao svoje bendove i rado se sjećam svojih početaka. S bendom 'Vrijeme nježnosti' sam davne '87. pobijedio na velikoj gitarijadi u Jugoslaviji, potukli smo preko tristo bendova. Godinu nakon sam objavio svoju prvu skladbu 'Marija' za Dupine, današnji Oliverov prateći bend. Tako je sve počelo, slušao sam rock and roll, a danas slušam klape.

Koliko su se Vaši početci razlikovali od današnjih vremena?

- Smatram da svako vrijeme nosi neke svoje prednosti i mane. Uvijek je jednako teško ako nemaš cilj i ideju. Danas je mladima puno lakše krenuti, ali prije nestanu sa scene jer je instant uspjeh zagarantiran, međutim trajnost nije. Ima puno izvođača i zaista samo najbolji i najkvalitetniji mogu uspjeti, odnosno one koje publika želi slušati.

Više od 30 godina ste na glazbenoj sceni. Koja bi bila Vaša formula uspjeha?

- Ne znam pravi odgovor, ali neskromno bih kazao da su vjerojatno to bile dobre pjesme. Trudim se raditi iz srca, a publika je ta koja bira, njima se sviđa ili ne. Ako se trudiš raditi ono što voliš, radiš to sa srcem, publika to podržava, mislim da je to neka formula i vrlo je jednostavna. Kao što sam kazao, odmalena sam htio biti samo to što danas jesam i valjda se upornost i rad isplatio.

Išli ste i na Pomorski fakultet...

- Jesam, davno je to bilo, prije više od 40 godina. Pomorski fakultet nikad nisam završio iako mi je ostalo par ispita do kraja. Međutim, počeo sam svirati i skužio sam da me pomorstvo ne zanima. Današnja dva najbolja prijatelja su kapetani pa vidim kako im je, bez obzira na super zaradu ne bih volio biti u njihovoj koži.

Znači, ne žalite što niste završili fakultet?

- Ne žalim. Glazba je moja jedina ljubav.

Ali i kroz Vaše pjesme more je neizostavna tema...

- More volim s kraja, ha, ha... More je vječna inspiracija, okruženi smo s njim i uz njega smo odrasli, vječna je tema i ljubav. Ne bih mogao biti profesionalni pomorac, ali izuzetno cijenim sve koji su na brodu. Ima jedna internetska stranica 'Modri kavez' i moja klapa Rišpet im je napravila live izvedbu, zapjevali smo im i odali čast svim pomorcima.

Klapa Rišpet jedna je od uspješnijih na sceni. Kako ste se odlučili osnovati vlastitu klapu?

- Klapi Cambi sam prije 17 godina napisao 'Ne more mi bit', pjesmu koja je s vremenom postala veliki hit, devet godina nakon klapi Iskon napisao sam 'Ne mogu pristat volit' koja je isto brzo postala hit, pa 2010. godine klapi Intrade 'Zora bila' koja je isto postala veoma popularna. Onda mi je palo na pamet da osnujem svoju klapu u kojoj ću okupiti drage ljude. Pozvao sam svog velikog prijatelja Ivu Amulića, sjajnog pjevača i čovjeka, te sam s njim osnovao Rišpet. Nakon šest godina imamo dva albuma, 25 pjesama, 16 spotova, a upravo smo izbacili novu pjesmu 'Kad iman tebe'.

Prije nekoliko dana spot je premijerno prikazan za spomenutu pjesmu...

- Svakim spotom se trudimo nekog našeg domaćeg čovika ugostiti. U novoj pjesmi nam je gostovala naša draga prijateljica Fani Čapalija, u pjesmi 'Što mi jube hoćeš kazat' gostovala je Ana Sasso, bili su nam i Blanka Vlašić, Ivan Pažanin... Biramo ljude koji su nam interesantni za pjesmu, ali nam je važno da su dobri u onome što rade i da su naši domaći ljudi. Volim takve ljude u našim spotovima jer oni svojom pojavom daju dodatnu notu onome što mi izvodimo, a na kraju ljudi to vole i pogledati.

Koliko su spotovi važni za uspjeh pjesme?

- Važni su jer svi danas broje klikove. Malo ću se pohvaliti kako Rišpet ima 11 milijuna pogleda na 'Prste zapletene' i 'Mislim samo na te', to je sjajna brojka za dalmatinsku zabavnu klapu. Ne možemo se uspoređivati s glazbenim zvijezdama kao što su Rozga ili Severina koji imaju milijunsko slušateljstvo, ali za naše pojmove smo zadovoljni. Danas nam nije važna televizija koliko YouTube i druge društvene mreže, stoga su i spotovi važni.

I na društvenim mrežama Rišpet se može pohvaliti brojkama...

- Imamo 52 tisuće pratitelja što je lijepa brojka.

Ove godine se po prvi put dodjeljivala nagrada 'Cesarica'. Što mislite o toj nagradi s kojom ste ove godine i sami nagrađeni?

- Dobili smo nagradu za klapski hit godine za 'Reći ćeš mi fala'. Znači nam nagrada jer je pjesma kompleksna, nije kako se kaže 'na prvi balun'. Uz to nagradu dodjeljuje publika zbog koje mi i postojimo, time nam je nagrada i draža. Publika je najbolji kriteriji.

Što Vam predstavlja Splitski festival?

- Na Splitskom festivalu sam dugi niz godina i stvarno ga volim. Dugo sam kao autor bio na Šibenskoj šansoni, ali sam se opet vratio doma. Pratio sam ga kao dijete, nekako mi je Splitski festival zapisan u genima, prije 40 godina sam fascinirano na njemu gledao u Olivera, Mišu, Terezu i ostale velikane hrvatske glazbe. To mi je ostalo zapisano u memorije kao lijepo, možda on danas nije kao što je nekada bio, ali ni drugi festivali u svijetu nisu kao što su bili. Splitski festivali ima težinu i danas, on je dio naše tradicije, a to nije zanemarivo. Uvijek kažem da u Splitu imate Hajduk i Splitski festival, dvije stvari koje su vječne. Pobijedio sam na Splitskom festivalu i to je za mene velika čast, kao da u Italiji pobijedite na San Remu.

Gdje čuvate sve nagrade koje ste osvojili?

- U jednoj kutiji, često ih izvadim, pobrišem prašinu i one me vrate u taj lijepi trenutak. Međutim, nagrade mi nisu motiv, lijepo mi ih je dobiti, ali mislim da nisu mjerilo. Nagradu dobiješ, a zbog prevelikog broja informacija i brzog načina života ljudi zaborave da si ih dobio. Čak bih nagrade u glazbi ukinuo, birao bih najbolje pjesme nakon godinu dana što su u eteru, nešto kao Cesarica. Samom pobjedom stvara se tenzija među kolegama. Na kraju se sud o uspješnosti može mjeriti tek nakon nekoliko mjeseci, vrijeme pokaže je li pjesma prošla ili nije kod publike.

Veoma ste svestrani u glazbi. Koji Vam je posao omiljen?

- Skladanje. To mi je najteži posao koji radim, ali mi je najdraži. Ljudi misle da u četiri minute na klaviru napraviš pjesmu, nije baš tako. Svaki put kada radim pjesmu novi je izazov i dokazivanje pred mene, trudim se uvijek napraviti još bolje, a to iziskuje puno vremena. Pišem glazbu i bavim se aranžmanima, a tekst me mora motivirati za dalje. Nekad to traje i nekoliko mjeseci dok ne izađe finalna verzija. Ima tu puno posla, a ja nikada neću pustiti pjesmu dok nisam sto posto zadovoljan.

Glazbeni ste menadžer pa ste možda idealna osoba za pitanje o brojnim televizijskim showovima na kojima se traže nove glazbene nade. Je li to dobar glazbeni početak ili ne?

- Uvijek je dobro da te primijete, pogotovo ako imaš što za prezentirati. Svatko ima svoj put i onaj koji je ustrajan bit će kad tad primijećen. S druge strane, ima previše tih glazbenih natjecanja, a publika brzo zaboravi gdje je tko bio, ako kasnije nije nastavio karijeru. Koliko god su dobri, toliko mladi talentirani ljudi budu potrošna roba. Netko bira glazbeni show, neko osnuje bend, netko se prijavi na festival, i u konačnici svatko ima svoj put. Brojni su načini za doći do publike, a pogotovo u vrijeme interneta.

Nedostaje li Dora hrvatskoj glazbenoj sceni?

- Prije mi je Dora bila zanimljiva, ali sada ne znam koliko je važna. Gledajući Eurosong danas i u vrijeme kada sam ga kao dijete zaljubljeno promatrao, to se natjecanje promijenilo. Da me netko zove i kaže da napravim pjesmu za Eurosong i neka izaberem izvođača, ne znam uopće koga bih zvao i kako bi stilski pjesmu napravio. Čini mi se kako nije važna pjesma, već show koji ćeš na pozornici napraviti, kakva je scenografija i što si obukao. Utoliko ne znam ima li smisla Dora.

Kako volite provoditi slobodno vrijeme?

- Volim šetati uz more, ići na Marjan, volim slušati MTV, slušati drugačiju glazbu od moje jer onda upijaš nove zvukove, melodije... Uvijek ću u slobodno vrijeme opet sjesti za klavir i staviti sluše i svirati. Moj posao je opet moj najveći hobi.

Surađujete s mnogim glazbenicima na estradi. S kim se i privatno družite?

- Sa svima! S Doris, Oliverom, Mišom, klapama, Belanom, Jolom, Rozgom... Da se netko ne uvrijedi, spomenuo sam samo one kojih sam se prvo sjetio.

Hoćete li na Oliverov koncert?

- Vrlo rado bih išao, ali imam gažu u Sloveniji. Ovim putem mu šaljem pozdrave. Znam da je Oliver borac i da će se izboriti za sebe, očekujem da će još najmanje jedno 20 godina pjevati.

Možete li na najaviti neki skori nastup klape Rišpet?

- Kreće adventska turneja, imat ćemo puno nastupa od Slovenije, Krapine, Zadra, Slavonije, Varaždina, Narodnog kazališta u Puli... Klapa je ovo ljeto održala preko 30 koncerata od Dubrovnika do Rovinja, a svakim danom imamo sve više poklonika i poštujemo svakog tko sluša Rišpet.

Treba li ponoviti Poljud?

- Apsolutno podržavam da se ponovi Poljud, i neka se opet dogodi to klapsko ludilo.To je bio klapski Woodstock.

A do tada?

- Mogu najaviti kako planiramo napraviti veliki koncert klape Rišpet, tražimo idealnu lokaciju u Splitu i Zagrebu.