Foto: Veljko Martinović
NEDJELJNA ĆAKULA Petra Kraljev: Film je moja ogromna ambicija

NEDJELJNA ĆAKULA Petra Kraljev: Film je moja ogromna ambicija

Slavonci su veliki radnici za razliku od nas Dalmatinaca

Nakon što je tijekom godine ostvarila brojne uspjehe na poslovnom planu, odigravši jednu od glavnih uloga u seriji ‘Zlatni dvori’ Nove TV, splitsku glumicu Petru Kraljev uhvatili smo tijekom odmora u rodnom gradu. Petra nam je otkrila svoje nove poslovne planove, kao i činjenicu da je umalo postala pravnica.

- Maštala sam da ću biti odvjetnica, mama je završila pravo pa sam je željela kopirati. Jedan od razloga je bio i taj što je u to vrijeme bila popularna serija Ally McBeal. Zamišljala sam tako sebe u poslovnim odijelima, štiklicama i s aktovkom.

I upisala si Pravni fakultet u Splitu...

- Upisala, uspješno studirala i na trećoj godini shvatila da to nije za mene. Trenutak koji je promijenio moje viđenje odvjetničkog života je onaj kada sam kao studentica dobila priliku raditi u odvjetničkom uredu Gorana Kature. Provodila bih cijele dane u uredu, tada sam shvatila da to nije za mene. Ispisala sam se i odlučila upisati glumu koja je još od srednjoškolskih dana bila jedno od mojih zanimanja. Nisam je upisala jer te godine, kada sam upisivala fakultet, nije bila otvorena klasa u Splitu. Nikada nisam požalila što sam donijela tu odluku i upisala nešto što istinski volim i u čemu uživam.


Kako si se odlučila za osječku akademiju?

- Izašla sam na prijemni u Splitu, moram biti iskrena, nisam se zaslužila upisati jer nisam bila dovoljno pripremljena. Spremala sam se godinu dana i iduće godine otišla sam u Osijek. Upisala sam se na klasu Roberta Raponje i trenutačno sam na posljednjoj godini studija.

Kako te se dojmio Osijek?

- Mislila sam da su oni totalno drugačiji od nas Dalmatinaca, ali nisu. Mentalitet jest možda u nekim segmentima različit, dok smo mi temperamentniji, oni su otvoreniji. Evo anegdota. Došla sam u Osijek i nisam imala stan, čovjek u kafiću rekao mi je da dođem kod njega u goste dok se ne snađem. Tako je i bilo, prespavala sam u tuđoj kući nekoliko noć. Lijepo su me ugostili jer su oni jednostavno takvi. Život u Osijeku na početku mi je bio čudan, sve mi je bilo sivo i tmurno. Cijela Slavonija osjeća još posljedice rata. Ljudi iseljavaju i to se nije počelo događati jučer, već prije šest godina kada sam došla tamo. Kasnije sam se naviknula i život je bilo super.

Odgovara li ti slavonska kuhinja?

- Tamo je svinja kraljica svega. Na početku si oduševljen jer toga nemaš kući, a kasnije više ne možeš primirisati svinjske delicije. Uz sunce, definitivno mi je nedostajala naša mediteranska lagana spiza, pogotovo riba. Najviše što me tamo zadržalo su ljudi koji vam daju neku snagu koliko god im je teško. Slavonci su veliki radnici za razliku od nas Dalmatinaca. Ništa im nije teško, rade od 0-24, po tome se znatno razlikuju od nas.


Uz glumu studiraš i lutkarstvo. Jesi li se pronašla u tome?

- Prva godina lutkarstva bila mi je teška. Rekli su da je temelj lutkarstva pronaći dijete u sebi. Tražila sam ga, a tek pronašla na trećoj godini kada sam upoznala profesoricu Tamaru Kučinović. Ona je osoba koja me osvijestila koliko lutkarstvo pomaže glumu. Lutkarstvo vas uči da se s rekvizitom, koji pritom može biti bilo što, igrate satima. Voljela bih uz glumu raditi i lutkarstvo jer je ono zanat koji je slojevit i treba se tesati. Kao takvo uči vas motorici i potiče maštu na najbolji način. Nadopunjavati svoju glumu lutkarstvom bih itekako voljela.

Pauzirala si godinu dana na Akademiji. Koji su bili razlozi?

- Pauzu sam morala uzeti zbog snimanja serije Zlatni dvori. Nemoguće je bilo obavljati dvije stvari istovremeno jednako kvalitetno. Studij glume iziskuje cjelodnevni angažman i najbolja odluka je bila pauzirati. Bila sam primorana i nije mi žao što sam tako odlučila, ali malo teško se bilo vratiti studentskim obvezama.

Polako se studentski dani bliže kraju. Pripremaš li diplomsku predstavu?

- Pripremam s kolegom predstavu 'Vikend' Valentine Velkov. Jedan kolega mi je ponudio tekst, poprilično sam se pronašla u njemu i veselim se dovršiti predstavu.

Je li 'Nera' promijenila tvoj život?

- Da i ne. Općenito, život će vam se promijeniti onoliko koliko sebi tabanate put. Upoznala sam divne ljude radeći na seriji. Definitivno bih istaknula redatelja Gorana Rukavinu s kojim sam sada radila Zlatne dvore i dramsku seriju 'Počivali u miru' na HRT-u. Čovjek sve što napravi je remek djelo. Divim se njegovoj spretnosti, točnosti i brzini. Način kojim radi s glumcima je prijateljski nastrojen, ali vrlo profesionalan. Objasni vam sve što je potrebno i zna pročitati svakog pojedinca u ansamblu. Izvanredan čovjek i profesionalac. Utoliko što sam upoznala divne kolege život mi se promijenio. Bogatija sam za nova prijateljstva i iskustva.


Okušala si se u kazalištu, seriji, ostao je još samo film...

- Film je moja ogromna ambicija. Iako moram priznati da su dramske serije po načinu snimanja približno slične filmu i to područje mi je jako zanimljiv format.

Imaš li neke uloge koje bih voljela odigrati?

- Voljela bih igrati Barunicu Castelli jer sam kao mala gledala sjajnu Enu Begović i Almu Pricu u toj ulozi. Općenito bih voljela igrati uloge koje su pomaknute od mene, koje ne liče mojoj osobnosti. Primjerice igrati neke ubojice, jer ući u psihološki profil takvih ljudi je izazov za svakog glumca.

U kojem gradu planiraš živjeti nakon akademije?

- Kada bi bilo moguće, živjela bih u Osijeku, Splitu i Zagrebu. Voljela bih šarati jer ta učmalost koja se dogodi statičnim životom je bolna, pogotovo za glumce. Nama je potrebno pogonsko gorivo, avantura, novi izazovi, a život na tri relacije to svakako nudi.

Prošle godine bila si nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji 'Novo TV lice'. Jesi li bila iznenađena?

- Da nije bilo moje kolegice i prijateljice Petre Dugandžić to ne bih puno niti doživjela. Ona mi je javila da sam nominirana, ali nije mi to posebno laskalo. Više sam bila uzbuđena što je ona dobila nagradu u veoma jakoj konkurenciji. Možda zvuči prepotentno, ali mi to nije bilo životno ostvarenje. Nisam nikada težila nagradama i nominacijama, iako bih trebala težiti priznanjima struke i publike. Nisam ni znala da to postoji dok mi nije rekla da je to svojevrsni hrvatski Oscar. U konačnici sam bila zadovoljna zbog nominacije, ne žalim što nisam dobila nagradu jer mislim da sam tek na početku svoga puta. Bit će valjda još puno uspjeha u životu kojima ću se veseliti.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?

- Volim gledati serije i filmove, čitati knjige. Trenirala sam balet kao dijete, ali nisam neki sportski tip. Ne vozim pa sam stalno u pokretu, od stana do akademije mi treba 30 minuta što smatram dobrim treningom.


Vjerujem da će neki mladi ljudi čitati ovaj intervju. Što bi im poručila?

- Neka prvo razmisle što žele biti. Puno je ekonomista, pravnika, ali i glumaca za malo hrvatsko tržište. Ne odgovaram ljude da upišu akademiju, ako se stvarno odluče neka budu uporni. Kada kažem mladi, a tu i sebe svrstavam, često se preispitujemo i gubimo samopouzdanje. Možda zvuči kao klišej, ali jedino bitno je vjerovati u ono što radiš jer kada te život sputava ne preostaje ništa drugo. Budeš li ogorčen i kriviš druge ljude za svoj neuspjeh na krivom si tragu. Doći ćeš do vlastitog ponora i na kraju ništa nećeš napraviti. Brat je moja velika inspiracija, on me svojom pozitivnom energijom i teorijom privlačenja naučio puno. Kako zračiš, tako privlačiš. 

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare