NEDJELJNA ĆAKULA Stevo Vučković: Festival je dijete koje treba othranjivati, davati mu džeparac i paziti s kim će se družiti

U splitskom parku Zvončac u četvrtak, 24. kolovoza, započinje 7. Split Blues Festival, a povodom toga proćakulali smo sa splitskim gitaristom Stevom Vučkovićem, organizatorom festivala koji će ljubitelje ove glazbe tri dana počastiti probranim stranim i domaćim bendovima. Ovaj glazbeni fanatik na sceni djeluje nekoliko desetljeća, a surađivao je i svirao s mnogima, među ostalim i s Goranom Karanom, Gibonnijem, Marijanom Banom i Nenom Belanom, a publici je također poznat i po svom Stividenu i bendu Vukojarac. 

- Odrastao sam na Skalicama, imao sam dvije susjede tinejdžerice koje su nabavljale ploče i plakate poznatih bendova. Tako sam preko singlica čuo za Beatlese, Woodstock... Onda sam nabavio gramofon, a prvi albumi koje sam imao bili su od Bad Co, ZZ Top, CSN&Y, The Rolling Stonesa, koji su me definitivno odredili. S druge strane, odrastao sam uz majku koja je uvijek govorila kako postoje dva najveća pjevača - Vice Vukov i Mišo Kovač.

Što smatrate da Vas je najviše obilježilo u karijeri?

- Stivideni, koji nisu bili bend nego obiteljska forma jer se Bižaca, Hrepa i ja poznajemo odmalena. Bila je to sjajna prijateljska zezancija, okupljena u bend koji je miješao stilove. U nekom trenutku je to ludilo eskaliralo do te mjere da nastane 'Ići mići'. Tako smo iza sebe ostavili najmanje dvije narodne pjesme, uz spomenutu, tu je i 'Idemo na Bačvice'.

Ima li nostalgije?

- Ponekad. Uvijek se sjetim razdoblja srednje škole, išao sam u Tehničku školu, a kada bi krenula rijeka učenika iz ostalih okolnih škola put Cankareve, svi bi uglas pjevali Azru, Bijelo dugme, a ljudi iz rubnih područja nastojali su se kulturno asimilirati, totalno opozit nego danas. Danas se prilagođavamo masi, mladi slušaju turbofolk i electro, i to je glazba, ali bez neke velike umjetničke vrijednosti.

Organizator ste nekoliko glazbenih manifestacija. Odakle se rodila ideja za sve što radite?

- Prošao sam puno u ovih 40 godina, koža mi je puna opeklina i ne treba mi školska naobrazba jer za puno situacija imam životno iskustvo. Proputovao sam puno, svirao male i stadionske koncerte, Lisinske i Sava centre. Uvijek sam imao poriv da u mom gradu nešto organiziram. Želja mi je da kada budem star, kada budem šetao sa štapom sa ženom, da imam gdje izaći. Hoće li to biti neki jazz klub, festival ili neki drugi žanr, nije mi važno, ali neka je u mom Splitu. Vuče me cijelo vrijeme da promijenim nešto, lepršave sam prirode i nemiran sam, tako sam osmislio prvo Split Blues Festival jer sam bluzer u temelju svega, a onda su proizašle i neke druge ideje.

Kako teku pripreme za 7. izdanje festivala?

- Tri godine je bio na Prokurativama, pa je četvrtu godinu 'dječak' otrčao na Rivu, pa u Đardin, a prošlu godinu smjestio se na sanjanu lokaciju Zvončaca. Pripreme teku u najboljem redu, vremenska prognoza za sada je idealna, a nadam se da će tako ostati. Ne znam jeste li primijetili, nisam neki profitabilan tip, pa tako sve što radim uvijek je za ekipu i besplatan je ulaz. Grad je najveći strateški partner i moram im se zahvaliti na suradnji.

Predstavite program...

- Svake večeri na programu su po četiri benda. Prvu večer otvaraju 'Francesco & Southern Cooking', hrvatsko-nizozemska ekipa, potom sviraju dva splitska sastava, 'In Roots' i 'Čuvari svirala', te talijanski 'Mike Sponza Band'. U petak sviraju četiri hrvatska blues banda: '0+' iz Makarske, 'Triple Trouble' iz Splita, 'Zamba' iz Duge Rese i 'Jeremiah’s' iz Sv. Filip i Jakova. Posljednjeg, trećeg dana, nastupa zagrebački 'BeHaVe', 'Harpoon Blues Band' te 'Trio Trabacool' iz Splita te 'Raphael Wressnig &The Soul Gift Band' iz Austrije.

Hoće li se ideja festivala mijenjati ili ste zadovoljni ovom formom?

- Intencija je da uvijek nastupaju po dva najbolja hrvatska izvođača tekuće godine koji kroz Croatian Blues Challenge izbore imaju pravo prezentirati Hrvatsku na svjetskom blues natjecanju IBC u Memphisu, Tennessee. Također, uvijek imamo i dva svjetski priznata strana izvođača i dva regionalna koji omogućavaju kulturnu razmjenu sa svojim blues festivalom. Naposljetku, dva mlada domaća izvođača kojima bi nastup na Zvončacu bio odskočna daska za daljnju karijeru. Split Blues Festival ujedno je i memorijal Jadranu Zlodri Gobbu, splitskoj ikoni bluesa čiji je lik jednostavnom animacijom ugrađen u logotip festivala. Prošle godine dogodio se zanos i dika, odmah potpisujem neka bude kao i prošle godine, iako sam uvijek za level više. 

Zašto Zvončac i Đardin?

- Kada sam bio dijete, Đardin je bio strah i trepet, zaobilazili smo ga u velikom luku, a sada je nezaobilazno mjesto ljetnog večernjeg đira. Tako je i s livadom Zvončaca koja se pretvori u 'mali Woodstock na moru'. Grad je na ovaj način proširio lokacije događanja i smanjio gužve u centru. Ovo je ispušni ventil koji kanalizira goste u parkove koje publika obožava.

Koliko je teško organizirati jednu ovakvu manifestaciju?

- Iako je sedma godina, još je festival nedonošče, na staklenim je nogama, stvarno naporno radim da ga obranim. Festival je dijete koje treba još othranjivati, davati mu džeparac, upućivati ga s kim će se družiti, s kim neće. Ovakva organizacija zahtjeva vojnu taktiku, viziju, strategiju, puno entuzijazma, solidarnosti... Želja mi je ekipirati raspršenu scenu. To je itekako moguće, primjeri su humanitarni koncerti, koji su dokaz da se glazbenici mogu okupiti bez problema.

Kakva je situacija s 'Evo ruke', muče li Vas i dalje problemi sa susjedima?

- Revija 'Evo ruke' je zamišljena kao nacionalna smotra hrvatskih izvođača svih stilova. Sam naziv kaže da je otvoren za sve. Ova godina je najbolja do sada, u najmanju ruku zbog posjećenosti publike, a i postotku stranih posjetitelja koji ponekad prevladavaju. Ova smotra je javna kulturna potreba, a Đardin je dobio svoju formu. Trebamo još poraditi na problemima koji muče susjede okolnih zgrada. Sagradit ćemo mali 'Hollywood Bowl' koji će dati novu dimenziju događanjima u Đardinu. U 51 od 74 zamišljena dana bilo je svega, od opere, rokije, jazza, akustike, promocija domaćih albuma, spotova, gasili smo požar, imali humanitarni koncert...

Snimate i dokumentarni film o glazbenim manifestacijama...

- Snimamo dokumentarni film koji će dotaknuti više tema, od splitske scene do prikaza kako od ničeg nešto stvoriti. Snimaju se scene, tim se oformio na čelu s redateljem Ivanom Perićem, a promociju očekujemo oko Nove godine. Ne znamo još kako će izgledati, ali smo sigurni da će biti stividenske zezancije. Imat će sociološku notu koju zapravo ima svaki bend, gdje nekoliko entuzijastičnih momka ili cura godinama idu svirati u neku garažu i nemaju garanciju da će ikada išta zaraditi. Sociološkom niti koja je usađena u kreativni proces vodit ćemo se i mi.

Kakvo je stanje na splitskoj glazbenoj sceni?

- Sami smo učinili devastaciju, iz naše nonšalantnosti danas nemamo svoj proizvod iz naše rude kovan. Svi u Hrvatskoj se slažemo da je rudno bogatstvo ovdje u Dalmaciji, vidimo to na sceni, ali su svi prisiljeni ići u Zagreb. Gore su mediji, diskografske kuće, izdavači, a nema razloga da sve to nemamo kod nas. Ako smo uspjeli to s maslinovim uljem ili nekim drugim proizvodom, onda bismo to mogli i s našom glazbom. Ali ljudima je lakšim putem draže, prodati strancima apartman za Ultru, a ovo drugo je puno teže.

Što bi za Vas bio pravi put?

- Pravi put je rad iz instinkta i ljubavi, a onda dođe i drugo. Iako je danas umjetnost jeftina, bižuterija, ne mislim pritom na pjesmu od Rozge, koja je veliki profesionalac, nego je za masovnu potrošnju. Znam kolege koji su prošli veliki desetljetni put gdje im se nakon puno truda i rada tek poklopilo, a možda je to pravi put. 

Pozivnica našim čitateljima za Zvončac...

- Sljedeći tjedan je energija usmjerena na festival da ga napravimo do jaja, oprostite mi na izrazu. Imamo dvanaest izvođača u tri večeri, ulaz je slobodan, ponesite dekice i namjestite se negdje na livadi, očekuje vas dobra vibra. Park pored mora koji ostavlja brojne strane posjetitelje bez riječi, zašto ne bi i vas. 'Dječaka' smo dobro hranili, sedma mu je godina i nadamo se da će biti svake godine sve zreliji i bolji.