NEDJELJNA ĆAKULA Domenica Žuvela: Povučeni sam tip osobe, nikada ne bih krenula u samostalnu karijeru da nije bilo Ivana Huljića

Mladu pjevačicu Domenicu Žuvelu šira javnost je upoznala na 57. Splitskom festivalu gdje je za pjesmu 'Kad sam s tobom' osvojila nagradu za najboljeg debitanta. Iako je prvi put stala na veliku pozornicu kao što su Prokurative, ova djevojka iz Vele Luke nije sasvim nova u glazbenim vodama. Kako nam je u ćakuli otkrila, pjeva odmalena, ima vrhunsku glazbenu naobrazbu, a iza nje su brojne gaže s njenim bendom Boss.

- Rođena sam na Korčuli za koju kažu da je jedan od najtalentiranijih i najglazbenijih otoka. Glazba je prisutna od samog djetinjstva u mom životu, kasnije kroz srednju glazbenu škola, a danas i kroz fakultet.

Kažu da je mama 'glavni krivac' tvoje ljubavi prema glazbi?

- Istina, mama i danas pjeva u bendu. Uvijek su mi roditelji bili pojam i životni uzori pa sam kao dijete slušala glazbu koju su oni voljeli. Sve je to bilo spontano, nisam ni slutila da ću krenuti njezinim stopama, ali zapravo je to uvelike utjecalo na moj glazbeni put.

U Split dolaziš na fakultet, nakon što si u Dubrovniku završila srednju glazbenu školu...

- Akademija je bio jedini moj izbor, jedine ambicije imala sam prema glazbi pa je to bio logičan slijed odabira fakulteta. Brzo su proletjele godine, ostalo mi je još obraniti diplomski rad i nekako me hvata tuga. Lijepo je bilo studirati, stekla sam prijatelje za cijeli život i krivo mi je što će to prestati, nedostajat će mi studentske obveze.

Nisi samo studirala već si i stekla prve glazbene suradnje. Koje bi istaknula?

- Često sam u studiju snimala prateće vokale i demo snimke za naše velike glazbenike i grupe kao što su Petar Grašo, Doris Dragović, Magazin, Jelena Rozga, Danijela Martinović, Jole, Madre Badessa, to je jedno iskustvo koje te puno nauči jer vidiš kako izgleda studijski rad.

Često te uspoređuju s nekim pjevačicama koje si upravo spomenula. Kako gledaš na to?

- Shvatila sam da je u ljudskoj prirodi uspoređivati pa se na takve usporedbe više ne osvrćem. Uspoređivali su me s uspješnim ljudima hrvatske glazbene scene, u tom smislu mi je godilo, ali opet želim biti Domenica i graditi svoju priču. Želim da me dožive kao mene jer smo svi drugačiji i posebni.

Imaš li ambicije biti pjevačica Magazina? To je još jedno pitanje koje javnost nameće...

- To me pitanje prati od srednjoškolskih dana, vjerojatno zato što sam plaha i plava, a, iskreno, nekako se ne vidim u Magazinu. Odrasla sam uz tu grupu, volim njihove pjesme, ali sada sam u svojoj priči koja nije vezana uz Magazin.

Boss je tvoja matična grupa...

- Pjevam u bendovima od početka studija, prvo sam putovala vikendom na Korčulu i pjevala s jednim grupom, a kada sam shvatila koliko mi vremena to uzima, odlučila sam pronaći bend u Splitu. Danas nastupam već dvije godine s grupom Boss.

Kako je biti jedina cura u bendu?

- Osjećam se kao njihova princeza, divni su prema meni i doživljavam ih kao stariju braću. Njihove cure i žene me često pitaju kako mogu izdržati s njima, ali meni je postalo normalno.

Jesi li ti onda 'boss' u bendu kao jedina žena?

- Nije baš da se osjećam tako, volim biti netko u sjeni. Dok nisam krenula u samostalne vode, više sam bila anonimna i radila ono što volim. Danas je malo drugačije, ljudi te prepoznaju pa uz pjevanje moraš misliti o nekim drugim stvarima i obvezama koje se nameću.

Kada si odlučila da želiš u solo vode?

- Povučeni sam tip osobe, da nije bilo Ivana Huljića mislim da sama nikada ne bih pokrenula samostalnu karijeru. Iako sam cijeli život u glazbi, jednostavno nisam imala želju za takvom karijerom. Na njegov nagovor stvari su se spontano dogodile, uključili su se njegovi roditelji, Vjekoslava i Tonči Huljić, nastala je moja prva pjesma 'Kad sam s tobom' s kojom sam se predstavila na Splitskom festivalu. Sada kada vraćam film unatrag nije mi krivo što me je Ivan nagovorio. Na početku mi je trema bila od svega osim o pjevanja, pitala sam se kako ću davati intervjue, što ću odjenuti i slično, ali probila sam led i sada mi je drago.

Sjećam se prvog razgovora s tobom. Danas si puno pričljivija?

- Drago mi je to za čuti, ha, ha...

Koliko ti je nagrada za najboljeg debitanta dala 'vjetar u leđa' za buduće korake?

- Nagradu je lijepo dobiti, to je priznanje da ste vi i vaš tim napravili nešto dobro, ali na nju treba zaboraviti i uvijek se iznova truditi jer publika je ta zbog koje mi glazbenici radimo. U jednu ruku mi je pomogla, a u drugu nije, jer sada svi očekuju kakav će biti moj idući korak.

Napravila si ga...

- Napravili smo drugu pjesmu malo čudnog naziva 'Vidi se iz aviona'. Ljudi se na naslov pitaju o čemu se radi, ali je neiscrpna tema ljubavi prisutna u njoj. Ljubavni trokuti, dileme, zavrzlame, nešto što nam se svima događalo u srednjoškolskim danima. Ljubav je uvijek aktualna tema i volim ju otpjevati u svojim pjesmama.

Što je to toliko posebno u mladom glumcu Nikši Arčaninu kada si ga već drugi put odabrala za partnera u spotu?

- Upoznali smo se na snimanju mog prvog spota, rekla sam redateljskom timu da ga opet angažiraju i svaki idući put, ako je to moguće. Nikša i ja smo kliknuli, simpatičan je i odgovara mi za ulogu. Ispred njega sam opuštena, vjerovali ili ne, ne sramim se kada je on tu. Nikša iza kamere pleše i pjeva pa se opustim, sramežljiva sam i nije mi se dalo upoznavati s nekim novim glumcem.

Mislim da je red da Nikša sada tebe pozove za neku ulogu u kazalištu...

- Mislim da bi u kazalištu mogla samo statirati ili držati neku rekvizitu, ha, ha... Teško da bih mogla glumiti, iako sam u ovom spotu imala dosta glumačkih momenata. Puno su mi pomogli glumica Sara Ivelić, koja se isto pojavljuje u spotu te Nikša koji su mi otkrili neke trikove.

Naziv pjesme je ljubavne tematike, no, što bi željela vidjeti iz aviona?

- Volim putovati, baš sam nedavno bila s mamom i prijateljicom Hanom u Rimu. To je grad koji je hodajući muzej i toliko je predivan da bih se voljela opet tamo vratiti. Italija mi je destinacija koju želim dodatno istražiti. Voljela bih i na neka prekooceanska mjesta, ali za to treba više slobodnog vremena kojeg trenutačno nemam baš puno.

Često si u društvu Hane Huljić...

- Upoznale smo se na Akademiji, dosta smo predavanja imale skupa, našle smo se od početka. Mislim da smo slične osobe u razmišljanjima, pogledima, a bavimo se i sličnim poslom tako da uvijek imamo o nečemu razglabati. S Hanom mogu neprestano biti danima i mjesecima i uvijek ćemo imati o čemu pričati, to je pravi dokaz prijateljstva.

Imaš još jednu dobru prijateljicu koja je s nama...

- Moja pudla Zara je nerazdvojna od mene, svi je znaju jer je ona moj vjerni pratitelj. Moj život se promijenio otkako se ovo slatko, crno, čupavo stvorenje pojavilo u mom životu.

Malo ćemo o 'ženskim' temama. Koliko pažnje posvećuješ izgledu?

- Nisam previše uživljena u modu, volim pratiti trendove, ali ne skidam posljednje hitove s polica dućana. Volim se oblačiti klasično, nešto jednostavno je meni najljepše. Prava sam žena po pitanju kupovine jer uvijek mislim da nemam dovoljno, da mi nedostaju upravo te cipele, kaput ili torba.

Negdje sam pročitala da si završila i tečaj šivanja...

- Hana i ja smo išle na tečaj, računala sam da ću više vremena posvetiti izradi nekih komada za sebe, ali od tada sam napravila jedan kompletić i priča je stala. Moda traži vremena i strpljenja, za to nemam vremena, ali dolaze zimski dani koje ću ispuniti tim hobijem. Hana i ja smo smislile već naziv za naš novi modni brend, ali tko zna hoće li se i kada to ostvariti. Za sada se držimo glazbe.

Zaista si svestrana, nismo spomenuli i da radiš u jednoj glazbenoj školi. Kako je raditi s djecom?

- Glazbena pedagogija je nešto što istinski volim, to je smjer i mog obrazovanja, ali ne mogu se odlučiti za jedno. Stoga sam sretna što radim s djecom, prenosim im neka moja znanja i iskustva, a istovremenom se bavim i pjevanjem, nije li to idealno? Dok ne moram birati, neću se opredijeliti za jednu stvar, letat ću na sve strane jer zaista uživam. Roditelji su bili u pravu kada su mi rekli da ako odaberem posao koji volim da nikada neću morati raditi. Djeca su iskrena, kod njih nema kalkulacija i ja od njih puno učim. Voljela bih jednoga dana osnovati svoj glazbeni vrtić, to mi je životna želja.

Hoćeš li ostati u Splitu nakon završetka Akademije?

- Za sada je to u planu, dolazim iz male sredine, Split je jako sličan i odgovara mi što mi je sve blizu pa u gustom rasporedu stignem sve obaviti i družiti se s prijateljima. Odgovara mi ovaj mentalitet 'nema priše' i ' sve ćemo stići'.

Tvoje ime savršeno ide uz naš serijal 'Nedjeljna ćakula'. Kako voliš provesti 'svoj' dan?

- Nedjelja mi je uvijek rezervirana za odmor i punjenje baterija, shvaćam nedjelju kao moj imendan, ha, ha... Sreća što su se roditelji odlučili za ime Domenica jer je jedini talijanski naziv dana u tjednu koji mi se sviđa. Rođena sam u nedjelju, to je jedan od razloga što su mi roditelji dali to ime, a drugi je zbog Zuccherove pjesme koju roditelji obožavaju.