Nema jutros ni maca na Cankarevoj, i one tuguju. Komentar je jutros na omiljenoj Tarzanovoj poljani gdje je hranio mačke.
- Sok od naranče i punomasno mliko 3,8, nikako voda - legendaran recept prepričavaju i konobari iz Šetača.
Kafić u kojem se osjećao 'kao doma' bilo je 'Treće poluvrijeme'. Mjesto u kojem nikada nije bio suvišan nego rado viđen i primljen. Ni božićne proslave nisu prolazile bez Tarzanovih batuda.
- Nekoliko puta dnevno je dolazio. Nezaboravne su bile njegove priče kako su ga oteli vanzemaljci i dali mu recept za magičan sok za mace. Vidio je i svemirskog lava, panteru - govori nam Mate.
Na prvi glas ni Mate ni kolegica mu Vana nisu povjerovali da je Tarzan otišao.
- Barem tri puta su javljali da je umro. A onda kad smo se uvjerili, baš nas je tuga uhvatila - iskren je Mate.
- Uf, baš tuga. Jedna od zadnjih legendi grada - dodala je Vana.
Vanu je, na svoj način, simpatizirao.
- Degi me zvao. I govorio da me vole vanzemaljci - prisjetila se.
Prekjučer su ga posljednji put vidjeli, svratio i produžio.
- Uvik je bio dobre volje - nasmijao se spontano i Mate.
I na Rivi tuguju za Tarzanom.
Omiljen je bio u kafiću 'Fro', gdje se uvijek dobro zezao s osobljem.
Posebno u srcu mu je bila konobarica Sanja. I njoj je tepao 'Degica moja'.
- Govorio je da me vole vanzemnaljci i zato ću živit 200 godina - tužna je i Sanja.
- Prije nekoliko godina sam mu rekla da imam pasa i mačku, i od tada me uvik pita kako su. I, normalno, savjetova kako ih hranit - priča Sanja o nježnoj Tarzanovoj strani.
Toliko ih je puta nasmijavao, a znao je i dobro prihvatiti šalu.
- Kad bi pita da mu damo kunu, a ja bih rekla da neman, uzvratio bi 'buuuu, bljaak, sad te ne volin', a onda razvuka osmijeh i ka malo dite se veselija - opisivala je.
Prije neki dan je, kaže, samo prošao mimo kafića. Bez zastajanja.
- Kralj, kralj, baš mi je žaj - ispratila nas je Sanja.
Kolega joj Teo vidio ga je Pazaru dan kada je otišao 'svojim svemircima'.
- Samo je onako po svome dizao gaće i hodao bez zaustavljanja...