Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Marina Kasalo Održano još jedno Srce u Zoni

Održano još jedno Srce u Zoni

Voditelj večeri je ovaj put bio glumac Vicko Bilandžić

Do posljednjeg mjesta ispunjen prostor kluba Zona u nedjelju se navečer orio od pjesme i smijeha, dok su se članovi udruge Srce prisjećali kako je tekla organizacija i realizacija njihovog najpoznatijeg projekta, Srce na sceni, autora Slavka Sobina.

U šestom izdanju Srca u Zoni gostovali su Mario Kero, Antonio Čović, Petra Hrgović i Ivana Babnik, Jerolim Runjić i Marko Vukašin, nakratko im se pridružio i Slavko Sobin, a voditelj večeri bio je glumac Vicko Bilandžić.

Druženje je započelo snimkama prvog susreta Slavka Sobina sa članovima Udruge, te reportažom nacionalne televizije o mjuziklu. Voditelj je zatim pozdravio prisutne, te u samom uvodu istaknuo da se radi o predstavi koja je nadišla svoje prvotne okvire terapijskog programa Udruge, te je dobila i priznanje na profesionalnom planu – predstava kao cjelina te Slavko kao autor. Vicko je zatim predstavio neke od izvođača – Mario je glumio Slavka, Antonio managera, Petra i Ivana su koke, Jerolim zubar a Marko kuhar.

Vicko je istaknuo podatak da je mjuzikl izveden 19 puta, a pogledalo ga je osam tisuća ljudi – na što je Mario  komentirao da će se uskoro broj popeti na 16 tisuća. Voditelj ga je pitao kako je to na svojim leđima nositi predstavu – Mario ima najveću ulogu – na što je on konstatirao da je u početku bilo teško, dok je naučio sav tekst, te da osjeća razliku između ranijih predstava i kasnije odigranih.

– Svi me hvale – rekao je Mario i dodao da ne može izdvojiti posebno neki dio predstave jer mu je svaki podjednako drag.

Za publiku u Zoni je izveo kratki monolog u kojem se prikazuje prvi Slavkov kontakt s Udrugom, nakon čega je, uz pratnju gitare i mandoline, otpjevao Misli svako da je meni lako. Komentirao je dio pjesme ‘ona me je ostavila’ – nije gotovo, i dalje sam sa svojom Nikolinom!

Zatim je zazvonio Skype, preko kojega se iz Zagreba javio Slavko.

– Zapea sam u prometu – rekao je.

– Slavko, vozi polako, vrati se sretno domu svom – odvratio je Mario, na što je Slavko konstatirao da ide na Knežiju, ne u Split.

Na Vickovo pitanje u čemu se očituje kvaliteta i žar predstave, Slavko je odgovorio da se očituje u samoj činjenici da je nastala.

– Oni su svi prionuli na posao, jedva su čekali sve napraviti, bili su jako predani.

– Ti si sigurno imao koncept… – započeo je Vicko.

– Ma jesam vraga – odvratio je Slavko, i objasnio:

– Ja sam sa tekstom kasnio, pa smo na probama radili sa onim što su oni ponudili. Bili su stalno sedam koraka ispred mene.

Vicko ga je zatim pitao kako bi se, prema njegovom mišljenju, ovaj proces mogao institucionalizirati, na što je Slavko odgovorio da o tome nema smisla još pričati, već da predstavu treba što je moguće više igrati. Vicko je bio uporan, i pitao kako bi se mogao slični projekt provesti u nekom drugom gradu, a Slavko je konstatirao da svatko sa svojim djelima mora biti podrška, te istaknuo ponovno da se predstava treba nastaviti izvoditi. Nakon što se Slavko odjavio, pušten je isječak iz predstave u kojem ‘koke’¨zafrkavaju Slavka i ne vraćaju mu mikrofon, na oduševljenje publike.

– Jeste li ovo namjerno napravile – zanimalo je Vicka, a Petra i Ivana su jednoglasno odgovorile - jesmo. Ivana je otkrila i da joj je ispod kostima bilo jako vruće ali i da joj ga nije bilo teško nositi, a zatim je izvela pjesmu Tek je 12 sati.

Vicko je zatim pročitao obrazloženje Tomislav Zajeca, izbornika Marulićevih dana, koji je za Srce na sceni napisao da je to ‘po svemu predstava izvan konkurencije, nije tek aktivistička ili inkluzivna u svojim nastojanjima, već s druge strane svojim zanimljivim auto-referencijalnim okvirom donosi kazališni događaj istovremeno duhovit, dirljiv i snažan’. Osvrnuo se i na nastup na Splitskom ljetu, na Peristilu.

– Nikad nisam nastupa na Peristilu, niti ću – komentirao je Vicko, na što mu je Jerolim dobacio:

– Postani član udruge Srce.

Zatim je projicirana reportaža povodom otvaranja Festivala o pravima djeteta, nakon čega je Vicko istaknuo odgojnu dimenziju mjuzikla, kojega su više puta odigrali pred splitskim školarcima, a svojim su radom ukazali i na problem pozornica i back stagea koji nisu prilagođeni za osobe sa poteškoćama u kretanju.

Vicko je prepričao ukratko radnju mjuzikla, te naveo podatak da je Sarajevu, nakon što je pogledao mjuzikl u Splitu, Edin Tuzlak temeljem viđenoga osmislio projekt za kojega je od UNICEF-a BiH nagrađen kao Šampion inkluzije za djecu u 2014. uz obrazloženje da su njihovi aktivisti svojim djelovanjem dali doprinos razvoju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi do njihovog punog potencijala.

Zatim je pušten klip izvedbe pjesme More more, kojega je, kao i mnoge druge, istaknuo je Vicko, snimio gospodin Jurica Čović.

Popričao je potom kratko sa Jerolimom, kojega, rekao je Vicko, zna sa ljetovanja na Šolti. Jerolim je, na Slavkov prijedlog bio zubar.

– Popravljao sam zube Anđeli – prisjetio se, i priznao da joj nije izdao račun.

– Volia bi igrat opet predstavu – rekao je Jerolim prije nego što je izveo pjesmu Jagode i čokolada.

Vicko je zatim u ime udruge zahvalio preko 50 glazbenika koji su volonterski sudjelovali u produkciji, posebno je istaknuo producenta i spiritus movens projekta Marija Bašića, a najveću zahvalu, zahvalu Slavku Sobinu, iskazali su video montažom fotografija proba i predstave.

Antonio je potom izveo isječak svojeg monologa iz predstave, dok mu je Vicko asistirao u izvedbi, te su otpjevali Nije u šoldima sve te Za ljubav ja dao bi sve.

– A sada reportaža na koju sam vam posebno ljubomoran – najavio je Vicko reportažu o gostovanju Srca na sceni na Splitskom ljetu.

Članovi udruge su zahvalili okupljenima što su došli, te gledateljima on line streama, uz konstataciju da im je bolje gledati Srce nego TV program.

Za sami kraj druženja, Antoniu se pridružila posebna gošća, Marina Kasalo iz Udruge Down 21, koja je bila i fotografkinja večeri, te su izveli duet Djeca ljubavi, uz svesrdnu podršku publike u Zoni.

Vaša reakcija na temu