POPE, VRATI SE Rajko Dujmić: Film je u meni iznova potakao emocije
U kinu Karaman je sinoć premijerno prikazan dokumentarac o Momčilu Popadiću
Dokumentarni film 'Pope, vrati se' o pjesniku, esejistu i reporteru Momčilu Popadiću, koji je preminuo 1990.godine, malo koga je ostavio ravnodušnim na splitskoj premijeri u kinu 'Karaman', u sklopu Dana Porina.
- Za vrijeme snimanja filma o Rajku Dujmiću i nakon razgovora s Popadićevom drugom suprugom Tonkom, koja mi je dala uvid u rukopise, kožnu torbu i novinarski blokić koji su bili Popin zaštitni znak, rodila se spontano ideja za ovaj projekt - kazao nam je Toni Volarić, scenarist i redatelj dokumentarca koji je cijeli film financirao sam, uz sudjelovanje snimatelja i montažera Alena Horvatića.
- Pope je u cijeloj priči jedino važan. Neopisivo je da su ljudi ovoliko senzibilni i nakon 28 godina od njegove smrti pa su večeras zaplakali. Filmom su se vratili u mladost, neka bolja i drugačija vremena u kojima su uživali. Pope je prakticirao novinarstvo u punom smislu te riječi, s lakoćom ste doslovno mogli vizualizirati njegove tekstove, posebno reportaže s malim ljudima. Njegov život nisu bili eventi, institucije, forma ili uzusi, on se najugodnije osjećao u izlizanoj majici, s torbom na ramenu i blokićem u rukama. Pisao je gotovo svugdje na papirićima, novinama, gdje god je stigao. Pope svoje pjesme nije prodavao, što se iz današnje perspektive čini nevjerojatnim jer tekstopisci traže i nekoliko tisuća eura za pjesmu, ali je napisao djela koja će obilježiti nekoliko generacija - priča redatelj koji je u filmu podsjetio da je upravo Popadić autor stihova brojnih bezvremenskih pjesama kao što su Oliverov 'Oprosti mi, pape', Jasnina 'Skitnica' ili 'Čuješ li me, jel' ti drago' , 'Košulja plava' ili 'Tonka' Novih fosila, 'Da mi je biti morski pas' grupe Metak, pa 'Imala je lijepu rupicu na bradi', 'Ča je život vengo fantažija'.
- Kad bismo sada krenuli nabrajati antologijske naslove iz njegove radionice, nestalo bi koncentracije. Pravio sam puno dokumentaraca, ovo mi je prvi koji radim o čovjeku kojeg nema, koji ti ne može ispričati, kojeg nema u arhivi nacionalne televizije, nema suvisle emisije o njemu. Imate jednu radijsku emisiju koja je bila tematska o feljtonskom novinarstvu u Dalmaciji u kojoj je on sudjelovao. Uzeo sam sve informacije i dokumente koji su uz bliske ljude ispričali priču o njemu. Također, značilo mi je ujediniti, na nekoj duhovnoj razini, njegove tri supruge, koje su jednako sudjelovale, dale svoje materijale i večeras nakon premijere zajedno otišle na kavu. One su ga voljele, on je njih, ali je ipak tekstove volio najviše - ispričao nam je Volarić čiji će se film prikazati u nedjelju, na Popadićev rođendan, u njegovu rodnom Blatu na Korčuli.
- Ne znam što ćemo dalje s distribucijom, ali po reakcijama publike čini se kako će se film željeti pogledati i na drugim mjestima. Imamo temu koja spava negdje u Dalmaciji, čovjeka čiji će se tekstovi prepričavati i dugo godina nakon njegovog odlaska - kazao je Toni Volarić i otkrio:
- Postoji ideja za novi dokumentarac, riječ je o najplodnijem autoru ovih prostora, a to je Đorđe Novković koji ima 3600 pjesama prijavljenih na ZAMPU, dok duplo manje ima Rajko Dujmić. Trebamo konačno početi cijeniti nečiji rad, a ne sviđa li nam se neka osoba zbog frizure ili ne, tko je od kud i slično. Čovjek ima veliko djelo i trebamo to poštivati. Njegovom sinu Borisu ću ponuditi da napravimo dokumentarni film.
U jednosatnom dokumentarcu pojavljuju se prijatelji, suradnici i tumači Popadićeva djela, od pjesnika Jakše Fiamenga, preko skladatelja Rajka Dujmića i Mirka Krstičevića, do novinara Zlatka Galla, Jurice Pavičića i Damira Šarca, glumaca Mara Banića i Davora Pavića, fotoreportera Matka Biljka, njegovih Blaćana Marija Tulića i Tonča Padovana.
- Snimajući dokumentarac nisam mogao suspregnuti suze, večeras sam prvi put vidio film u cjelini i potaklo mi je iznova emocije. Ne postoji netko kao što je bio Pope, ali bih volio dočekati jednog takvog grofa od pera, ako se takav rodi neka mi se javi - kazao nam je Rajko Dujmić nakon premijere koja je okupila brojna poznata imena, a svoje dojmove podijelio je s nama i Tonči Huljić.
- Ovom pričom prikazan je dio vremena koje više ne postoji i neće ga biti. Prošlost ostaje u prošlosti, ali je isto lijepo kada dio nje traje i danas. Dobro je da postoje ovakvi filmovi koji će prenositi s koljena na koljeno i neke ljude koji su to zaslužili, a to je definitivno bio Popadić.
Dokumentarni film prisjetio je gledatelje na najvažnije djelove života Popadića i cijelo bogastvo njegovih djela, od legendarnih reportaža u Slobodnoj Dalmaciji, zbirki pjesama, scenarija koje je radio za Kazalište lutaka, memoarske i dječje proze, kao i pjesama koje vam kroz uho prostruje barem jednom dnevno.
