Premijera drame 'Šest lica traži autora': Od prve do posljednje scene ne prestaje napetost, dojmljivost i iščekivanje!
Filmski ugođaj, mračan i potresan, ponekad na rubu morbidnosti, podsjeća na duh Davida Lyncha
Iako je bilo i nezadovoljnika, najveći dio splitske publike ispratio je velikim pljeskom premijeru Pirandellove drame 'Šest lica traži autora', u režiji Olje Lozice. Dok definitivno cijeli tim zaslužuje pohvale, HNK je dobio predstavu kakvu se rijetko može vidjeti na sceni i sasvim drukčijeg Pirandella koji ipak ne gubi svoju bit. Hrabri iskorak koji valja podržati. Primjera radi, ne pamtimo predstavu u trajanju 80-ak minuta, a da pogled ne bježi na sat. Od prve pa do posljednje scene ne prestaje napetost, dojmljivost i iščekivanje. Uvjerljivi i složni glumci, od kojih treba posebno izdvojiti izuzetnu Petru Kovačić Pavlinu u ulozi majke, odlične Saru Ivelić (Pastorka) i Marjana Nejašmića Banića (Otac). U ulozi sina i redatelja su Nikša Arčanin i Pere Eranović, Madam pace Filip Radoš, a 'glumci' su Mia Čotić, Franjo Đaković, Zorana Kačić Čatipović, Stipe Radoja i Danijela Vuković. Djevojčica i dječak su Petra Budimir i Roko Burmaz.
Uz odličnu scenografiju za što je zaslužan Igor Vasiljev i glazbu koju je izabrala redateljica, zaokružimo Pirandella Olje Lozice visokom ocjenom. Istaknimo i da je kostimografkinja Ana Marin odradila dobar posao.
Filmski ugođaj, mračan i potresan, ponekad na rubu morbidnosti, na trenutke podsjeti na duh Davida Lyncha. Ljubitelji talijanskog nobelovca mogu zamjeriti kraćenje teksta, ali Lozica je ponudila odgovor na rješenje za kojim je posegnula.
- Kad smo krenuli, nismo razmišljali da ćemo ga kratiti u tolikoj mjeri, onda smo se suočili s činjenicom da ako integralno radimo tekst da djeluje staromodan i kao takav ne bi se svidio publici. U radu smo došli smo njegovih scenarističkih verzija 'Šest lica traži autora' koji je on zamislio kao neki oblik noćne more i osjećanja koja je prolazio i u tom smjeru smo krenuli - pojasnila je redateljica.
Upravo u svojim filmovima Lynch se koristi simbolima koji rastvaraju tu granicu irealnosti i zbilje, slično kao Pirandello. Posebno je pohvalila glumce, koji su, kaže, krasna ekipa, jako zdravi glumci koji nemaju kompleks veličine uloge.
Predstavu je odgledala i dramska prvakinja Dara Vukić koja je igrala dva puta Pirandella, prvi put 1977. godine u režiji Marina Carića, te 2000.u režiji Francois-Michela Pesentija. Potonju je kritika nazvala povijesnom predstavom u negativnom smislu. Pirandello Olje Lozice jako se svidio Dari Vukić.
- Vrlo je interesantna. Dobra režija i odlični glumci - pohvalila je.
Glumci su, inače, mahom pozdravili rad s Oljom Lozicom zahvaljujući se na povjerenju, dok je Eranović još i prisnažio kako misli da su svojom generacijskom energijom uspjeli napraviti nešto intrigantno i zanimljivo što se ne viđa svaki dan na sceni.
Na koncu je i intendant Goran Golovko podijelio dojmove.
- Predstava je svakako vrlo hrabra, dosljedno sprovedena u jednom suvremenom kazališnom rukopisu i nemamo se čega sramiti, dapače. Mislim da je vrlo značajan iskorak u našem repertoaru i premda je Pirandello vrlo neobično, pa čak i mladenački bezobrazno tretiran, ipak sve ono o čemu govori postoji u predstavi. Nismo ga iznevjerili, mislim da smo ga u duhu vremena u kojem živimo uspjeli približiti nekim novim generacijama - podvukao je.
Kurioziteta radi, Golovko je također igrao u 'Šest lica traži autora'. U Carićevoj verziji pojavio se na sceni kao dječak koji se ubio pištoljem.
- To je iskustvo koje me obilježilo za cijeli život. Od tog vremena pa nadalje sve što sam doživljavao, pročitao ili vidio zapravo sam zamišljao kako bi se to moglo uprizoriti na kazališnoj sceni - prisjetio se intendant.