Premijera predstave 'Moje ime je Anne Frank' ispraćena velikim pljeskom
Mlađi ne mogu te strahote percipirati i krenuo sam od onoga s čim mogu suosjećati. Sudbina jest tragična, ali Dnevnik obiluje i drugim bojama... - rekao je Elvis Bošnjak
Premijera predstave 'Moje ime je Anne Frank' u režiji i adaptaciji Elvisa Bošnjaka, nastala u koprodukciji PlayDrame i Gradskog kazališta lutaka, ispraćena je velikim pljeskom u subotu navečer.
Djeca polaznici Glumačkog studija kazališta PlayDrame, redom Luiđa Ivančević, Dora Blaić, Bartul Mušura, Ana Ugrina, Leonarda Bojić, Lucija Matić, Petar Čakić, Vito Aschero, Franko Jakovčević, Irma Jerončić, Lucija Baloević, Zara Grubešić i Marin Aschero zaslužuju sve pohvale što su uspjeli dočarati sudbinu Anne Frank u GKL-u na jedan drukčiji način.
S obzirom na tužnu sudbinu židovske djevojčice koja je u svom dnevniku opisala život u izolaciji zbog nacizma, za ovu predstavu ne trebaju maramice jer je prikazana okrutnost ili patnja. Ne, maramice mogu biti potrebne jer je upravo tom dječjom nevinošću i razigranošću na koji se pristupilo djelu doživljena volja i želja za životom Anne Frank. Zato je predstava uvjerljiva i osjećajna.
Ili, kako je to objasnio Bošnjak, kad s djecom pričate tešku priču morate razmišljati što djeca mogu doživjeti, a da njima bude prihvatljivo.
- Mlađi ne mogu te strahote percipirati i krenuo sam od onoga s čim mogu suosjećati. Sudbina jest tragična, ali Dnevnik obiluje i drugim bojama. Pun je života i radosti i njene potrebe da u kratkom vremenu proživi sve što čovjek proživi tijekom života - otkrio je tajnu redatelj.
Čestitke je primala i ravnateljica GKL-a Marija Tudor.
- Presretna sam i ponosna što se dogodila na našoj sceni, ima veliku vrijednost jer je stvarana 'od djece za djecu' - prva je reakcija Tudor.
Ova predstava je, nastavila je, korak naprijed prema publici kojoj se obraća inače GKL.
- Radi se o kazalištu za djecu koja su na prelazu iz ranog djetinjstva u mladost. Djeci koju možemo izložiti zrelijim i ozbiljnijim temama - podvukla je.
Istaknimo i odlično scenografsko rješenje s Dnevnikom, kao i da je glazba pružila lijepi obol radnji.
Na kraju dodajmo da je asistentica redatelja Andrea Majica, za scenski pokret su zaslužne Andrea Majica i Ana Marija Fabijanić, scenograf je Ozren Bakotić, kostimografkinja Irena Vodišek Babaja, a oblikovanje svjetla potpisuje Lucijan Roki.
