Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
S Rakelom do Željave: Makadamskom cestom do napuštene baze s nevjerojatnom pričom
Priče s ceste Piše: Željan Rakela

S Rakelom do Željave: Makadamskom cestom do napuštene baze s nevjerojatnom pričom

Na Dalmatinskom portalu objavljujemo priče s izleta na koja se mogu uputiti svi čitatelji. Iskusni avanturist čitateljima preporučuju zanimljive destinacije na koje treba potrošiti samo jedan dan

Sa svojim motorom BMW GSA u sedam sam godina napravio 300.000 kilometara i tom prilikom sam na pet kontinenata obišao preko 100 država, ali u serijalu za Dalmatinski portal ću pisati o kraćim relacijama, o izletima na koje se s dva kotača možete svi vi uputiti. Prva priča je posjet Željavi, najvećem podzemnom aerodromu JNA za kojeg neki kažu da je bio u sklopu Jugoslovenskog svemirskog programa.

Prema tom intrigantnom mjestu, udaljenom od Splita 230 kilometara, krenuo sam u 8 ujutro s Trogiraninom Ivicom Vukmanom. Sa skuterom Honda X-ADV 750 uputili smo se preko Velebita. Da uštedimo na vremenu vozili smo autocestom do Posedarja, putna brzina nam je bila između 130 i 150 km/h, a maksimalna 182. Potrošnja se kretala maksimalno 6,6 litara na 100 kilometara.


Prije izlaska za Posedarje stajemo na benzinsku stanicu kako bismo nalili gorivo, jer nećemo imati priliku to učiniti kasnije kroz Velebit. Vozimo preko starog Masleničkog mosta prema Jasenicama i nakon toga skrećemo lijevo prema mjestu Sveti Rok. Prolazimo pokraj autoceste, to područje je u potpunosti spaljeno od nedavnih požara, a pored tunela Sv. Rok prestaje asfalt i kreće makadamska cesta duga 39 kilometara, izgrađena u prvoj polovici 19. Stoljeća. Projektirao ju je hrvatski graditelj Josip Kajetan Knežić, rođen u Petrinji, a izgradnja je trajala sedam godina i puštena je u promet 4. listopada 1832. Car Franjo II. je, navodno, u početku negodovao zbog velikih troškova same izgradnje, ali po njenom završetku je odao priznanje hrvatskom inženjeru Knežiću. U to vrijeme je to bila prva moderna prometnica koja je spojila Dalmaciju s kopnenom Hrvatskom.

X-ADV su se odlično ponašali po makadamu, stavili smo ih u mod vožnje S kako bih što duže bili u nižim brzinama, a kad bih automatski mjenjač ubacio višu brzinu, npr. u treću, ako je bilo potrebe ručno bismo, manualno, vratili u nižu. Ovaj automatski mjenjač gdje u svako vrijeme možeš se sam umiješati je nešto predivno. Iako je na mnogim mjestima bilo vododerina zbog velikih kiša, bez problema smo savladali sve prepreke, s tim da kolega Ivica do sada nije imao iskustva vožnje po makadamu.

Dok smo se vozili nailazimo na mnogo spomen ploča poginulih u Domovinskom ratu, ali i na table upozorenja za minirano područje. Držali smo se glavne ceste dok nismo naišli na predivnu crkvu sv. Franje gdje smo se fotografirali. Vozeći se dalje dolazimo na prevoj Mali Alan, na 1044 metara nadmorske visine, gdje marendajemo, uživajući u lijepom zraku i tišini. Tu smo shvatili kako ovi skuteri drugačiji od ostalih na tržištu upravo zbog svojih performansi, prvenstveno velikog prednjeg kola od 17 cola sa žbicama, pa nam mogu priuštiti vožnju po ovakvim cestama daleko od gradske džungle.

Nakon pauze ponovno sjedamo na X-ADV i krećemo dalje makadamskim cestom, okruženje i krajolik se mijenja, više je šumovito područje i ubrzo dolazimo do asfalta te skrećemo lijevo, vozimo prema Udbini i nakon 76 kilometara stižemo u mjesto Željava. Tu pitamo lokalno stanovništvo kako doći do čuvenog aerodroma kodnog imena LYBI.

Prije samom dolaska do vojne baze nailazimo na napušteni američki zrakoplov Douglas C-47B Dakota, a do njega su još dva aviona do kojih zbog obrasle vegetacije nije moguće doći. Osim toga, zmija duga dva metra nas je također odgovorila od nauma da se provlačimo kroz žbunje.

Kroz gusto raslinje koje je skoro cestu učinilo neprohodnom stižemo na križanje triju pista koje vode u utrobu planine Plješevice, gdje se nalazi vojni aerodrom koji je u svoje vrijeme bio jedan od tri najveća u Europi. U ovaj je kompleks, otvoren 1968. godine, uloženo oko 4 milijarde američkih dolara, a tu je bila smještena jedna zrakoplovna brigada sastavljena od 60 zrakoplova i više od 3000 ljudi, dok je sama baza imala kapacitet za čak 180 aviona i 9000 vojnika. Građen je 12 godina, podzemni dio čine tri galerije za smještaj zrakoplova, postoje četiri ulaza koji imaju protuatomske komore i armirana betonska vrata izgrađena prema dimenzijama MiG-a 21. Nažalost, 17. svibnja 1992. tadašnja JNA je minirala bazu s 56 tona eksploziva i u potpunosti je onesposobila. Cijelo je područje zaraslo vegetacijom, nailazimo na stotine upozorenja da je područje minirano. Uživali smo u vožnji po pistama, a u jednom trenutku pred nama su se pojavile table upozorenja druge boje: umjesto bijelih bile su crvene s lubanjom, a bio je to znak da smo na teritoriju Bosne i Hercegovine! Ovaj aerodrom, dodajmo, spominje se i u filmu 'Houston, imamo problem!' slovenskog redatelja Žige Virca, koji govori o legendi da je Tito početkom 1960-ih razvijao svemirski program kojega je prodao Amerikancima za 2,5 milijardi dolara.

Žao mi je da ovakav impozantan objekt zjapi prazan i prepušten propadanju, a ima turistički potencijal. Samo tijekom našeg dvosatnog obilaska baze stiglo je sigurno desetak motora i automobila sa stranim registracijskim tablicama...

Nakon razgledavanja podzemnih tunela i vožnje po pistama nekada najveće zrakoplovne baze u Europi krenuli smo prema Splitu u pravcu Gospića gdje stajemo u restoran Maki i jedemo fenomenalni lokalni specijalitet - gulaš od buše, kratkorožnog goveda poznatog još pod nazivom planinsko ili ilirsko govedo. Tu primitivnu pasminu nalazimo u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava.

Nastavili smo relacijom Gospić - Gračac - Knin - Split, a potrošnja goriva je pala na iznenađujuće 3,8 litre na 100 km, što je jako dobro s obzirom na to da se radi o agregatu zapremnine 750 kubičnih centimetara.






Sponzori ovog putovanja su Ruting Honda, Honda Šago, Moto Ogi, Migo Moto, Akrapović, MatoTech i Dalmatinski portal.

Vaša reakcija na temu