S Rakelom po Braču: 'Naše malo misto' morate doživjeti uživo, a vidjet ćete da niste otkrili sve prirodne bisere koji su vam tako blizu

Fotogalerija (19)

Brač je odredište novog jednodnevnog izleta, a ruta je Supetar, Nerežišća, Ložišća, Milna, Pustinja Blaca, Vidova gora i nazad. Ovog puta također vozim Hondu X ADV, a sa mnom još idu Ivica Vukma, Vinko Šago i Juraj Lukšić, koji također voze X ADV-a, te Ivan Bubalo na BMW GSA 1200, a kasnije nam se pridružio i legendarni Ivan Šola sa suprugom na Ducatiju.

Krenuli smo s trajektom u 9 iz Splita i u Supetra smo stigli nakon 45 minuta. Odvozili smo se do Nerežišća gdje nam je bilo mjesto okupljanja. Popili smo kavu, napravili nabavu u obližnjem dućanu te se fotografirali ispred male crkvice sv. Petra i Pavla koja je iz 13. - 14. st. Krasi je reljef svetaca, rad Nikole Lazanića iz 1578. godine. Na njenoj apsidi raste mali 'bonzai bor' koji je zaštićen od 1969. kao prirodna rijetkost.

Vozimo malom uskom asfaltiranom cestom prema Donjem Humcu, Dračevici, Ložišću s ciljem da dođemo u Milnu. Vozim X ADV-a u modu D, lagano, oštri zavoji se s lakoćom prolaze, a motor ima dovoljno snage za lijepi izlaz iz okuka. Sljedeće zaustavljanje je uz cestu iz Ložišća prema Milni gdje smo stali kako bismo fotografirali predivno mjesto Ložišća iz kojega je inače i moj otac Jakov, ali i Šagina majka. 

Iz tog mjesta je još jedan poznati vozač BMW motora i moj daljnji rođak Loris Rakela - Rakija, mnogi su ga zvali kao dobrog duha Splita. Bio je neizostavan na svim auto i moto događanjima 80-ih i 90-ih godina, prepoznatljiv po svojoj korpulentnoj građi, tetovažama i ćelavoj glavi s malim repićem, također i po svom velikom i neiscrpnom humoru. Rakija je, nažalost, preminuo 2003. godine u svojoj 49. godini...

Osim Rakije ima još jedan Ložišćanin manje poznat javnosti, ali jako zaslužan za stvaranje legendarne serije Naše malo misto. Ako se malo prisjetite, na početku svake epizode išla je snimka kampanela iz ovog mjesta. Evo i zašto...

Miljenko Smoje bio je čest gost otoka Brača. Imao je ovdje dosta prijatelja koje je spominjao u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji, ali je manje poznato da je čitav niz situacija i likova za Naše malo misto doslovno preuzeo iz stvarnog života otoka. Tako je popularni pošćer Andrija Bombišta (Mirko Vojković), koji nas kroz prizmu amaterskog zapisivanja kronike svog mjesta uvodi u radnju svake epizode i kojem je Smoje dao jednu od glavnih uloga, ustvari Frane Pavlov zvani Franić iz Ložišća. Zbog toga se na početku svake epizode pojavljivao ložiški zvonik, a na početku prve epizode objašnjeno je kako je nakon pošćerove smrti 'starčevu kroniku ukreja iz tinela, nešto je ka preinačija i razvodnija, izbacivši cile cilcate glave i godine, pa je plasira ka svoju, dalmatinski novinar Miljenko Smoje zvani Mali Marinko'.

Barba Franić je bio mjesni poštar, kako on kaže – poštar listonoša, uz to je bio i brijač, predsjednik ložiških ustanova, iseljenički konzul, redatelj, glumac i umjetnik, a na sebe je preuzeo važan i odgovoran zadatak, da za buduće generacije zabilježi događaje koji se ne smiju zaboraviti i opiše tadašnji život u Ložišću. Svoje zapise nazvao je 'Sahranjena sjećanja' i u njima se obraća generacijama koje će doći nakon njega, kako bi znale poštovati vrijednosti koje su mukotrpnim radom stvorili njihovi pradjedovi. 

I još dvije, tri riječi o kampanelu, tj. zvoniku crkve sv. Ivana i Pavla. Ložišća su relativno novije naselje koje je fantastično sačuvalo svoje ruralne značajke. Skromno i skladno mjesto strmih uličica kojim dominira vitki i kićeni zvonik, izgrađen 1889. godine po nacrtu kipara Ivana Rendića. Ovaj zvonik predstavlja dalmatinski dišpet, a evo i zašto. Mještani Ložišća su pozvali poznatog bračkog arhitekta i kipara da im napravi nacrt za zvonik u njihovom mjestu. Rendić se odazvao sastanku i donio punu torbu raznih nacrta zvonika te im ponudio jednostavna i ne baš posebna rješenja. Međutim, dok je listao na red je došao i sadašnji zvonik, čim su ga mještani vidjeli odmah su ga zaustavili i odlučno rekli: 'To je to, hoćemo ovaj zvonik'. Rendić im je  kroz smijeh  to odgovorio: 'Ovaj zvonik vi niti možete napraviti, niti ga možete platiti, ovo je za Veneciju'. Tada je proradio dalmatinski dišpet. 'Ko, šta, mi ne možemo?! Sad ćeš vidjeti'. I tako je i bilo, cijelo mjesto se zadužilo, godinama plaćalo dug u vinu i maslinovom ulju, ali na kraju su ga isplatili i ono što su zamislili, to su i napravili. 

No, mi idemo dalje, sada je cesta dosta šira, ali i dalje bez velikog prometa. Prolazimo kroz mjesto Bobovišće (gornje) i dolazimo do Milne gdje radimo pauzu u caffe Fjaka, a odmah do se nalazi kuća poznatog lika iz Velog mista - Servantesa. 

Milna je slikovito mjesto na zapadnoj obali otoka oko kojeg su se nanizale uvale s prekrasnim pješčanim i šljunčanim plažama - Pasikova, Lučica, Maslinova, Osibova, Vlaška. I sama Milna smještena je u jednoj od najzaštićenijih uvala na otoku pa je omiljena među nautičarima koji tijekom cijele godine brodove privezuju u tamošnjoj ACI marini.

Nakon odmora se pripremamo za off road vožnju i krećemo južnom stranom otoka, vatrogasnim putem uz more. Vozimo u modelu S i X ADV-ovi se jako dobro ponašaju po makadamu. Prilikom automatskog prebacivanja više brzine tu i tamo kad je potrebno ubacim ručno na tipku u niži režim kako bih kočio motorom. 

Prvo na što nailazimo su veliki morski kavezi za manju ribu, a kasnije za tune. Priroda je predivna, ostale kolege nisu baš nešto vješti u off road vožnji, ali X ADV im pruža takvu lakoću upravljanja da su i sami sebe iznenadili kako se voze po makadamu te me jako dobro prate. 

Ispred nas je cca 15 km makadama, vožnja je prava uživancija, na tom putu nailazimo na tri potkope, to su utvrde ukopane u stijeni koje je koristila JNA za sakrivanje brzih vojnih brodova kojima je bila zadaća naglo isplovljavanje, iznenađenje neprijatelja, napad i ponovno skrivanje. Sada su napuštena i njima se koriste razni ribari kojima je to idealno utočište za brodice. 

Na polovici puta prema Vidovoj gori stajemo i marendajemo, uživamo u prirodi, predivan je pogled...

Honde su jos ljepše kad su ovako prekrivene prašinom, a moje kolege vozači su prezadovoljni rutom koju su za sada savladali, njihova odjeća još je uvijek čista, ali ne zadugo.

Nakon pauze krenut ćemo prema pustinji Blaca gdje ćemo pješačiti nekakvih 30 minuta kozjim putem da bi posjetili taj predivan brački biser, a o tome u sljedećem putopisu...

Sponzori ovog putovanja su:

Dalmatinski portal, Ruting Honda, Honda Šago, MatoTech, Migo Moto, Moto Ogi i Akrapović.