Foto: Začelje crkve sv. Stjepana u Pučišćima
Tajna kvalitete: Bračke ranokršćanske crkve programski su građene pod patronatom crkvene i državne vlasti
Sakralna baština otoka Brača Piše: Vedran Barbarić, Lino Ursić

Tajna kvalitete: Bračke ranokršćanske crkve programski su građene pod patronatom crkvene i državne vlasti

Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije izdala je vodič 'Sakralna baština otoka Brača', djelo autora Vedrana Barbarića i Lina Ursića, čiji sadržaj objavljujemo...

Otok Brač je za vrijeme rimske vladavine funkcionirao kao ruralno područje, bez većih urbanih središta. Jedno od njih, a možda i jedino relativno veće naselje na otoku kroz četiri pretkršćanska stoljeća rimske vlasti bio je Škrip. Život je pretežno bio koncentriran uz plodne površine, na rubovima dolaca i većih polja gdje su se nalazila gospodarska imanja oko kojih su bili okupljeni koloni koji su ih svojim radom održavali. U takvom se ruralnom krajoliku bez većih centara kršćanstvo zacijelo pojavilo i razvijalo pod dominantnim utjecajem iz urbanog središta čitave provincije, Salone.

Tragovi najstarijih slojeva kršćanstva, onih prije uspostavljanja vjerske tolerancije Milanskim ediktom 313. godine, na otoku zasad nisu zabilježeni. Možda je prvi podatak o kršćanstvu na Braču onaj u pismima sv. Jeronima njegovim suvremenicima s kraja 4. i početka 5. stoljeća, gdje se on posredno referira na postojanje više samostana i mnoštva svetih, pobožnih ljudi na dalmatinskim otocima.

Većina se znanstvenika danas slaže kako je prvi sloj ranokršćanskih građevina na Braču vjerojatno nastao nakon završetka vojnih operacija u Dalmaciji tijekom bizantskogotskih ratova, u drugoj polovici 6. stoljeća. Tada se grade ili pregrađuju sklopovi u Sutivanu, Supetru, Lovrečini, Postirama, Mirju, Pučišćima, Povljima, a vjerojatno i u Bolu. Crkve su redom posvećene svecima čije su se relikvije čuvale u Rimu, što pokazuje da je gradnja tih objekata zapravo plansko ostvarenje pod patronatom državne i crkvene vlasti. To se očituje i u kvaliteti projektiranja i građenja crkava, što nije slučaj kod velikog broja crkvenih objekata građenih izvan provincijskih središta. Utvrđeno je da je kao osnovna mjera redovito upotrebljavana rimska stopa, što je određivalo odnose debljine i visine zidova, širine i duljine glavnog broda, apside i predvorja. To je rezultiralo skladnim građevinama preciznih razmjera.

Trifora apside crkve u Povljima

Nadalje, u prezbiteriju je velikih istraženih bračkih bazilika u Povljima, Lovrečini i Postirama pod oltarom bila konfesija, oltarni grob u koji su bile položene kontaktne relikvije, predmeti posvećeni dodirom sa svetačkim relikvijama poslanima iz Rima. Na taj se način ostvarivalo jedinstvo između kulta mučenika i euharistijske liturgije. Čini se da su gotovo sve bračke crkve iz tog doba imale i krstionicu. Krsni zdenci u njima redovito ponavljaju isti, križni tlocrt, što je prema mišljenju većine istraživača još jedan dokaz planske graditeljske aktivnosti iz druge polovine 6. stoljeća. Svi su ti objekti opremljeni kamenim namještajem i arhitektonskim elementima izrađenim u klesarskim radionicama koje su djelovale na nama još nepoznatim lokacijama na otoku. Antički kamenolomi Plate, Rasohe i Stražišće bili su izvor kamena za njihovu izradu. Od istog je kamena izrađen i veliki broj sarkofaga s karakterističnim ranokršćanskim obilježjima. Neki od njih mogu se vidjeti na nizu lokaliteta na otoku, dok su drugi trgovačkim putovima završili i na zapadnoj jadranskoj obali.

Osim crkava, dio su istog projekta i utvrde koje su osiguravale jadranski limes, poput kompleksa na Glavici u Bolu i s njom povezane utvrde na Koštilu ispod Vidove gore.

Povaljska je bazilika nastala u sklopu samostanskog kompleksa, kao i crkva adaptiranog samostanskog sklopa u Mirju, još uvijek skrivena pod zemljom. Kod Supetra, Postira, Lovrečine i Stipanske luke kod Pučišća možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je riječ o crkvama uz naselja. U slučaju Bola u pitanju je danas nepoznati kršćanski objekt u sklopu bizantske utvrde te nešto kasnije izgrađena crkva na mjestu današnje predromaničke. Još uvijek nismo sigurni koja je izvorna uloge crkve sv. Jadre između Splitske i Škripa. Sve te crkve i samostanske zajednice od trenutka su gradnje postale žarišta kršćanstva na otoku. Nije u potpunosti jasno ni to kada se dogodilo rušenje ili napuštanje tih objekata. Kod Lovrečine je, primjerice, ustanovljeno kako je objekt napušten.

Ostaci nekadašnjih ranokršćanskih crkava otoka Brača danas su jedno od najdojmljivijih i najpotpunijih svjedočanstava povijesti kršćanske vjere na tlu Hrvatske. Pri tome svakako posebno mjesto zauzimaju očuvani ostaci povaljske bazilike i njezine do krova sačuvane krstionice, te bazilike u Lovrečini, s očuvanim freskama i obnovljenim krstioničkim ciborijem.

Treba ovom prilikom spomenuti i Muzej otoka Brača u Škripu, gdje se čuva niz ulomaka kamenog namještaja iz bračkih ranokršćanskih crkava.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare