Stasala nova generacija splitskih glumaca: 'Sami ćemo raditi predstave ne bude li za nas posla'

Stasala je nova generacija glumaca na Umjetničkoj akademiji u Splitu koja već suvereno kroči kazališnim daskama. Đana Kuzmanić, Monika Vuco, Ivan Baranović, Aneta Matulić, Stipe Radoja, Katarina Romac, Ana Perković, Filip Šovagović, Franjo Đaković, Nikola Sekulo i Matko Elezović.

Uoči diplomskog rada i konca akademske godine popričali smo s mladim studentima-glumcima, Đanom, Monikom, Anetom i Ivanom.

Imaju samo riječi hvale za svoje profesore predvođene Goranom Golovkom, upravo je današnji intendant otvorio vrata mladima u teatru. Golovko je, podsjećaju studenti, kao sveučilišni profesor dogovorio suradnju obrazovne institucije i kulturne ustanove.

- Taj je potez bio ključan da mi počnemo češće igrati - ističe Monika.

Golovko je potom kao intendant nastavio u istom smjeru.

O profesorima studenti imaju samo riječi hvale. Golovko, Milan Štrljić, Bruna Bebić, Alen Čelić, da nabrojimo samo 'glavne' ili one kod kojih su uzeli diplomski rad.

Pristupačni, otvoreni, potiču različitost i ono što je rijetkost danas, odnos sa studentima nisu stavili u formalne okvire, u radno vrijeme.  Dostupni su, kako se to u narodu kaže, i svecom i petkom.

Ova generacija, brojkom jedna nogometna momčad, ne brine za svoju budućnost, a ono što valja posebno naglasiti, pokazalo se kako je Akademija potrebna Splitu. Potrebni su kreativci koji ga oplemenjuju i mijenjaju nabolje.

- Možemo pronaći posao, svatko je od nas radio tijekom studiranja, a podrška profesora je tu, što nam je posebno važno. Ne radimo prevelike planove, a pokazali smo do sada da se ne bojimo i da smo sposobni organizirati cijelu predstavu, od organizacijskog dijela do glumačke role - prisnažila je Aneta prisjećajući se postavljane predstave Hotel Eden u klubu Quasimodo.

- Ako ti je stalo i želiš raditi, nema straha - dodala je Đana.

Baranović je naglasio da je teško osnovati neki svoj teatar, ali ako je potrebno, kao trupa mogu, ono što se kaže, 'on the road'.

- Nismo elitisti i ako treba zasukati rukave, spremni smo - ustvrdio je.

Najdraže im je kazalište, složni su, ali niti jednu ulogu u bilo čemu ne treba podcjenjivati. Sve je iskustvo.

- Istina, u Zagrebu je monopol, gore praktički svakodnevno studenti dobivaju ponude ili za reklame, ili su audicije gore, ali mi imamo svoj put i svoja iskustva - uskočila je Đana.

Htijenje, volja, koncentracija i mašta nisu upitni kod ove generacije i složno poručuju kako za dobru ideju nije nužan (samo) novac.

Mladost kreativnu treba zadržati, a posebice jer frcaju željom da u svom gradu nešto stvaraju. Nisu to floskule, dominirajuća slika Splita, nažalost, nije urbani đir. Dovoljno je pogledati plakate kroz grad i vidjeti što se nudi. Umjetnost nudi drukčiju sliku. Mijenja polako, ali, kako je rekao Baranović, ako jednog čovjeka potakne, promjena počinje.

- Nije samo dojam da Split postaje 'cajkaški' grad, nažalost, tako je. S druge strane, urbani đir je prepušten stihiji. Malo mjesta u gradu čuva taj duh - podvukli su mladi glumci.

Na koncu, da prenesemo dio dojma koji ostavljaju studenti-glumci o toj raznolikosti među njima, o samouvjerenosti i izraženoj individualnosti, izdvojimo raspravu koja se povela oko predstave na Marulićevim danima. 'Kompleks Ristić' u režiji Olivera Frljića. Zastupali su različite stavove, ali uvažavajući mišljenje onoga drugoga. Za školske udžbenike primjer kako rasprava obogaćuje, da je različitost itekako potrebna i da spaja, a ne razdvaja.