Što reći djetetu kad izgubi blisku osobu?
Dijete, čak i sasvim malo, ako ne razumije situaciju, zasigurno je osjeća. Osjeća da se nešto događa, da su svi oko njega drugačiji...
Najčešće se ovog pitanja sjetimo kad doživimo takav gubitak. U tom trenutku često nismo u stanju izaći na kraj sa svojim emocionalnim stanjem, a kamoli pripremiti dijete na gubitak. Česte su dileme kako se ponašati u trenutku gubitka bliske osobe ili kućnog ljubimca. Česta su i iskustva da odrasli dijete izoliraju iz događaja, nastoje ga zaštititi od osjećaja tuge zbog gubitka.
Dijete, čak i sasvim malo, ako ne razumije situaciju, zasigurno je osjeća. Osjeća da se nešto događa, da su svi oko njega drugačiji, da mu ne posvećuju onu pažnju koju je prije imalo, vidi suze, vidi bol, a ne zna što to jest, kakvo to ima značenje...
Stručnjaci se slažu da dijete treba biti dijelom situacije, da ga nije potrebno ostavljati negdje u slučaju gubitka, a pogotovo ako je u pitanju roditelj, dakle, da je bolje preraditi situaciju, nego je ostaviti nedorečenu.
No, s djecom treba, puno prije nego im se dogodi bliski susret s tom težinom, razgovarati o životu, njegovu tijeku, dolasku, kvaliteti njegova trajanja i na kraju, odlasku.To je prirodni ritual i nitko ga ne može izbjeći. Ako je dijete upoznato s činjenicom da sve što živi ima svoj kraj, ako ste vjernik i prenesete mu svoje vjerovanje u drugi, bolji svijet, ili pak ateist i ispričate mu životnu priču bilo kojega živućeg bića ili osobe (npr. životopis jednog lista koji traje tri godišnja doba, važnost tog njegova trajanja i što se s njim događa kad otpadne - dakle, smisao njegova postojanja, ako mu ispričate priču o životu njegova kućnog ljubimca koji također ima putanju od rođenja do smrti, ali se na tom putu druži i igra s njim, uveseljava ga i voli, ili ako pričate s njim o čovjekovoj ulozi u životu i trajanju svijeta...) , te istaknete što je važno u životu, a to je činiti dobro gdje je god to moguće, dijete će, kad se to dogodi u njegovoj sredini, već spremnije gledati na situaciju.
Na dječja pitanja valja odgovoriti iskreno i direktno, te mu dati onoliko informacija koliko ono traži. Vjerojatno će se dogoditi pitanja i o vlastitom postojanju, zanimat će ga hoće li i ono umrijeti. Opet je potrebno reći istinu, da, hoće, ali ne za još dugo, dugo vremena.
Isto tako treba se pobrinuti da dijete zna kako će i mama i tata biti još jako dugo uz njega, jer je djetetu najvažnija njegova vlastita sigurnost.
Činjenica da čovjek živi dok ga se sjećamo ujedno kaže i da trebamo čuvati uspomene na preminule drage, plakati i smijati se onome što je on učinio ili rekao, čuvati sjećanje na njih.
Nije potrebno izmišljati 'manje bolne' fraze kao 'baka je zaspala' i slično, već reći jednostavno 'baka je umrla', jer će 'frizirani' odgovori povući za sobom niz drugih pitanja i bit će sve teže odgovoriti.
Dakle, planirajte vrijeme u kojem ćete pripremiti dijete na mogućnost gubitka bliskih osoba, objasnite mu što će vidjeti na posljednjem ispraćaju, što rade ljudi i kako se ponašaju, ali ga ne izdvajajte iz samog rituala. Naravno, ako dijete izrazi želju da ne sudjeluje u cijelom obredu, ne treba ga siliti na to, ali svakako otklonite sve njegove nedoumice.
Danas postoje mnoge knjige i slikovnice koje će pomoći u savjetu roditelju kako postupiti u određenim situacijama ('Bajke koje pomažu djeci', a mogu preporučiti i svoju slikovnicu 'San žutog lista' koja se bavi upravo tom temom).
Ako mislite da bi vas vaša bol mogla spriječiti u pomoći djetetu u takvom trenutku, zadužite za to nekoga od povjerenja.
