Što učiniti kada dijete izmišlja?

Prvenstveno treba razlikovati maštovito dijete i dijete koje izgovara neistine. U predškolskoj dobi su laži normalan dio odrastanja i događaju se zbog izrazito razvijene mašte, ali djetetu ipak treba objasniti da su neistine nešto što ne bi trebalo govoriti. Dijete često govori neistinu kad želi nešto što ne može dobiti ili kad se zaštićuje, mlađi školarci jer žele udovoljiti odraslima, a stariji školarci zato što misle da će tako riješiti problem, no u ranoj dobi nije svjesno da govori laž, te ga za to nije potrebno kažnjavati. Umjesto toga treba koristiti svaku priliku da mu se kaže kako je i zašto laganje loše, a ne prigovarati mu ili ga kritizirati zbog laži koje zapravo nije niti svjesno.

Ako vaše dijete ima povjerenje u vas, ako ga naučite da vam smije, može i treba govoriti sve što ga muči, ono će vremenom odabirati roditelja za iskrene razgovore, jer će znati da je on tu kako bi mu pomogao, a ne  kako bi ga kažnjavao i kritizirao.

Djecu je potrebno uvijek pohvaliti za iskrenost i nastojati biti im primjer  u iskrenosti.

Na djeci je relativno lako vidjeti kada govore neistinu po mimici lica, pogledu u pod, raznim neuobičajenim tikovima.

Neki su roditelji zgroženi, neki prepopustljivi, a neki, pak, zanemaruju činjenično stanje.

Najprije je potrebno prihvatiti da djeca lažu i da će to i dalje povremeno činiti, ma što oni poduzeli.

Važno je ne zamijeniti pretjerivanje laganjem, a pogotovo ne nazivati svoje dijete lažljivcem i tako ga etiketirati.

Povremene laži ne čine dijete lažljivcem, to je njegov trenutni odabir koji će vremenom proći ako pravilno postupamo.

S obzirom da je laž simptom, a ne uzrok problema, treba vidjeti što je to dovelo dijete do situacije da mora lagati. Najčešće je to loše samopouzdanje, pa ga dodatna kritika još više potiče.

Djetetu su važna jasna pravila koja razumije, pa treba znati da se istina treba govoriti, ali mu moraliziranje ne koristi, jer jednostavno nije zrelo za 'čuti' poruku pouka.

Uostalom, time vas zove upomoć, želi vam staviti do znanja da treba razgovor, da mu nešto nedostaje, te da želi komunicirati.

Struka kaže da dijete treba i snositi adekvatne posljedice za neistine kojima se služi, konkretne i jasne tako da razumije čemu služe: 'Imamo pravila - tko ih ne poštuje, snosi posljedice!', koje, opet moraju kod djeteta izazvati osjećaj nelagode, taj im se postupak neće svidjeti, jer ih drugačije neće shvatiti ozbiljno.

I odluke donosite uvijek kada splasnu vaše emocije, dakle mirno i odlučno.