Što učiniti kada dijete kaže da mu se ne ide u vrtić?

Odlazak u vrtić već jest jedna prilagodba na obavezu. U današnje vrijeme djeca imaju sve manje odgovornosti, udovoljava se svakoj njihovoj želji, a gotovo da se nikakav zahtjev ne stavlja pred njih. Tako oni ne uče da imaju i obaveze, a ne samo prava. Na neki način, u nedostatku vremena, kupujemo njihovu ljubav stvarima za koje oni vrlo brzo gube interes, ali postoji ona stara izreka 'što više imaš više tražiš', pa nezasitnost za kupovinom sve više raste. Time djeca dobivaju poruku da ćete ispuniti svaku njihovu želju, jer su oni centar vašeg svijeta. Zapravo, dali smo im odlično sredstvo za manipulaciju u budućnosti.

Često se događa da dijete radosno i rado krene u vrtić, a reakcija odbijanja nastane nakon nekog vremena, pa čak i nakon više mjeseci.

Potrebno je vidjeti zašto odbija odlazak u vrtić. To može biti naknadna reakcija na prilagodbu, jer je to ipak velika promjena u njegovom životu, a može biti i neka situacija u vrtiću koja mu ne odgovara (netko ga je povrijedio - rugao mu se, udario ga i slično). 

Dijete u vrtićkoj dobi je verbalno sposobno objasniti što se događa. Ponekad je to samo trenutni hir. Potrebno je, dakle, ispitati situaciju. Djetetu treba objasniti da svatko ima svoje obaveze, a da je odlazak u vrtić njegova obaveza.

Ako pristanete na njegovu manipulaciju odlaskom ili neodlaskom u vrtić, teško ćete ga kasnije privoljeti na odlazak. I ne samo na odlazak u vrtić, nego i na druge obaveze koje već u toj dobi dijete treba imati (higijenske navike, određena ponašanja za stolom, na ulici, u trgovini...).