Evo još jedne situacije ispitivanja granica i, zapravo, neke vrste ucjene onih za koje dijete posve sigurno zna da ga vole iznad svega. Dakle, malo dijete kad izjavljuje da nekoga od voljenih ne voli, doista ne misli tako. Ono opet pokušava manipulirati njima i postići ono što želi. Pogotovu ako uoči da njihova izjava pogađa ravno u 'metu'. Moguće da, ako roditelji žele ostaviti dijete kod bake/djeda, a ono želi biti s roditeljima, da zbog te želje kaže ono što doista ne misli. Ta reakcija djeteta zaboli, niste sigurno iznimka kojoj to dijete govori i, puno bolja reakcija od uvrijeđenosti, ljutnje ili uvjeravanja djeteta da je ružno to što govori, smatram da je ne shvatiti to osobno, jer to doista ne znači da ste loš roditelj/baka/djed.
Odrasli često znaju 'izgubiti živce' i vratiti djetetu istom mjerom. Ja ne bih, jer dijete ne razumije da ste to učinili iz navedenog razloga. Dok ono to govori iz neke frustracije i ne misli ozbiljno, vaš 'bumerang' doživljavaju vrlo osobno i stvarno, pa mogu pomisliti da je to i istina.
Djetetu kažite kako ste tužni zbog toga što vam je reklo (ili baki/djedu), objasnite mu kako se osjećate zbog toga što je reklo, ali ne pokazujte pretjeranu uvrijeđenost, a još manje, ne ugrađujte u sebe osjećaj da zbog toga što je dijete izjavilo niste dobar roditelj/baka/djed.