LEGENDA O ILIRSKOJ KRALJICI: Teuta je bila mudrija od zmije, hrabrija od lava i vilinski lijepa, a još uvijek se priča o njenom sakrivenom blagu

Malo je povijesnih podataka koji govore o životu Teute, posljednje ilirske kraljice koja je živjela na ovim prostorima. Nazivali su je još i gusarskom kraljicom, a narodna predaja kaže da je bila mudrija od zmije, hrabrija od lava i vilinski lijepa. Nedostatak točnih povijesnih podataka razlog je zbog kojeg se o njezinom životu i smrti pričaju brojne legende, a koje su se sačuvale u predajama ljudi koji su živjeli ili još žive na Hvaru, Šolti, Visu, Svetcu, Pločama, Jajcu, Tomislavgradu, Širokom Brijegu i Bokokotorskom zaljevu. Na tom su području pronađeni arheološki ostaci koji se mogu dovesti u vezu s njom, ali o njezinom postojanju, značaju i životu govore i brojni toponimi.

Teuta je stupila na prijestolje 231. pr. Kr. nakon smrti supruga Agrona, vladala je u ime svoga malodobnoga posinka Pinesa, a u to vrijeme moćna Ilirska država prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira, obuhvaćajući sve otoke osim Visa.

O životu ove kraljice i legendama koje se pričaju o njoj na srednjodalmatinskim otocima, porazgovarali smo s prof. dr. sc. Markom Dragićem, filologom i redovitim profesorom u trajnom zvanju na splitskom Filozofskom fakultetu. Na početku kaže da se Teuta, zbog velike Agronove pobjede, ponašala oholo i da je svojima dopustila da gusare na štetu Grka i Rimljana, a o nanesenim nepravdama Rimljani su s njom došli porazgovarati dok je opsjedala Issu (Vis).

- Prilikom njihova govora Teuta je prkosila, ali je obećala da Iliri više neće činiti nepravde i dodala da se nikome ne može priječiti da iz mora izvlači korist. To je naljutilo najmlađeg rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski običaj kažnjavati one koji čine nepravde i pomagati onima kojima se čine nepravde. Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Neki tvrde da je ubijen jedan poslanik, a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom. Kad je to vidio Demetrije koji se nakon Agronove smrti bojao kraljice jer su ga pred njom oklevetali, sjekirom je poubijao sve dalmatinske prvake kako bi pružio zadovoljštinu Rimljanima zbog njihovih ubijenih poslanika. Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir obećavši im plaćati danak koji oni odrede te da će se povući iz Ilirika osim iz nekoliko mjesta. Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane 229. g. pr. Kr. i u tom je ratu poražena - priča profesor Dragić.

Legende o Teuti generacijama su se prenosile i među stanovništvom na Hvaru, a Maja Bošković Stulli je 1965. godine zabilježila kronikat: 'Kraljica Teuta živila u Dolu i tamo je izgubila zlatni sić. Doljani uvijek traže taj sić. Vide se zidovi njene kuće, u drugom Dolu. Bila je udana za nekega iz Dola. To je istina.'

- Vjeruje se da je Teuta odabrala Dol za prijestolnicu jer je to mjesto bilo zaklonjeno od tramuntane, ali i barbarskih napada. Stari Hvarani koristili su ime Buta umjesto Teuta. Buta je bio grad u drevnom Egiptu. Prema mitologiji, zaštitnica toga grada bila je zmijolika božica Buta. Nameće se pitanje ima li nekadašnji naziv Buta veze s božicom Butom? - kaže Marko Dragić.

Kako to obično biva u legendama, uz misterioznu kraljicu vezuje se i izgubljeno blago koje do danas nije nađeno. Margarita Roić (1921. - 2013.) godinu dana prije smrti pripovijedala je predaje na Hvaru koje govore da je Teuta utopila zlatni sić u gustirnu na putu do Filipovih, a govori se i da je Teuta na Purkinemu zakopala zlatnu kvočku sa sedam zlatnih pilića. Spominje se i da je Teuta imala svoju tvornicu novca - cekina. Dol svete Ane na Hvaru nekada se zvao Cikindol jer se, po živim predajama, tvornica nalazila baš u tom mjestu.

Margarita Roić je ispričala: 'Dol svete Gospe Blažene, Dol svete Marije, zvo se Virduol, kako u njega izvire jedon vir. Posli se zvo Gospe Dol. Dol Svete Ane zvo se Cikindol jer je u njega bila fabrika cekina krajice Teute. U Dolac, kad smo mi još išli u skulu,  nahodili su se cekini. Govoridu kako je Teuta činila šolde dok je živila ovuod. Ljudi su bili govorili da je utopila zlotni sić i da je zakopala zlotnu kokoš sa pilićima. U mom selu je živjela kraljica Teuta koja je imala dvorac poviše moje kuće, ali sada su tamo ostali samo temelji. Imala je tvornicu cekina i zato se moj Dol zvo Cikindol.'

Na mjestu negdašnjega Cikindola i sada se vide temelji Teutina dvora, a osim rezidencije, u Dolu je sagradila i ljetnikovac od kojega su sačuvani ostaci zidova. Zapisano je i da je Teuta napravila dvije građevine u Dolu. Prva je bila ljetnikovac za koji neki mještani vjeruju da je služio samo kako bi zavarao neprijatelje, dok je u drugom Dolu izgradila svoju pravu rezidenciju. Danas su od svega ostali temelji ljetnikovca te četiri zida i temelji nekadašnje rezidencije koja se nalazi na nepristupačnom terenu.

- Kada su se u Dolu sv. Ane radili putovi iznad Roića dvora stavljen je natpis 'Teutino šetalište'. Nekada je kroz Dol protjecao potok Krušvica. Priča se da se u tom potoku utopio Teutin sin, a Teuta je svojim podanicima zapovjedila da zatvore vrelo toga potoka. Vjeruje se da je voda našla novi put i izvire u Jelšonskom polju, a vodi su često dodavali pridjev 'ludo' jelšonsko voda. Također se pripovijeda da je Teuta bacila grumen zlata i proklela potok Krušvicu, a susreće se i motiv vile koja je na glavi donijela veliku stijenu. Na Šolti se sačuvao kronikat da je Teuta najprije stolovala u dvorima sagrađenima u uvali Senjska. Tamošnji ribari su želeći pridobiti kraljičinu naklonost dok je gradila dvore bacali ribe na sve četiri strane. U novije vrijeme Šoltani svoj otok nazivaju Otokom kraljice Teute - kazuje profesor Dragić.

U Pločama je živa predaja o Teuti koja je spasila ribare za vrijeme velike oluje. I u naše vrijeme ribari s ušća imaju izreku: 'Ako bude vitra, Teuto dođi po nas!'

Ne postoje povijesni podaci koji bi odgovorili na pitanje gdje i kada je Teuta preminula. Pripovijeda se da je živjela i doživjela kraj života na otoku Sv. Andrija kod Visa koji je poznat i pod imenom Svetac.

- Od starinskih znamenitosti, na vrhu otoka Sveca kod Visa nalazi se Krajicino, poznato i kao Teutina kula. Zapisano je da je Teuta bila ilirska kraljica koja je u 3. stoljeću živjela na Visu i njegovoj okolici. Poznata je po tome da je vodila brojne ratove i piratske pohode. Upravo je to bio razlog zašto je često dolazila u sukob s Rimskom republikom, i tako su Rimljani zaprijetili ratom. Teuta se nije obazirala na upozorenja koja je dobivala od ilirskih starješina te je tako ušla u rat, koji je izgubila. Poznata je po svojoj ljepoti, hrabrosti i mudrosti. Nakon poraza s Rimljanima, Teuta se povukla na otok Svetac, u kulu Krajicin koju su joj izgradili njezini vojnici. I danas se smatra da se tamo nalazi veliko blago koje je kraljica skrila, ali se još nije pronašlo. Ruševine Teutine kule vide se i sada. Na otoku je i jedina kapelica u ruševnom stanju, postoji nekoliko mikrotoponima koji ime baštine po Teuti. Takva je, primjerice, Krajicina špilja u blizini naselja Oključna, a ispod Teutine kule je mala vala koja se naziva Pol Krajicino - govori Marko Dragić.

Slične legende o Teuti pričaju se i na području Bokokotorskog zaljeva. Prema tamošnjim predajama, kada su Rimljani opsjeli grad, Teuta se sa svojim ljudima i blagom sklonila u tvrđavu u Risnu i mjesecima izdržavala opsadu. Vidjevši da će neprijatelj osvojiti tvrđavu, kaže dalje ista legenda, sa svojim blagom bacila se niz vodopad podzemne rijeke, čiji se tok gubi u dubini planine Orjen. Pripovijeda se da ju je, prema njezinoj želji, vjetar odnio do stijene iznad grada. Rimljani su vidjeli kako oluja nosi ženu u bijelom koja se spustila na vrh stijene. Bila je to Teuta koja se sunovratila niz liticu i zauvijek nestala. Sljedećeg jutra našli su je mrtvu na obali mora. Za sobom je ostavila i veliku tajnu o blagu za kojim arheolozi i danas tragaju.

Legenda kaže da rimski vojnici ništa nisu našli u njezinom gradu pa otuda potiče priča da je ilirska kraljica sve svoje dragocjenosti sklonila u utrobu zemlje. Na padinama Orjena, koje se strmo spuštaju u more, na nadmorskoj visini od oko 2000 metara, postoji stijena za koju se vjeruje da se s nje bacila ilirska kraljica i koja nosi naziv 'Stijena kraljice Teute'.
Po predajama grad Tivat baštini ime po kraljici Teuti.