Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Treba li djetetu pričati strašne priče?
Tisuću i jedno pitanje o odgoju Piše: Zvjezdana Čagalj

Treba li djetetu pričati strašne priče?

Smatram da nije dobro 'preuređivati' bajke, te ih ublažavati, jer tada obično likovi koji nemaju dobre osobine postanu čak i simpatični

Već u trećoj godini se kod djeteta javljaju strahovi od mraka, vjetra, raznih zvukova, a u četvrtoj su vrlo maštovita, pa se boje vještica, bića iz mašte.

Činjenica da je u jednom istraživanju u Britaniji, gdje je 25 posto majki počelo bojkotirati čitanje klasičnih bajki djeci jer su strašne, dok ih je dvije trećine smatralo da one šalju moralnu poruku, ipak prevladao stav manjine. Zadržalo se mišljenje da su bajke pune užasnih situacija u kojima se ostavljaju i jedu djeca, ljudi, pale vještice i slično. No, što je onda s crtanim filmovima koje djeca gutaju gotovo cjelodnevno?!

I ne samo 'crtićima', nego u svim emisijama, počev od Dnevnika pa dalje? Za razliku od bajki, ovo drugo je puno strašnije, jer je istinitije i događa se doista i svakodnevno. Čak su i odrasli često šokirani viđenim.

Bajke su pisane u nekim drugim, davnim vremenima i podijeljene su na izričito dobre i izričito loše karaktere likova. Dobro je nakon pročitane bajke s djecom razgovarati o tome kako i princeza i kraljević mogu imati različite karaktere, biti istovremeno i jaki i odlučni, prijateljski raspoloženi, plemeniti, a pogotovo da se ne trebaju stidjeti svojih osjećaja.

Bajke možemo iskoristiti kako bismo poučili djecu o dobrom i lošem, da poštuju različitosti, te da budu najbolji u onome što rade, bez obzira koju ulogu imali. Odlične su lekcije za život i poistovjećivanje, te rješavanje pitanja i dilema o odnosima (na primjer rivalstvo među braćom i sestrama).

Smatram da nije dobro 'preuređivati' bajke, te ih ublažavati, jer tada obično likovi koji nemaju dobre osobine postanu čak i simpatični i prihvaćeniji za poistovjećivanje s njima.

Bruno Bettelheim, poznati dječji pisac i psiholog, vjeruje da su bajke važne za razvoj djece jer glavni likovi pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobijede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta. Ako primijetimo da su mnogi glavni likovi upravo djeca, onda je jasno o čemu govori.

Ipak, roditelj je jedina osoba koja može procijeniti hoće li svom djetetu pročitati određenu bajku ili ne. Naravno, preporučljivo je, prije nego ispričamo djetetu sadržaj bajke, sam se upoznati s njim.

Većina bajki u djeci ostaje zauvijek kao nešto najljepše iz djetinjstva, razviju im maštu i potpuno ih zanesu, što nije pravilo za moderne bajke i priče čiji pisci o tome mogu samo sanjati.

Ja jesam za bajke i čitajući ih svakodnevno djeci, znam da ih neizmjerno vole i da se poistovjećuju s dobrim likovima puno lakše nego u blažim verzijama priča, te da negdje već znaju da neke stvari doista ne postoje, nego je to 'samo bajka'.

Čitajte ih svojoj djeci bez straha i bez unaprijed postavljenih ograda, čitajte ih kad god stignete i iskoristite ih da biste olakšali sebi objašnjavanje, kako moralnih vrednota, međuljudskih odnosa, tako i odgojnih vrijednosti.

Vaša reakcija na temu