VRHUNSKA PREMIJERA Nives Ivanković: Osjećam se i ja kao nosorog jer svi idemo linijom manjeg otpora

Uz dugotrajni pljesak cijelom ansamblu i ovacije za Nives Ivanković i Miju Jurišića ispraćena je posljednja dramska premijera  'Nosorog' Eugenea Ionescoa u režiji Gorana Golovka. 

Ova antidrama najpoznatijeg predstavnika teatra apsurda igra prvi put u Splitu, a iako nastala kao reakcija Ionesca na pojavu fašizma u Rumunjskoj i danas je itekako aktualna jer zapravo snažno govori o nedostatku kritičke svijesti, manipuliranju, konformizmu i priklanjaju većini u kojem nema mjesta za druge. Ta 'istost' ne dolazi odjednom, za nju itekako banalnostima i nerazdvajanju bitnog od nebitnog - što je prvi znak inteligencije - otvaramo vrata svakodnevno raspravama o nebitnim stvarima.

Predstava je izuzetne bogate likovnosti, do detalja razrađenog scenskog pokreta gdje plijeni pažnju zbor sastavljen od mladih glumaca koji su bez greške uigrani.

Pun pogodak su kostimi za koje je zaslužan Mladen Radovniković, to šarenilo zajedno s glazbom i bukom koja se stvara zapravo zaokružuje cijelu priču i šalje upravo željenu poruku: da svi smo mi nosorozi, pristajemo na to, i još se tako lijepo smijemo tomu.

Teatar u teatru, 'zamrzavanje kadra', 'slow motion', songove, monolog...sve je fino ukomponirano, osim što u jednom dijelu malo gubi ritam zbog prenaglašenog ponavljanja, ali gotovo nevažno. Nosorog odmah počinje snažno i porugom, pa tako glumci nabrajaju loše kritike iz medija na račun predstava splitskog HNK i glumaca, 'uhljeba' u kazalištu. Narugali se lijepo sebi, a zaista i sveznalicama koji tako olako etiketiraju. I onda kreće Ionesco, kreće Golovkova vizija i ono što on kao umjetnik jest. Dramaturg Jasen Boko je implementirao još idejno bliskih scena iz drugih piščevih drama, istaknimo Stolice i Ćelava pjevačica. Da završimo, bezrezervne pohvale idu na račun svih u timu, ali posebno izdvojimo Nives Ivanković kao kumu Blebetušu i Miju Jurišića, usamljenog pojedinca koji pruža otpor.

Mijo Jurišić je naprosto glumac u punom smislu te riječi i uloge poput ovih pokažu svo njegovo umijeće. Zbog Nives Ivanković svaka scena i svaka predstava dobije dimenziju više i pravi je užitak gledati na daskama njene matične kuće. 

Uz glavni dvojac u priči s elementima fantastike igrali su Arijana Čulina, Nenad Srdelić, Nives Ivanković, Tajana Jovanović, Zorana Kačić Čatipović, Marjan Nejašmić Banić, Josip Zovko, Nikša Arčanin, Petra Kovačić Pavlina, Pere Eranović, Monika Vuco, Sara Ivelić i Franjo Đaković.

Glazbu je skladao Mirko Krstičević dok je za scenski pokret zaslužna Karolina Šuša.

Nakon premijere  Golovko je bio vidno zadovoljan, iako smo bili dojma da ga je ugodno iznenadila pozitivna reakcija publike.

- Svjesno smo ušli u rizik rada znajući da teatar apsurda ne leži baš svakome i moje prijašnje iskustvo s Ionescom je bilo takvo da su bile dobre predstave,  a da je publika prepoznavši se u nelagodama i nelagodnim situacijama koje stvara teatar apsurda zapravo reagirala odbijanjem - rekao je.

Ovaj put je bilo drukčije.

- Čini mi se da smo našli pravu mjeru u kojoj vrlo težak sadržaj potpuno suprotno od očekivanog dajemo kroz šarenu operetu, lijepu i zavodljivu za oko, dinamičnu i bučnu čime smo uspjeli podcrtati ozbiljnost samog sadržaja i aktualnost teksta. Mislim da će predstava koja progovara o našem trenutku i vremenu nažalost biti još dugo aktualna - podvukao je.

Da je Ionesco uvijek aktualan i da njegove rečenice koje na prvu zvuče nelogično i nepovezano zapravo nose mnogo toga prisnažio je i Jurišić.

- Ako smo bar dio tog kolaža, njegovih misli i postulata naspram društva uspjeli prenijeti, mislim da smo onda napravili dobar posao - poručio je.

Razgolitila nas je predstava, da svi smo nosorozi...

- Definitivno jesmo. Pristajemo na sve gluposti oko nas, nitko se ne buni ni na šta, stihijski prihvaćamo sve što nam se stavi pod nos, nažalost i kao nacija smo nosorozi - ustvrdio je Jurišić

Zadovoljna je bila i Nives Ivanković.

- Presretna sam da sam nakon Kašete brokava opet zaigrala u matičnoj kući. Obnovio se ansambl mladošću. Neka, nova energija je i užitak je bio raditi. S Goranom s kojim sam napravila niz predstava sam kliknula od početka i tu kumu Blebetušu smo u principu napravili na prvo čitanje - iskreno je podijelila prve dojmove.

Duhovito je dodala da bi nakon ove uloge mogla na lokalne izbore i pomrsiti račune 'nekim populistima', a onda ozbiljno poentirala:

- Šalim se, osjećam se i ja kao nosorog jer svi idemo linijom manjeg otpora. Zbog straha za svoj mikrosvijet postajemo većina kojom instruiraju. Treba o tome  govoriti i mislim da je dobro da ova predstava osvještava ljude, mlađe naraštaje koji dođu da ne žele biti nosorozi i da vrate ono ljudsko. Izvitoperile su se vrijednosti, a teatar ima i edukativnu varijantu, da ljudi shvate da je potreban otpor. Kod nas intelektualci šute, uvijek je ta hrvatska šutnja i mislim da je predstava na neki način subverzivna i da može učiniti puno toga.

Upitali smo još za komentar i mlađu glumicu Zoranu Kačić Čatipović kojoj je ovo prva veća predstava u splitskom teatru. 

- Super je što je bila lijepa energija između nas, vjerujem da  vidi se koliko smo radili i trudili se. Da, mi jesmo nosorozi jer društvo u kojem starleta zarađuje više od profesora na fakultetu je društvo nosoroga – zaključila je.