Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Telegramov kolumnist Aleksandar Holiga jednog je sadašnjeg i jednog bivšeg Hajdukovog igrača stavio u isti tekst sa Socratesom, Maradonom, Cantonom, Maldinijem...

Telegramov kolumnist Aleksandar Holiga jednog je sadašnjeg i jednog bivšeg Hajdukovog igrača stavio u isti tekst sa Socratesom, Maradonom, Cantonom, Maldinijem...

Među deset nogometaša koje je opisao su i Ronaldinho, Dennis Bergkamp, Xavi Hernandes...

Aleksandar Holiga promovirat će svoju knjigu 'Nogomet narodu' na nadolazećem Mediteranskom festivalu knjige u Splitu. Stoga smo ga ugostili u našoj rubrici '1 na 10', Telegramov kolumnist je dobio zadatak opisati deset omiljenih nogometaša...

- Nogomet je momčadski sport, pa igre i kvaliteta pojedinih igrača ponajviše ovise o kolektivnom kontekstu. Neke od momčadi koje sam najviše volio gledati bile su Ajax Louisa van Gaala sredinom 1990-ih, Barcelona Pepa Guardiole i Borussia Dortmund pod Jürgenom Kloppom. Što se individualaca tiče, o nekima od starih majstora sam toliko čitao i gledao toliko njihovih snimaka da mi se ponekad čini kako sam ih i gledao uživo na njihovu vrhuncu, iako nisam dovoljno star za to. Ipak, izdvojit ću samo one koje sam uspio doživjeti u realnom vremenu - uvodno je objasnio Holiga.

SOCRATES: Prvo svjetsko prvenstvo kojeg se sjećam - makar samo kroz maglu, jer nisam još bio krenuo u školu - bilo je ono 1982. u Španjolskoj. Tada sam se zaljubio u Doktora i on je postao moj prvi nogometni idol. Izgledao je poput divovskog insekta s bradom; one kratke hlačice tipične za to doba na njegovim su čudnovato predugim nogama izgledale još kraće i svako njegovo primanje lopte bilo je nagovještaj nečega magičnog, poput dodavanja petom ili pasa vršcima prstiju preko suparničke obrane. Naravno, tek kasnije sam saznao više o njemu i to je samo bilo razlog da ga volim još više.

DIEGO MARADONA: Jedini nogometaš u povijesti, još k tome i živući, kojemu je posvećena čitava jedna religija, Iglesia maradoniana. Ima li smisla dodati išta?

ERIC CANTONA: Kad galebovi slijede koćaricu, to je zato što misle da će sardine biti bačene u more. Hvala vam puno.

PAOLO MALDINI: Branič s uvijek čistim hlačicama. 'Ako moram startati, znači da sam već pogriješio.'

MIRSAD HIBIĆ: Omiljeni iz one Hajdukove ekipe koja je dosad zadnji put igrala Ligu prvaka. Neustrašiv i nesalomljiv bez obzira na to tko je bio s druge strane, mogao je igrati protiv bilo koga. Kasnije je bio kapetan Atletico Madrida i svoje reprezentacije, a onda se odlučio vratiti u svoje selo. Šta će više…

DENNIS BERGKAMP: Knjiga o njemu, zapravo neka vrsta alternativne (auto)biografije koju uz njega potpisuje David Winner, zove se Stillness and Speed. Mogla se možda zvati kao i pjesma Rage Against the Machine: Calm Like a Bomb. Ako je nogomet balet za radničku klasu, kako su ga davno opisali, onda je mirni i superelegantni Nizozemac jedan od njegovih najboljih baletana.

RONALDINHO GAUCHO: Dok mu se dalo, bio je najbolji na svijetu. Nemoguće raskošno tehnički nadaren, eksplozivan, zubati 'konjić' sve je radio s dječačkim veseljem i osmijehom koji mu nikad nije silazio s lica. Dok su drugi igrali, on se igrao nogometa. Osvojio je sve, ali jedan detalj iz njegove karijere najviše pamtim: ono kad je 2005. asistirao tada 17-godišnjem Leu Messiju za njegov prvi prvenstveni gol, ali su to senzacionalno dodavanje i gol, kasnije klasični 'Messi chip', poništeni zbog zaleđa. Samo minutu kasnije izveo je gotovo identični potez i wunderkindu koji će ga zamijeniti (i zbog kojeg će, zapravo, morati otići iz Barcelone) podario taj gol: Messi mu se u proslavi popeo na leđa, a Ronaldinho je pustio suzu radosnicu. U tom trenutku je bio najveći na svijetu, a više se veselio prvijencu talentiranog poletarca nego vlastitim golovima.

XAVI HERNANDEZ: Leo Messi je igrač iz neke druge dimenzije. Obožavam Sergija Busquetsa, još više sam obožavao velikog Carlesa Puyola, uživao gledati Andresa Iniestu… Ali šampion ronda Xavi bio je Guardiolin ideolog na terenu i čovjek koji je, u neku ruku, promijenio Španjolsku. 'Razmišljati brzo, tragati za prostorom. To je ono što ja radim: tražim prostor. Misli, misli, misli. Brzo. Podigni glavu, pokreni se, vidi, misli. Pogledaj oko sebe prije nego što primiš loptu, vidi je li ti čovjek slobodan. Pum. Iz prve… Brzo. Kao što je Charly Rexach uvijek govorio: a mig toc. Pola dodira.'

FRENKIE DE JONG: Opsjednut sam ovim igračem još otkako sam prvi put vidio isječke njegove igre. U tom trenu učinilo mi se da vidim prošlost i budućnost nogometa sažete u jednu točku koja se zove Frenkie de Jong. Mnoge su stvari u nogometu stvar ukusa, a osobno me ništa ne uzbuđuje toliko kao visoki presing luđačkog intenziteta s jedne, a vještina i playmaking duboko iz vlastite polovice s druge strane. Volim stvari i ljude koji pomiču granice i idu protiv uvriježenih vrijednosti. Volim subverziju, cutting edge. Volim Frenkieja de Jonga.

ANTE PALAVERSA: Malo je što tako divno i zavodljivo kao potencijal; ono kad u jednom potezu, kretnji, postavljanju, dodavanju… vidite nagovještaj, natruhu veličine. Ante, naravno, još ni po čemu ne spada na ovu listu, osim po tome što mi je osobno trenutno najdraži Hajdukov igrač. Ante je ovaj mjesec navršio 19 godina. Pustite ga da se razvija i možda ga jednog dana i vi uvrstite na neku ovakvu listu.

Vaša reakcija na temu