SERIJAL '1 na 10': Ivo Anić opisuje osobe koje su mu obilježile osamdesete

Ivo Anić, autor 'Dnevnika jednog kamajera', gost je rubrike '1 na 10'. Opisao nam je 10 osoba koje su mu obilježile osamdesete. Evo njegovih riječi...

SEVERINA VUČKOVIĆ: Gurnula me laktom i pružila mi walkman, prvi put u svom životu na satu prirode i društva čuo sam Idole i njihovu 'Čokoladu'. Naslonio sam se i slušao pa joj pružio svoj, iz Trsta na kazeti svirao je Boss i njegova 'Born in the USA'. Ja sam od tada slušao Idole, a ona Brucea Springsteena. Zašto danas pjeva ono što ne sluša nije mi poznato. Iskreno ne vjerujem da u svojoj sobi sluša sebe. 

MARIJAN BAN: Kada je 1989. nestalo struje u Nečujmu a pet iljada ljudi ga čeka da nastupi, Ban je došao na trajekt i rekao mi da je s karijerom gotovo. Ja san molija kapa da se prištekamo i da mu damo struju s trajekta i to je bija najveći koncert Daleke obale ikad. Od tog dana smo prijatelji i drago mi je šta se udeblja, dobro mu stoji.

LJILJANA NIKOLOVSKA: Da se razumijemo, bio sam do ušiju zaljubljen u Ljilju, a tko nije? U njenom glasu stopio se Mediteran u svoj svojoj čežnji s pismima žena pomoraca na samrti, u njenom glasu mirisale su agave i prvi skriti poljupci na klupama na Marjanu. Izdali smo Ljilju dok su joj obitelj izbacivali iz stana, a ona nikada, niti jednom riječju nije spomenula Split u kontekstu krivca jer je dijete Splita, njegovih ulica i njegovih ljudi. Danas smo prijatelji, a ja je još volim samo ne smijem to kazati javno. Vrati se, Ljiljo, tvoja generacija te čeka.

MARINKO BIŠKIĆ: Marinko me zasuja brašnom u Đardinu na najluđoj svirki koju san ikad doživija. Ja san zna odma da će bit veliki pekar! Nisan tada zna da će bit i najveći čovik u mom Splitu ka šta nisan zna da će bit i gradonačelnik. Najveći kojeg je Split jema u povijesti. Pametnom dosta.

NENO BELAN: Kada god vidim galeba na Rivi sjetim se njega. Otišao je iz Splita da bi toliko ljubavi i nostalgije za Splitom ostalo u njemu. Otišao je zbog ljubavi, a to je velika stvar, ljubav je sve ono bitno za čim se treba i mora odlaziti. Hvala ti, stari, za 'Pričaj mi o ljubavi' tamo osamdesetih u bolničkoj sobi, ti znaš zašto.

BLAŽ SLIŠKOVIĆ: U Javora, u kopačkama sa čašom whiskeyja Baki još fali iljadu punata da sebe upiše na listu najboljih igrača na Totemu. Željo se zagrijava na terenu, Pere čupa kosu, a Drago Ćelić moli trenera da ga pusti i da će on trčat umisto Bake. Baka izlazi na teren i šeta cilo prvo poluvrime na užas cilog stadiona. Prid kraj dila kad su mu već svi jebali mater i oca Baka s trideset metara zabija u rašlje. Iznili smo ga kasnije na ramenima do Javora da učini rekord.

GIULIANO ĐANIĆ: Još tamo osamdesetih Giuliano i ja nismo nosili snimke Škarici nego Neni Viloviću, on sa svojim izvrsnim stvarima i ja sa svojim budalastim. Na promociji knjige čekao me sat vremena da mu potpišem istu i nije mi zamjerio jer je znao da pijem negdje iza šanka i da me boli neka stvar za potpisivanje i za kurčenje. Znao je jer je ostao isti, danas jedini koji pomaže mlade bandove i trudi se da moj i njegov grad imaju bunt, imaju rock i imaju ono što smo ja i on imali osamdesetih. Moj brat.

VIKTOR IVANČIĆ: S prvim tekstom u Nedjeljnoj Dalmaciji i prvim Robijem koji je ikada izašao grad je ostao zatečen hrabrošću i lucidnošću mladog novinara. Komentiralo se i smijalo, prigušeno dakako, a moj Viktor se razvijao i rastao i postao je s vremenom simbolom mog Splita, simbolom otpora primitivizmu i posebo licemjerima. Zagrlili smo se nekidan i sve je ostalo isto. Na moju konstataciju kako Tomići i njemu slični imaju djecu i kako paze što pišu odgovorio mi je kratko: 'A ja nemam djecu?' 

BORIS DEŽULOVIĆ: Kao mladom novinarskom lavu divio sam mu se, a on je svoj mentalitet iskoristio na najbolji mogući način. Prvi će kasnije ući iza balvana i iza tenkova s olovkom u ruci, pa danas kada gledam hrabre novinare Nove TV ili RTL-a kako se smrzavaju na Lučkom ili dave na Bačvicama umrem od smijeha. Stav, muda, sve ono što je činilo moj grad osamdesetih Boro je sačuvao u sebi da bi mu se danas poklonio cijeli svijet, mangupu iz Splita za kojega ne postoji autoritet kojega neće staviti na stup srama ako to zaslužuje.

PREDRAG LUCIĆ: Pomalo u sjeni dva asa Feral Tribunea ostao je čovjek kojemu sam dužan kavu i knjigu. Predrag je, da se razumijemo, jedan od najvećih novinara i pisaca koje Split ima. Predrag je i puno više od toga, veliki čovjek osjetljiv na onog malog, veliki kolekcionar svih naših gluposti skupljenih u Greatest Shits od osamdesetih.