– Želja je bila da ispunim svoj osobni izazov i da otplivam oko otoka, no da uz taj cilj dodamo još neku humanitarnu dimenziju preko koje će se ljudi zainteresirati za cijelu priču. Kako je Udruga oboljelih i liječenih od karcinoma More snage Brač službeno osnovana u vrijeme mojih priprema, učinilo mi se da bi ovakva akcija mogla dati zamah samom održavanju plivanja – kazao je Supetranin Stjepan Lukšić i tim riječima objasnio motiv koji ga je potaknuo na ostvarenje plivačkog ultramaratona Brač 100K.
Naime, 24. srpnja ovaj rekreativac se otisnuo na oplivavanje čitavog Brača, čak 100 kilometara i to u 10 dana s ciljem prikupljanja donacija za More snage Brač. Riječ je o neprofitnoj udruzi sa sjedištem u Supetru koja organizira psihološku pomoć, predavanja, radionice, humanitarna događanja te različite aktivnosti poput izleta i zajedničkih šetnji, a ponajviše pruža podršku obiteljima oboljelih koje često prolaze velike emocionalne i životne izazove. Budući da se u središtu svih Lukšićevih projekata nalazi Brač i da gaji veliku povezanost s morem i otokom od najranije dobi, čini se da je sve nekako došlo kao naručeno, pa i same brojke.
– Bračka obala je ipak nešto duža od 100 km, brojka se kreće oko 180 km, no kad se ne ulazi u svaku uvalu, duljina se krati na onu duljinu koju planiram otplivati. Tako je moje razmišljanje bilo da spojim 100 km i 10 dana što se u plivanju smatra pravom maratonskom disciplinom – pojasnio je Lukšić.
Činjenica je da se radi o iznimnom podvigu koji je zasnovan na ideji da svatko u životu ima svoj 'Brač', svoj osobni izazov koji traži trud, strpljenje i ustrajnost. Ovu premisu Lukšić je imao prilike testirati tijekom pomnih priprema.
– Imao sam sreću u pripremi za ovaj plivački ultramaraton surađivati s gospodinom Perom Kuterovcom, vrhunskim kondicijskim trenerom koji radi s našim najboljim sportašima, vaterpolskom reprezentacijom, plivačima, tenisačima, veslačima…. Po njegovim savjetima radio sam intenzivno posljednjih 7 mjeseci, a uz plivanje u bazenu uveli smo i teretanu, trčanje te uspon. Od sedam dana u tjednu, šest ih je bilo aktivno; 3 dana bazena, dva treninga snage, jedno trčanje ili uspon. Pritom njegova najupečatljivija izjava s treninga je bila: 'Ovdje treniramo glavu, ali i karakter.' Plivački treninzi uglavnom su trajali po sat vremena, a u dva ciklusa sam 10 dana za redom u bazenu prošao simulaciju ovog ultramaratona, ali s kraćim dionicama tako da je prvi put ona trajala jedan sat, a drugi put dva. Zato ovim putem još jednom zahvaljujem gospodinu Peri što je dio ove priče. O pripremama i načinu na koji to sve planiram odraditi, porazgovarao sam i s Tonijem Pavičićem-Donkićem, prvim Hrvatom koji je preplivao Gibraltar. Od ljudi s takvim iskustvom svaka rečenica zlata vrijedi – napomenuo je ovaj Supetranin koji je uz zahtjevne svakodnevne treninge i radio te svojim primjerom dokazao da se dosljednost i odlučnost na kraju isplate.
– Inače, po struci sam diplomirani inženjer računarstva i radim u jednoj zagrebačkoj firmi gdje vodim tim inženjera koji razvija velike sustave za obradu i analizu podataka. Bilo je izazovno uskladiti obveze jer je i na poslu bilo dosta intenzivno, no isplati se. Budući da su moji plivački treninzi uglavnom ujutro u 6h, to sve odradim do početka radnog vremena pa dođem spremniji i agilniji na radno mjesto – objasnio je dodajući da se ne pribojava onoga što bi se moglo dogoditi na otvorenom moru.
– Ne bih rekao da se pribojavam neke dionice, no znam da će biti izazovno na južnoj strani otoka, prema Bolu što zbog prirode, struje, vjetra, ali i zbog izraženijeg prometa na moru. Bitna je i prognoza koja utječe na samo plivanje jer je na prvom mjestu sigurnost plivača i pratnje zbog čega nećemo ulaziti u bilo kakav rizik. Rezervni plan ćemo dogovarati na licu mjesta, ovisno gdje se budemo nalazili i koji bude dan ovog pothvata. Predviđeni kraj svake etape je negdje oko podne, a idući dan start je oko osam, osam i po. Znači planiramo nekih dvadesetak sati između plivanja, ali treba uzeti u obzir da su tu još transferi po otoku prije i nakon dionice. Ipak, uz dobru organizaciju, pripremu i savjete nutricionistice Dragane Olujić, mišići bi trebali u tom periodu dobiti dovoljno energije za idući dan – pojasnio je Lukšić.
Za sada će, otkriva Lukšić, upravo zbog duljine od 100 km koja je izvan redovnih natjecateljskih udaljenosti, ali i naporne fizičke pripreme te logistike projekta ovo ostati jednokratna akcija planirana za posebne prilike. Kako bi sve zaista prošlo u najboljem redu, Supetranina će aktivno pratiti i čitav tim profesionalaca koji će se brinuti o njegovoj sigurnosti i transportu počevši od bračkih vatrogasaca, liječnika, a u moru će mu se na pojedinim etapama pridružiti bližnji, no i već poznata imena iz svijeta sporta. U moru će s Lukšićem zaplivati i Toni Pavičić-Donkić te rekreativac Antonio Eterović, no podršku će dobiti i s kopna. Tamo se svi zainteresirani mogu uključiti u uspon iz Bola na Vidovu goru koji će organizirati brački planinar Ranko Dragičević 27. ili 28. srpnja ovisno o vremenskim uvjetima, a 31. srpnja na malom triatlonskom festivalu će trčati Helena Bule dok će Ivo Bralić biciklirati. Riječ je o velikom broju ljudi i zahtjevnoj organizaciji, no u ovom slučaju zaista vrijedi ona 'kad se ruke slože, sve se može'.
– Imam dojam da je zajednica u Supetru, ali i u drugim mjestima dobro prihvatila ovu ideju, prvenstveno zbog toga što se može lijepo predstaviti Brač kao otok koji nudi više od samog sunca i mora. Brač je otok na kojem možete boraviti duži period, istraživati njegovu kulturnu baštinu, ali i osjetiti svu njegovu surovost kroz neku avanturističku dionicu, bilo na kopnu ili ovako poput mene, u moru. Cijeli projekt se razvijao organski, počevši od mojih prvih objava i ideja koje su ljudi odmah prepoznali te su htjeli na neki način sudjelovati, dati svoj obol. Antonio mi se sam odmah javio, a i Ranko također. Vatrogasci su i lani sudjelovali u dočeku kad sam preplivao Brački kanal, a s gospodinom Tonijem sam stupio u kontakt preko mog brata koji živi u Jelsi odakle je i on. Tako smo dogovorili ovu suradnju na koju sam jako ponosan – istaknuo je ovaj Supetranin.
Kad govorimo o cilju u novčanom smislu, on je za Lukšića, ali i sve uključene sporedan.
– Fokus je na podizanju svijesti, a financijski cilj je u ovom trenu manje bitan. Lijepo bi bilo prikupiti sredstva koja bi osigurala pomoć kroz godinu dana, ali ako se osvrnemo na činjenicu da je ovo prva velika akcija koja se radi za ovu grupu ljudi, možemo biti zadovoljni već i samom inicijativom – zaključio je.
