Teško je danas na prostranom i zelenom Gospinu otoku u Solinu zamisliti prizore iz rujna 1991. – vojarnu bivše JNA i žicu tik uz zvonik.
Nedaleko od mjesta na kojem se prije 35 godina nalazila vojarna, kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, položeni su vijenci i cvijeće te zapaljene svijeće. Ondje je počelo obilježavanje 35. obljetnice osvajanja prve vojarne bivše JNA na području Splitsko-dalmatinske županije.
Na Gospinu otoku okupili su se i sudionici događaja iz rujna 1991. Vratili su se, tri i pol desetljeća poslije, na mjesto uz koje ih vežu sjećanja na mjesece priprema i akciju koja je završila bez žrtava.
Među njima je bio Miroslav Lozina, predsjednik Udruge hrvatskih marinaca 'Knez Domagoj', koja je s Gradom Solinom organizirala obilježavanje. Lozina je 1991. predvodio skupinu od 58 dotadašnjih pripadnika 4. gardijske brigade. Nakon što je admiral Sveto Letica postavljen na čelo Hrvatske ratne mornarice, skupina je prešla u redove HRM-a.
Lozina je s pokojnim admiralom Leticom sudjelovao u osnivanju Hrvatske ratne mornarice, a 1991. bio je njegov prvi zamjenik. Prisjećajući se tih početaka, navodi da je prva akcija HRM-a bila preuzimanje ratnog broda iz remontnog zavoda na Korčuli. Brod je bez žrtava doveden u Radmanove Mlinice. Sljedeća akcija vodila ih je u Solin, u Vojnu operativu bivše JNA.
Povod za akciju bila je naredba da se tehničko-materijalna sredstva iz Vojne operative prebace u Kumbor u Crnoj Gori. Lozina kaže da se radilo o opremi velike vrijednosti - čak se spominjalo 80 milijuna maraka - u vrijeme kada su hrvatske snage oskudijevale u gotovo svemu.
Prva zamisao bila je presresti vozila nakon izlaska iz vojarne, no od toga se odustalo zbog opasnosti od oružanog sukoba.
- Imali smo dvije mogućnosti. Prva je bila da ih presretnemo kada krenu sa sredstvima, ali ta odluka nije bila dobra jer je moglo biti žrtava. Oni su bili naoružani, a mi smo bili slabije naoružani - prisjetio se Lozina.
Umjesto presretanja, odlučili su blokirati vojarnu. Prilaz je zapriječen kamionom, ispred ulaza nasuto je žalo, a Lozina je, kako kaže, te noći krenuo u akciju s pedesetak svojih ljudi, zajedno s Antom Krolom i njegovom skupinom. Sve se pripremalo u tajnosti.
- Zarobili smo stražare, osigurali vojarnu i predali je Kriznom štabu Solina. Odatle je izvučeno mnogo tehničko-materijalnih sredstava za Hrvatsku vojsku, a tada smo oskudijevali u svemu. To je bila prva vojarna u našoj županiji koja je oslobođena. Pokazali smo da imamo srce i da se nećemo baš tako pustiti - kazao je Lozina i još jednom se zahvalio svim sudionicima akcije.
Iako se obljetnica veže uz 15. i 16. rujna 1991., pripreme za akciju počele su znatno ranije. Ante Krolo, jedan od njezinih organizatora i sudionika, početke smješta još u vrijeme prosvjeda pred splitskom Banovinom.
- Akcija se počela organizirati još od dana prosvjeda ispred Banovine. Sve smo tijekom tih mjeseci koordinirali, a najintenzivnije je bilo od Velike Gospe, od 15. kolovoza. Mjesec dana bili smo zajedno gotovo svaku večer i svaki dan, a u noćnim satima dogovarali smo što ćemo napraviti - kazao je Krolo.
Tijekom priprema nije sve teklo prema planu. Krolo se prisjeća da je akcija u jednom trenutku bila zabranjena, dok je oprema već bila spremna za odvoz u Kumbor. Dio ljudi uključenih u pripreme nije se s time pomirio. Odluka da krenu, kaže, na kraju je ipak donesena.
- Moram vam reći da me ničega nije bilo strah. Drago mi je da je tako jer smo i ja i moje kolege ponosni na ono što smo napravili. Poslije smo bili pripadnici hrvatskih postrojbi i ponosni smo što danas imamo našu Hrvatsku. Volio bih da bude još bolja i trudim se da bude bolja - rekao je Krolo koji je tada imao 32 godine.
Trideset i pet godina poslije nekadašnje vojarne više nema, a prostor uz crkvu Gospe od Otoka izgleda posve drukčije. Na taj je kontrast podsjetio i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević.
- Ako znamo da je ovo bila prva vojarna u našoj županiji koja je oslobođena i ako sada stojimo na ovom prekrasnom mjestu, tada je neposredno pokraj zvonika Gospe od Otoka bila vojarna, žica... Trebalo je u to vrijeme hrabrosti i odlučnosti da se krene u oslobađanje vojarne. Drago mi je da su ljudi koji su bili sudionici akcije potaknuli da svake godine na ovaj dan obilježavamo taj važan događaj - kazao je Ninčević.
Smatra da sjećanje na taj dio solinske povijesti treba prenijeti i onima koji Gospin otok poznaju samo u njegovu današnjem izdanju. Kao jedan od mogućih koraka spomenuo je uključivanje škola u buduća obilježavanja ovog datuma i edukaciju mladih kako je Solin nekada izgledao.
- Na nama je da s ovim ljudima svake godine ovo obilježavamo, a možda to proširimo i na škole, kako bi naši učenici i mladi doznali kako je to tada izgledalo, kako je Solin prije izgledao i što su ti ljudi dali kako bismo mogli mirno stvarati i uređivati naš grad - rekao je Ninčević.
Nakon polaganja vijenaca, cvijeća i paljenja svijeća na Gospinu otoku pred spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima susret sudionika akcije, braniteljskih udruga i okupljenih nastavljen je druženjem uz Jadro.
