Rat u na Bliskom istoku gura Europu prema jednom od najozbiljnijih gospodarskih izazova u posljednjih nekoliko desetljeća. Kako piše Politico, kontinent se suočava sa snažnim šokom u opskrbi energijom koji bi mogao paralizirati industrijsku proizvodnju, značajno smanjiti zračni promet, povećati cijene hrane, podići troškove zaduživanja te ponovno potaknuti inflaciju na razine kakve su viđene samo u najvećim krizama, prenosi Telegram.
Kako posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u europske luke, među europskim čelnicima sve je izraženiji osjećaj hitnosti. Razmjeri onoga što dolazi postaju sve jasniji, osobito ako se sukob produži.
Njemački kancelar Friedrich Merz upozorio je kako bi nastavak rata mogao imati posljedice 'jednako teške kao tijekom pandemije covida-19 ili na početku rata u Ukrajini'. Njegove izjave potvrđuju da među europskim čelnicima raste zabrinutost da Europa ulazi u razdoblje dugotrajne nestabilnosti.
Talijanski ministar obrane Guido Crosetto u razgovoru za talijanski list La Repubblica izjavio je da 'živi s realnošću ovog rata i njegovim posljedicama 24 sata dnevno'. 'Znam stvari zbog kojih ne mogu spavati', rekao je talijanski ministar obrane. Upozorio je da bi sukob mogao trajati godinama, što dodatno povećava pritisak na europska gospodarstva koja su se tek počela oporavljati od prethodnih kriza.
Dugoročne posljedice
Sličnu procjenu iznijela je i predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde, koja je u intervjuu za The Economist upozorila da bi dugoročne posljedice rata mogle biti 'izvan onoga što trenutno možemo zamisliti'. Prema njezinim riječima, neizvjesnost oko trajanja i intenziteta sukoba dodatno komplicira ekonomske projekcije i otežava donošenje monetarnih odluka.
Glavni problem je Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto globalne opskrbe naftom i prirodnim plinom. Iran je zaprijetio napadima na sve brodove koji pokušaju proći bez njihovog odobrenja, čime je praktički blokirao jednu od najvažnijih energetskih ruta na svijetu. Ova situacija ima dalekosežne posljedice jer utječe ne samo na izravne isporuke energenata, već i na globalna tržišta.
Američki predsjednik Donald Trump dodatno je zaoštrio retoriku porukom državama pogođenima nestašicama goriva da će se 'morati naučiti same boriti' i osigurati vlastite izvore energije. Takve izjave dodatno pojačavaju nesigurnost na tržištima i potiču rast cijena.
Nafta i plin temelj su modernog gospodarstva – ne samo kao izvori energije za grijanje i transport, već kao i ključne sirovine za širok spektar industrija. Od proizvodnje hrane i gnojiva do kemijske industrije i plastike, gotovo svaki sektor ovisi o stabilnoj opskrbi energentima. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca dodatno ugrožava opskrbu drugim važnim resursima, poput helija, koji je ključan za proizvodnju poluvodiča i drugih visokotehnoloških proizvoda.
Rast cijena
Iako su se prve posljedice u Europi zasad najviše očitovale kroz rast cijena goriva, stručnjaci upozoravaju da je to tek početak šireg ekonomskog udara. Fatih Birol, čelnik Međunarodne agencije za energiju, ovu je situaciju opisao kao 'najveću prijetnju globalnoj energetskoj sigurnosti u povijesti'.
Za razliku od ranijih energetskih kriza, poput naftnog šoka 1973. ili plinske krize nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., trenutačna situacija zahvaća sve energente istodobno. Od sirove nafte i prirodnog plina do rafiniranih proizvoda poput dizela i avionskog goriva, svi segmenti tržišta nalaze se pod pritiskom.
Analitičarka Ana Maria Jaller-Makarewicz ističe kako se tržišta sada suočavaju sa scenarijem koji se dugo smatrao teoretskim: blokadom najvažnije energetske rute u svijetu. Dok su krize 1970-ih pogodile oko sedam posto svjetske opskrbe, zatvaranje Hormuškog tjesnaca utječe na čak 20 posto, što jasno pokazuje razmjere problema.
U početku su dužnosnici Europske unije vjerovali da će kontinent izbjeći najteže posljedice zbog relativno male izravne ovisnosti o energentima iz Perzijskog zaljeva. Europa iz te regije uvozi oko šest posto sirove nafte i manje od 10 posto prirodnog plina. Međutim, kako rat ulazi u peti tjedan, postaje jasno da globalna priroda tržišta briše tu prednost.
Nema značajnijih rezervi
Azijske zemlje, koje su znatno ovisnije o zaljevskim energentima, počele su agresivno povećavati potražnju, što dovodi do rasta cijena i preusmjeravanja isporuka. Trgovci, vođeni većim profitnim maržama, sve češće šalju energente prema Aziji umjesto Europi.
Prema riječima Charlesa Costeroussea, višeg energetskog analitičara u tvrtki Kpler, u posljednjih nekoliko dana dio tankera s ukapljenim prirodnim plinom preusmjeren je iz Europe prema Aziji, gdje su cijene više. Istodobno, Europa uskoro očekuje i posljednju isporuku LNG-a iz Katara, što dodatno pokazuje koliko se opskrba brzo smanjuje.
Problem dodatno pogoršava činjenica da su globalni proizvodni kapaciteti već gotovo u potpunosti iskorišteni, što znači da nema značajnih rezervi koje bi mogle ublažiti šok. Stručnjaci upozoravaju da bi Europa mogla početi osjećati puni učinak krize već u narednim tjednima, piše Politico. Posebno zabrinjava ovisnost Europske unije o rafiniranim naftnim proizvodima iz Zaljeva. Više od 40 posto dizela i avionskog goriva dolazi iz te regije, a alternative su ograničene.
Ako zatvaranje Hormuškog tjesnaca potraje, cijene će nastaviti rasti, a opskrba će postajati sve nesigurnija. Već sada su cijene goriva značajno porasle. Prema dostupnim podacima, cijena Euro Super 95 porasla je oko 15 posto u razdoblju od mjesec dana. Iako su europske vlade pokušale ublažiti udar smanjenjem poreza i upozorenjima protiv neopravdanog podizanja cijena, bez novih isporuka takve mjere imaju ograničen učinak.
Neopularne mjere
Zbog toga se sve češće spominju nepopularne mjere ograničavanja potrošnje. Povjerenik za energetiku Dan Jørgensen već je preporučio smanjenje korištenja prijevoza kako bi se nadoknadio manjak dizela i avionskog goriva. Takve mjere podsjećaju na razdoblje naftnih kriza 1970-ih, kada su mnoge zemlje uvele zabrane vožnje određenim danima i racionalizaciju goriva.
Zračni promet posebno je ranjiv na ovakve šokove jer gorivo čini najveći dio operativnih troškova. Od početka sukoba cijene avionskog goriva u Europi više su se nego udvostručile, dosegnuvši rekordne razine. Iako je u posljednjim danima zabilježen blagi pad, aviokompanije su već bile prisiljene povećati cijene karata.
Direktor Međunarodne udruge zračnog prometa Willie Walsh upozorio je da industrija ne može apsorbirati takav rast troškova, što znači da će putnici snositi veći dio tereta kroz skuplje karte i smanjenu dostupnost letova. U nekim slučajevima razmatra se i smanjenje broja ruta.
Posljedice se već prelijevaju i na industrijski sektor. Kemijska industrija, koja predstavlja temelj mnogih proizvodnih lanaca, suočava se s naglim rastom troškova energije i sirovina. Njemačka kompanija Covestro upozorila je da će povećani troškovi morati biti preneseni na kupce, što će dodatno povećati cijene proizvoda.
Rast troškova
Slično upozorenje dolazi i iz čelične industrije. Zamjenik glavnog direktora Eurofera, Adolfo Aiello, ističe da nestabilnost cijena energije predstavlja jedan od najvećih rizika za industrijska ulaganja u Europi. Bez stabilnih i pristupačnih cijena energije, tvrtkama se sve manje isplati ulagati.
Problemi se ne zaustavljaju na industriji. Proizvođači plastike i gnojiva također su među najteže pogođenima jer su izravno ovisni o nafti i plinu. Budući da su ta tržišta globalna, poremećaji u opskrbi brzo se prelijevaju na cijene hrane i drugih osnovnih proizvoda.
Rast troškova u poljoprivredi, transportu i industriji stvara začarani krug u kojem tvrtke podižu cijene kako bi pokrile troškove, a potrošači snose teret kroz skuplji život. Upravo tu se ponovno pojavljuje prijetnja inflacije.
Europski povjerenik za gospodarstvo Valdis Dombrovskis upozorio je da bi Europa mogla ući u razdoblje stagflacije – kombinacije slabog gospodarskog rasta i visoke inflacije. Europska komisija procjenjuje da bi gospodarski rast mogao pasti na oko jedan posto, dok bi inflacija mogla ponovno rasti.
Povećanje kamatnih stopa
Takav scenarij mogao bi natjerati Europsku središnju banku na povećanje kamatnih stopa, što bi dodatno opteretilo gospodarstvo. Viši troškovi zaduživanja utjecali bi na građane kroz skuplje kredite i hipoteke, ali i na poduzeća koja bi teže dolazila do financiranja.
Osim privatnog sektora, pod pritiskom su i države. Mnoge europske vlade već nose visoke razine javnog duga iz prethodnih kriza, a rast kamatnih stopa dodatno povećava troškove servisiranja. To bi moglo dovesti do smanjenja javne potrošnje i rezova u javnim uslugama.
Čak i u slučaju brzog završetka rata, oporavak neće biti brz. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, bit će potrebno najmanje godinu dana da se gospodarstvo stabilizira. Što sukob dulje traje, posljedice će biti ozbiljnije i dugotrajnije.
Dok posljednji tankeri iz Perzijskog zaljeva završavaju iskrcaj u europskim lukama, za donositelje odluka počinje utrka s vremenom. Europa ima svega nekoliko tjedana da se pripremi za potencijalni udar koji bi mogao trajno promijeniti strukturu gospodarstva.
'Nitko ne zna koliko će kriza trajati, ali jedno je sigurno – neće biti kratka', zaključio je Jørgensen i upozorava da će posljedice biti dugotrajne, budući da je energetska infrastruktura u regiji već ozbiljno oštećena i nastavlja se uništavati.