Koncertna dvorana Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split u petak, 13. veljače, ugostit će poljski ansambl Bandonegro s projektom Tango Meets Jazz, jedinstvenim glazbenim susretom tanga, jazza, minimalizma i suvremene improvizacije. Koncert se održava u okviru ciklusa Svjetske glazbe, a donosi spoj pulsirajuće energije Buenos Airesa i europske glazbene senzibilnosti.
Program obuhvaća autorske skladbe članova ansambla, kao i svježe obrade djela Astor Piazzolla i Osvaldo Pugliese, ključnih figura argentinskog tanga. Posebno mjesto zauzimaju skladbe kontrabasista i skladatelja Marcina Antkowiaka s albuma TANUEVO (2025.), snimljenog u Buenos Airesu uz sudjelovanje istaknutih gostiju i produciranog od strane višestrukih dobitnika nagrade Grammy.
Ansambl čine Michał Główka (bandoneon), Jakub Czechowicz (violina), Marek Dolecki (klavir) i Marcin Antkowiak (kontrabas), glazbenici prepoznati po izraženoj tehničkoj sigurnosti i originalnom zvuku koji nadilazi žanrovske granice.
Tango Meets Jazz – Bandonegro
Michał Główka, bandoneon Jakub Czechowicz, violina Marek Dolecki, klavir Marcin Antkowiak, kontrabas
Astor Piazzolla Libertango Adiós Nonino Chique Concierto para Quinteto Oblivion Michelangelo 70 Osvaldo Pugliese Zum Marcin Antkowiak Cuyo Patagonia Poder Tango Tenderness Gotango Vislumbrar
'Prekrasna glazbena zrelost i iznimno originalan zvuk koji vjerno prenosi duh glazbe Astora Piazzolle'. Richard Galliano (francuski skladatelj i multiinstrumentalist).
'Bandonegro nije samo ansambl – to je fenomen na poljskoj glazbenoj sceni', Adam Baruch (Jazz Forum). 'Tango Meets Jazz' jedinstveni je projekt ansambla Bandonegro u kojem se tango susreće s jazzom, minimalističkom glazbom i suvremenom improvizacijom. Riječ je o glazbenom putovanju u kojem ansambl predstavlja autentičan stil, spajajući puls Buenos Airesa s europskom senzibilnošću.
Na koncertima se mogu čuti autorske skladbe članova Bandonegra, kao i svježe i iznenađujuće obrade djela Astora Piazzolle. Projekt je rezultat dugogodišnjih istraživanja i eksperimentiranja, čiji su plod dva albuma: kritički hvaljeni Hola Astor – dinamična fuzija tanga, jazza i rocka – te najnoviji TANUEVO (svibanj 2025.), svojevrsni glazbeni manifest novog pristupa tangu nuevu.
Album TANUEVO nastao je u legendarnom studiju Fortmusic u Buenos Airesu uz sudjelovanje istaknutih umjetnika, među kojima su Daniel 'Pipi' Piazzolla (unuk Astora Piazzolle) i gitarist Lucio Balduini. Album su producirali svjetski renomirani producenti, višestruki dobitnici nagrade Grammy. Premijerno je predstavljen u kultnom Bebop Clubu u Buenos Airesu.
Astor Piazzolla (1921–1992) bio je argentinski skladatelj, bandoneonist i ključna figura transformacije tradicionalnog tanga u smjeru tzv. tango nuevo. Piazzolla je tijekom 1950-ih i 1960-ih razvio novi idiom koji tango izvodi iz plesne funkcije i uvodi ga u koncertni kontekst, oslanjajući se na elemente klasične glazbe (posebno barokne forme), jazza i suvremene harmonije. Njegov rad snažno je utjecao na percepciju tanga kao autonomnog umjetničkog žanra.
Libertango (1974) nastao je u razdoblju Piazzollina boravka u Europi i simbolizira oslobađanje od tradicionalnih tango-formi. Ritmička repetitivnost i jasna formalna struktura upućuju na utjecaje minimalizma i funka.
Adiós Nonino (1959) jedna je od njegovih najosobnijih skladbi, nastala nakon smrti skladateljeva oca; kombinira lamentacijski karakter s dramatičnim kontrastima tipičnima za tango nuevo.
Chique pripada ranijem razdoblju i pokazuje prijelaz između tradicionalnog tanga i kasnijeg, složenijeg jezika.
Concierto para Quinteto (1970) jedno je od najambicioznijih djela pisanih za njegov standardni kvintet (bandoneon, violina, klavir, električna gitara i kontrabas), s jasno razrađenim formalnim dijelovima i improvizacijskim elementima.
Oblivion (1982), izvorno skladan za filmsku glazbu, predstavlja lirsku, introspektivnu stranu Piazzollina izraza, s naglaskom na melodiju i spor tempo.
Michelangelo ’70 obilježen je snažnim ritmičkim impulsom i sinkopiranim strukturama, odražavajući energiju urbanog Buenos Airesa kraja 20. stoljeća.
Osvaldo Pugliese (1905–1995) jedan je od najznačajnijih predstavnika tradicionalnog argentinskog tanga (tango clásico), pijanist, skladatelj i vođa orkestra. Pugliese je razvio prepoznatljiv orkestralni stil temeljen na sporijim tempima, izraženoj dinamici i kolektivnom muziciranju. Njegova glazba snažno je utjecala i na plesni i na koncertni tango.
Zum pripada instrumentalnim tangima u kojima se jasno očituje Puglieseova sklonost napetim ritamskim figurama i postupnom građenju forme. Skladba je često interpretirana kao most između plesne tradicije i koncertnog izraza.
Marcin Antkowiak (1993), član Bandonegra, poljski je skladatelj i kontrabasist čiji autorski rad proizlazi iz dijaloga s tradicijom tango nueva, ali i suvremenom jazz-estetikom. Njegove skladbe ne oponašaju argentinski idiom, već ga reinterpretiraju u europskom kontekstu, s naglaskom na strukturu, boju i ritmičku fleksibilnost.
Antkowiak je autor većine skladbi na albumu TANUEVO, posljednjem diskografskom izdanju ansambla Bandonegro, čime njegov skladateljski rukopis čini okosnicu tog projekta. Njegovo pisanje razvija se u bliskoj povezanosti s izvođačkom postavom ansambla te se oslanja na poznavanje tehničkih i izražajnih mogućnosti svakog pojedinog člana kvarteta. Skladbe su oblikovane kao međusobno povezane dionice u kojima se instrumentalne linije organski nadovezuju i isprepliću, dok se različiti stilovi i utjecaji integriraju unutar jasno prepoznatljivog tango-pulsa, koji ostaje temeljna referentna točka.