08/04/26 · 19:30

Bivši šef milicije u Drnišu optužen za ratni zločin: 'Poduzimali smo sve potrebne mjere nakon dojave o kaznenom djelu'

Uhićen je prošlog ljeta u Hrvatskoj

Bivši šef milicije u Drnišu optužen za ratni zločin: 'Poduzimali smo sve potrebne mjere nakon dojave o kaznenom djelu'
Foto: Pixabay
PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

U Splitu je počelo suđenje 71-godišnjem Željku Babiću, koji je u vrijeme Domovinskog rata bio šef Odsjeka za kriminalističku obradu i načelnik Stanice javne bezbjednosti Drniš. Terete ga za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Optužnica navodi da nije zaštitio građane hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu te katoličke vjerske objekte. Svoje podređene pripadnike nije spriječio da uhićuju, zatvaraju i odvode na prisilni rad građane hrvatske nacionalnosti, već je takve radnje Srba i podređenih pripadnika dopuštao i tolerirao pa su oni, ohrabreni takvim njegovim ponašanjem, znajući da ih neće prijaviti i protiv njih poduzeti potrebne mjere, nastavili nesmetano tući, ubijati, zlostavljati i maltretirati građane hrvatske nacionalnosti.

U optužnici je pobrojano desetoro ubijenih, jedan pokušaj silovanja i ranjavanje, kao i miniranje, rušenje i pljačkanje katoličkih crkava te kuća građana hrvatske nacionalnosti.

Pripadnici SJB Drniš uhitili su i zatvorili veliki broj građana hrvatske nacionalnosti kao odmazdu nakon što bi Hrvatska vojska imala uspjeha na bojištu i oslobodila pojedina mjesta pa su ih tjerali na rad u vinogradu bez hrane i vode, navodi se u optužnici.

Spomenut je i pokušaj krađe djela Ivana Meštrovića Vrelo života te krađa kipa u bronci Majka s djetetom.

Babić je uhićen prošlo ljeto i od tada se nalazi u istražnom zatvoru. I danas je na suđenju ponovio da se ne osjeća krivim. Na ispitivanju u Državnom odvjetništvu ustvrdio je kako su poduzimali sve potrebne mjere nakon što bi zaprimili dojavu da je počinjeno kazneno djelo na bilo čiju štetu.

U istrazi je saslušan veliki broj civila i pripadnika SJB Drniš.

R. V. je radio u operativnom dežurstvu te zaprimao veliki broj dojava o raznim kaznenim djelima počinjenim na štetu građana hrvatske nacionalnosti. Počinitelji su bili građani srpske nacionalnosti i pripadnici SJB Drniš.

Po tim dojavama nitko nikada nije bio uhićen i nikada nije podnesena nijedna kaznena prijava, naveo je svjedok. Kazao je i da bi milicajci upućeni nakon dojave na teren napadali građane hrvatske nacionalnosti i krali njihovu imovinu.

G. V. je također radio u operativnom dežurstvu. Otkrio je kako im se građani hrvatske nacionalnosti nisu obraćali za pomoć zbog straha. Kada bi bio u gradu, znali su mu prići i požaliti se da su opljačkani. Sve je bilo poznato, no šefovi nisu poduzimali ništa da spriječe pljačku i palež.

Rezervni milicajac M. Š. čuo je jaku detonaciju dok je bio na punktu na mostu preko rijeke Čikole. Doznao je da je srušen zvonik Svetog Ante u Drnišu, no koliko mu je poznato, milicija nije poduzela ništa da se otkrije počinitelj.

Z. B. čuvao je kao milicajac stražu na predjelu Gradina u Drnišu. Sjetio se civila Ante Pavelića koji je bio jako korektan i ljubazan. Znao ga je počastiti kavom u svom stanu. Jednog dana vidio da je stan prazan. Pitao je Antu što se dogodilo, a on mu je odgovorio da su sve odnijeli njegovi milicajci. Nije ništa prijavio, ali kaže da su šefovi sve znali.

Kao svjedokinja ispitana je i glavna medicinska sestra Doma zdravlja Drniš. Kazala je kako su Srbi pljačkali i palili hrvatske kuće, a milicija je svaki dan uhićivala građane hrvatske nacionalnosti. Kada bi se netko i odvažio i prijavio svoj slučaj, milicajci bi došli i pretukli tog Hrvata te ga opljačkali. Zbog toga Hrvati i nisu prijavljivali miliciji kaznena djela jer su znali da će im biti još gore.

Za vrijeme rata i okupacije, Hrvati su bili sasvim obespravljeni, bez ikakvih prava. Mogao ih je tući, zlostavljati, pljačkati pa i ubiti tko god je htio. Milicija nikada nije istraživala kaznena djela iako su znali tko ih čini. Počinitelji su uglavnom bili milicajci.

Po nju su došli nakon što je Hrvatska vojska oslobodila Miljevce. Odveli su je u SUP Knin. Tu je bila zatvorena 45 dana u samici. Prvih sedam dana bila je bez vode i hrane, a tukli su je svaki dan, čak i po noći. Slomili su joj ruku. Nikada nije doznala zbog čega je zatvorena. Kada se vratila kući, vidjela je da su sve odnijeli.

I nju su s još dvadesetak Hrvata vodili na prisilni rad u vinograde. Radili bi cijeli dan bez vode i hrane. Veći broj žena je bio silovan.