Ivica Žuvić, bivši šogor Lovre Kuščevića, bivšeg ministra i političkog tajnika HDZ-a, u rujnu prošle godine priznao je sve USKOK-ove inkriminacije te je osuđen na osam mjeseci zatvora, koji mu je zamijenjen radom za opće dobro i sporednu novčanu kaznu od 7000 eura. Oduzeta mu je i imovinska korist od 10 tisuća eura. Žuvić je tako promijenio svoj status na suđenju Kuščeviću, bivšoj supruzi i ostalima za makinacije u Općini Nerežišća na Braču te je od optuženika postao svjedok.
Priznanje je bilo posebno neugodno za Kuščevića, koji i dalje tvrdi kako nije kriv. Naime, po drugoj točki optužnice bivši ministar Andreja Plenkovića tereti se da je svom šogoru omogućio kupnju stana iz Programa poticajne stanogradnje pod povoljnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata, znajući da na to nema pravo jer već ima stan u Splitu. Žuvić se ipak prijavio i potpisao da nema nikakvih nekretnina, a Kuščevića terete da je na sjednici Povjerenstva za dodjelu stanova neistinito predočio kako šogor udovoljava natječajnim uvjetima.
Žuvić se pojavljuje i u trećoj točki optužnice koja se bavi situacijom u uvali Grška. Kuščevića terete da je nezakonito došao do koristi od najmanje 310 tisuća kuna. S Antom Marinovićem, vlasnikom društva Export-grof, dogovorio je da njegovo zemljište uvrsti u plan izgradnje za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu. Marinović je kao protuuslugu prepustio Kuščeviću vlasništvo na dijelu nekretnine s nastambom koja udovoljava uvjetima za adaptaciju u gospodarsku zgradu.
Kako bi prikrili Kuščevićevo sudjelovanje u operaciji, sa Žuvićem je dogovoreno da bude nominalno označen kao kupac i zaključi ugovor na 5180 eura bez namjere plaćanja. Na temelju tog ugovora, Žuvić je upisao pravo vlasništva i služnosti te dobio rješenje za rekonstrukciju.
Nakon što je Općinsko vijeće donijelo odluku o izradi izmjena i dopuna plana, Kuščević je kao koordinator podnio prijedlog da se područje uvale Grška uvrsti u plan, što je i napravljeno. Kuščević je donio zaključak o konačnom prijedlogu izmjena i dopuna plana kojeg je usvojilo Općinsko vijeće. Građevina je rekonstruirana, a potom prebačena u vlasništvo oca Lovre Kuščevića.
Žuvić kao privilegirani svjedok nije htio svjedočiti po prvoj točki optužnice u kojoj se nalazi i njegova sestra, bivša supruga Lovre Kuščevića, ali je zato vrlo iscrpno govorio o druge dvije točke optužnice za koje je priznao krivnju.
Sjetio se da je POS bio važan za Nerežišće i da je Kuščeviću bilo stalo da projekt uspije, prvenstveno iz političkih razloga.
'Provedba nije išla kako je bilo planirano. Bilo je 11 stanova, 40 zainteresiranih, ali mislim da ih je tek troje bilo kreditno sposobno. Šogor mi je predložio da apliciram, ja sam mu rekao da nisam kreditno sposoban, plaća u katastru mi je bila svega dvije tisuće kuna.
On se ponudio da mi bude jamac za kredit. Znao sam da je jedan od uvjeta da nemaš nekretninu u vlasništvu. Ja i Lovro smo razgovarali oko tog stana u Splitu, on je znao za njega. Više je puta bio tamo.
Rekao mi je da za taj stan egzistira pravo osobne služnosti plodouživanja u korist mog oca i da se ne bi radilo o nekretnini pogodnoj za stanovanje. Uzeo sam to zdravo za gotovo i tako sam smatrao da nemam nekretninu podobnu za stanovanje prema natječajnim uvjetima pa sam se prijavio. Priložio sam potpisanu izjavu da nemam nikakvu nekretninu.
Taj formular mi je predao tadašnji pročelnik u Općini Svemir Obilinović ili netko iz Povjerenstva. Obilinović se potpisao kao svjedok na izjavu, drugi je svjedok bio kolega s posla kojem sam rekao da nemam nekretninu u vlasništvu', kazao je Žuvić.
Nije imao osjećaj da mu je Kuščević napravio nekakvu uslugu time što je kupio POS-ov stan.
'Ja zapravo nisam ni želio kupiti taj stan, niti sam o tome razmišljao, nego je, eto, tako ispalo', kazao je.
Je li mogao odustati od kupnje, pitao ga je Kuščevićev branitelj.
'Mogao sam, ali nisam to napravio. Sada mi je žao. Imao sam čitavo vrijeme osjećaj da činim njemu nekakvu uslugu kao tadašnjem načelniku, za dobrobit Općine Nerežišća', odgovorio je svjedok.
Evo što je kazao za slučaj u uvali Grška.
'Negdje 2011. ili 2012. Kuščević me pitao može li prebaciti nekretninu na mene. Bilo mi je čudno što me to pita. Pristao sam, a nisam ga uopće pitao o detaljima. Imao sam povjerenja u njega. Bili smo u bliskim obiteljskim odnosima i osjećao sam nekakvu zahvalnost prema njemu s obzirom da mi je bio jamac za kredit za kupnju POS-ovog stana. On mi je jedne prigode donio kupoprodajni ugovor. Nisam ga puno čitao, uopće se ne sjećam tko je bio naveden kao prodavatelj nekretnine, ne sjećam se o kojoj se nekretnini radilo, znam samo da sam potpisao ugovor.
Bio sam svjestan da sklapam fiktivni pravni postao, ali nisam ni u jednom trenutku pomislio da bih mogao imati problema. Nisam zauzvrat ništa dobio. Iako sam ja pravno bio kupac, nisam nikakvu cijenu platio. Sjećam se da sam i poslije nešto potpisivao, ali ne znam što. Da se radi o nekretnini u uvali Grška doznao sam nakon par mjeseci, 2015. sam tamo išao prvi put s Lovrom kao geodet i zato što mi je on rekao da to treba napraviti iako sam bio svjestan da sam ja formalni vlasnik i investitor.
Drugi put sam tamo išao na kupanje i jednom kada je objekt završen. Lovro mi je rekao da bi nekretninu trebalo prebaciti na njegovog oca pa smo ponovno sklopili kupoprodajni ugovor. Ponovno sam bio svjestan da se radi o fiktivnom pravnom poslu. Antu Marinovića sam prvi put vidio u sudnici. Bio sam svjestan da su ovakvi pravni poslovi zabranjeni, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da bi se radilo o kaznenim djelima i da ću završiti kao okrivljenik u ovom predmetu', kazao je svjedok.
