Red Bull Salzburg je u sjajnoj atmosferi, pred 29.520 gledatelja, napravio veličanstven preokret protiv Lazija, pobijedio ga sa 4:1 i plasirao se u polufinale Europske lige. Talijani su u prvoj utakmici u Rimu slavili sa 4:2, a kada je u 55. minuti uzvrata Immobile realizirao svoju treću veliku priliku, trebalo je to biti točka na i za početak velike fešte oko 1500 navijača Lazija, smještenih na jugozapadu Red Bull Arene. No, još ni prvu slavljeničku pjesmu nisu dovršili, a već je Dabbur izjednačio, da bi potom uslijedio potop.
Ono što se kasnije dogodilo potpuno je netipično za Talijane, od 72. do 76. minute su im Haidara, Hwang i Lainer tri puta tresli mrežu i bacili ih u očaj. Domaći navijači nam pričaju da je to tipični Red Bull, koji zna igrati samo presing i nikad ne taktizira. Čak ni u prvom dvoboju, kada su imali 2:2, nisu se u završnici branili, povukli. Lazio su na kraju uništili tim presingom, od kojega baš nikad ne odustaju. Gledali smo sada uživo ono o čemu nam je prošle sezone, u vrijeme dok je vodio Admiru Wacker, pričao Damir Burić. Bila je to baš ta mašina koja te doslovce melje kad upadneš u njen ritam, a grogirani protivnik nema šanse da dođe sebi, koliko god prošao talijansku školu i branio se s desetoricom iza lopte.
Talijani su, doduše, dominirali izvan terena. Njihov gradski rival je već prošao u polufinale, Roma je senzacionalno eliminirala Barcelonu u Ligi prvaka, a sad je na njih došao red da isto naprave u Europskoj ligi. Možda čak na kraju i ponove povijesni uspjeh iz 1999. godine, kada je Lazio osvojio zadnje izdanje europskog Kupa kupova. Salzburgom je od prijepodnevnih sati odjekivala pjesma rimskih navijača. Talijana je bilo baš na svakom koraku, skandirali su treneru Simoneu Inzaghiju, mahali šalovima i zastavama, dok su ih Austrijanci potpuno nezainteresirano gledali. Red Bull nema baš fanatične navijače, imaju problema i s posjetom u prvenstvu Austrije, gdje ih, bez obzira na četiri uzastopne duple krune, gleda pet do deset tisuća ljudi. Najveći europski uspjeh u povijesti kluba datira im iz 1994. godine, kada su igrali finale Kupa UEFA, gdje su poraženi od Intera (dva puta po 0:1). Klub se tada zvao Austria Salzburg, trener im je bio Otto Barić, igrao je Nikola Jurčević, a zaštitni znak im je bio ljubičasta boja. Iste godine su i prvi put postali prvaci Austrije.
No, Red Bull je ulaskom u klub 2005. godine, potpuno zanemario tradiciju, promijenio je uz ime i boju dresova, uz moto 'ovo je novi klub bez povijesti'. To je rezultiralo revoltom navijača, koji su osnovali novi klub SV Austria Salzburg, na tragu staroga iz 1933. godine, te se sada natječu u četvrtom rangu. Red Bull je u osmini finala eliminirao Borussiju Dortmund, ali ovdje nam kažu da su se navijači njemačkog kluba uglavnom družili s fanovima tog četvrtoligaša koji ima jako dobru posjetu, ali nema novca. Zaključimo ovaj dio: pošto je Red Bull ipak kupio taj stari klub, službeno baštini njegove trofeje i može se reći da je ulaskom u polufinale stigao na korak do ponavljanja do sada najvećeg dosega u Europi.
I dok su gradom koji broji 160.000 stanovnika dominirali navijači Lazija, uokolo stadiona smo vidjeli neku sasvim drugu sliku. Sve je bilo besprijekorno organizirano, uz mnoštvo sadržaja za mlade. Na pedesetak metara od ulaza u stadion djeca su uredno igrala cageball, tko je želio mogao je sa strane pucati u nekoliko zadanih meta, a na velikoj bini svirala je muzika uživo (Boba Marleyja se prašilo dok smo mi prolazili). Dug je bio red za kobasice i pivo, a gužva je vladala i u fan-shopu, u kojemu se prodaju i artikli s obilježjima Red Bull Leipziga, njemačkog kluba koji je iste večeri ispao iz daljnjeg natjecanja Europske lige porazom od Olympique Marseillea.
- Ništa ovo ne valja, nigdi navijačke pisme, niko ne tetura, ne riga i ne piša po zelenilu - našalio se navijač domaćih kojega smo tamo upoznali. Odrastao je u Salzburgu, ali je 'naše gore list', a navijanje Red Bullovih fanova naziva 'jodlanje'.
Naš dojam je da je malo pretjerao. Ipak je ovo bila velika priredba, četvrtfinale Europske lige, gdje je dramatična utakmica dobro 'užgala' atmosferu. Nama koji ne propuštamo niti jedan dvoboj na Poljudu je pomalo čudno bilo vidjeti susret bez iti jedne baklje ili petarde, gdje baš svaka sjedalica ima karton za koreografiju, a uz njega i 32 stranice na finom papiru tiskanog prigodnog programa za utakmicu. Možete li zamisliti da u jeku razvijanja koreografije ispred tribine s najgrlatijim navijačima dominira veliki natpis 'respect'? Baš tako je bilo na Sjeveru Red Bull Arene, gdje je tijekom susreta razvijena poruka na talijanskom 'diciamo si al rispetto, e no al razzismo' (recimo 'da' poštovanju, a 'ne' rasizmu).
No, ponovimo, 'jodleri' se nisu gasili i atmosfera je bila baš sjajna. Naš Duje Ćaleta Car nam je poslije dvoboja kazao da je uvijek fenomenalno kad je pun stadion, kao protiv Dortmunda ili sada Lazija, ali njegovu priču objavit ćemo u posebnom takstu. Za sada kažimo samo da je odigrao sjajnu partiju za najveći europski uspjeh kluba od kada je Red Bull ušao u njega.
