22/11/26 · 13:06

BORBA ZA EUROPSKO PROLJEĆE: Tko su Belgijci koji stižu na Poljud?

Nakon pobjede na Maksimiru, 'bijeli' se okreću Konferencijskoj ligi

BORBA ZA EUROPSKO PROLJEĆE: Tko su Belgijci koji stižu na Poljud?
Foto: Bogdan Klarić
Piše D. L.
SuperSport
PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Nakon prvenstvene pobjede protiv Lokomotive Hajduk se ponovno okreće Europi. U četvrtak, 26. studenoga, na Poljud dolazi Sint-Truidense, belgijski klub koji možda nema zvučnost Ajaxa ni europski ugled Midtjyllanda, ali dosadašnji rezultati govore da ga se ne smije promatrati kao jednog od lakših protivnika u rasporedu.

Sint-Truidense je u prva tri kola Konferencijske lige osvojio sedam bodova, jedan više od Hajduka. Belgijci su deseti, 'bijeli' trinaesti, pa njihov međusobni susret ima znatno veću težinu od obične četvrte utakmice ligaške faze. Pobjednik bi se približio samom vrhu poretka i napravio završni korak prema europskom proljeću.

Stoljetni klub koji je odrastao na rubu belgijske elite

Koninklijke Sint-Truidense Voetbalvereniging, poznatiji kao STVV, osnovan je 23. veljače 1924. spajanjem lokalnih klubova FC Gold-Star i FC Union. Dolazi iz Sint-Truidena, grada u belgijskoj pokrajini Limburg i regiji Haspengouw, poznatoj po voćnjacima, manjim sredinama i snažnom lokalnom identitetu. Žuta i plava boja te nadimak 'kanarinci' ostali su zaštitni znak kluba.

Od sezone 1926./27. domaće utakmice igraju na Stayenu. Stadion je tijekom desetljeća potpuno preuređen i danas nominalno prima oko 14.600 gledatelja, a u sklopu kompleksa nalaze se hotel, restorani, poslovni prostori i trgovine. Nije, dakle, riječ samo o nogometnom stadionu, nego o jednom od neobičnijih sportskih kompleksa u Belgiji. Suparnički klubovi dugo su ga nazivali 'Paklom Stayena', ponajprije zbog blizine tribina i utakmica u kojima su favoriti redovito ostavljali bodove.

STVV se prvi put plasirao u belgijsku elitu 1957. godine, a najslavnije razdoblje stiglo je početkom šezdesetih. Na klupi se tada nalazio Raymond Goethals, čovjek koji će poslije postati jedan od najvećih belgijskih trenera i s Marseilleom osvojiti europski naslov. U Sint-Truidenu je eksperimentirao s fizičkom pripremom i organiziranom zamkom zaleđa. U jednoj utakmici protivnički igrači čak su 30 puta uhvaćeni u zaleđu, što je u tadašnjem nogometu izgledalo gotovo revolucionarno.

Vrhunac je bila sezona 1965./66., kada je STVV završio kao belgijski doprvak. To je do danas njegov najbolji prvenstveni rezultat. U tom je razdoblju za klub igrao i Lon Polleunis, osvajač belgijske Zlatne kopačke 1968. godine i jedna od najvećih figura u povijesti Kanarinaca.

Trofejna vitrina ipak nije velika. Sint-Truidense je igrao finale belgijskog Kupa 1971. i 2003. godine, ali je oba puta ostao bez trofeja. Jedina nacionalna titula stigla je 1999., osvajanjem belgijskog Liga kupa nakon pobjede 4:3 protiv Germinal Ekerena. Taj je uspjeh klubu donio i prvi europski nastup, u Intertoto kupu.

Veza s hrvatskim nogometom također postoji. Momčad je u sezoni 2016./17. vodio Ivan Leko, kasniji trener Hajduka, koji je upravo u Sint-Truidenu započeo ozbiljniji uspon svoje trenerske karijere.

Japanski vlasnik promijenio je lice kluba

Novo razdoblje počelo je dolaskom japanske kompanije DMM.com. U klub je ušla početkom 2017., a krajem iste godine postala njegov većinski vlasnik. Od tada STVV pokušava spojiti lokalni belgijski identitet s japanskim kapitalom, tržištem i razvojem igrača. Rezultat je momčad koja na prvi pogled više podsjeća na međunarodni razvojni projekt nego na tradicionalni klub iz manjeg belgijskog grada.

Japanski utjecaj nije ostao na reklamama i vlasničkoj strukturi. U sadašnjoj momčadi nalaze se vratar Leo Kokubo, braniči Taiga Hata, Kōta Takai i Shogo Taniguchi, veznjaci Nelson Ishiwatari, Ryotaro Araki i Shion Shinkawa te napadač Kaito Matsuzawa. Uz njih su reprezentativci i igrači iz Francuske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Maroka i Senegala.

To STVV-u daje širinu i raznolikost, ali povremeno i problem u stvaranju stabilne jezgre. Momčad se iz godine u godinu mijenja, razvija igrače i pokušava ih prodati, pa rezultati često dolaze u valovima. Takav model može proizvesti iznimno zanimljivu momčad, ali i nagle padove kakve su Belgijci doživjeli ove jeseni.

Prošla sezona pokazala je koliko visoko taj projekt može dosegnuti. STVV je godinu ranije jedva izbjegao ispadanje, a zatim je pod Wouterom Vranckenom završio treći u Belgiji. U 40 prvenstvenih utakmica ostvario je 22 pobjede, zabio 61 pogodak i izborio plasman u Europu. Klub je taj rezultat opisao kao jedan od najvećih uspjeha u svojoj novijoj povijesti.

U kvalifikacijama za Europsku ligu Sint-Truidense je kod kuće pobijedio Omoniju 1:0, ali je u uzvratu na Cipru izgubio 4:2. Umjesto u Europskoj ligi završio je u ligaškoj fazi Konferencijske lige, gdje zasad ostavlja uvjerljiviji dojam nego u belgijskom prvenstvu.

U Belgiji prima koliko i zabija, u Europi gotovo neprobojan

Sint-Truidense je možda najbolje opisati kao momčad s dva različita lica. U belgijskom prvenstvu nakon 12 kola zauzima deseto mjesto s tri pobjede, tri remija i šest poraza. Zabio je 24 i primio jednako toliko pogodaka. Prosjek od četiri gola po utakmici pokazuje da njegovi susreti rijetko prolaze mirno.

U Europi je slika sasvim drukčija. STVV je najprije na svom terenu pobijedio Iberiju iz Tbilisija 2:0, zatim napravio vrijedan rezultat svladavši Midtjylland u Danskoj 1:0, a protiv Branna je odigrao 1:1. U tri europske utakmice primio je samo jedan pogodak i još nije izgubio.

Razlika između 24 primljena pogotka u 12 prvenstvenih kola i samo jednog u tri europske utakmice nije slučajna. U domaćem prvenstvu od Sint-Truidensea se očekuje da preuzima inicijativu, napada i igra s većim brojem igrača ispred lopte. U Europi je spremniji povući se, zatvoriti sredinu i čekati trenutak za tranziciju. Pobjeda u Herningu protiv Midtjyllanda pokazala je da se može prilagoditi utakmici u kojoj nije favorit.

Nestabilna prvenstvena forma ipak je izazvala potres na klupi. Nakon pet uzastopnih ligaških poraza početkom studenoga smijenjen je Frédéric De Meyer. Uprava je otvoreno poručila da položaj na ljestvici ne odgovara kvaliteti i ulaganjima u momčad. Privremeno je posao preuzeo Sepp De Roover, a 6. studenoga za glavnog trenera imenovan je Jonas De Roeck.

De Roecku je ovo drugi mandat u Sint-Truidenu. Prvi je put klub vodio 2017. godine, a poslije je radio u Anderlechtu, Westerlu, Antwerpenu i omladinskom pogonu Club Bruggea. Povratak je odmah donio reakciju: STVV je pobijedio Zulte Waregem 4:1, a zatim na gostovanju kod Charleroija dvaput nadoknadio zaostatak i osvojio bod rezultatom 2:2. U prve dvije prvenstvene utakmice pod novim trenerom zabio je šest pogodaka.

Što očekivati na Poljudu?

De Roeck je u Charleroiju momčad postavio u sustav 4-2-3-1. Sint-Truidense je imao 52 posto posjeda, uputio 18 udaraca, izveo sedam kornera i kompletirao 424 od 487 dodavanja. Dvaput se vraćao iz rezultatskog minusa, a konačnih 2:2 izborio je pogotkom Joedricka Pupea u 89. minuti.

Brojke cijele sezone također pokazuju da ovo nije momčad koja će na Poljud doći samo braniti vlastiti šesnaesterac. U prvih 11 prvenstvenih nastupa prosječno je imala oko 57 posto posjeda, više od 540 dodavanja, 12 udaraca i šest kornera po utakmici. Lopta kruži kroz posljednju liniju i dvojicu veznih igrača, a zatim se traže brza povezivanja s trojicom iza napadača.

Najopasniji pojedinci su Ilias Sebaoui i Samed Baždar, koji su u prvenstvu postigli po pet pogodaka. Sebaoui je pokretljiv i voli ulaziti u završnicu iz drugog plana, dok je Baždar prirodniji središnji napadač, sposoban zadržati loptu i napasti prostor iza obrane. Ryan Merlen postigao je tri prvenstvena gola, a širinu napada donose i Arbnor Muja, Nathanaël Mbuku, Frédéric Soèllé i Kaito Matsuzawa.

U sredini je važan Abdoulaye Sissako, fizički snažan veznjak koji pokriva prostor i omogućuje kreativnijim igračima veću slobodu. Obranu predvode iskusni japanski reprezentativac Shogo Taniguchi i Visar Musliu, dok je na vratima Leo Kokubo. Njihovo iskustvo jedan je od razloga zbog kojih STVV u europskim utakmicama djeluje zrelije nego što sugerira položaj u domaćem prvenstvu.

Istodobno, 24 primljena prvenstvena pogotka otkrivaju njihovu ranjivost. Hajduk uz to ove sezone nije poražen na Poljudu, dijeluje poprilično snažno te s napadom koji ovu belgijsku obranu sigurno može namučiti. Sint-Truidense nije protivnik kojeg treba pretjerano veličati, ali ga istovremeno ne treba ni podcijeniti. Nema veliku europsku povijest ni kolekciju trofeja, ove sezone je znatno oscilirao, ali dolazi iz jače i brže lige, ima široku međunarodnu momčad i u europskim utakmicama djelovao je suvereno.


PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp


Dodaj kao preferirani izvor na Googleu