Poljička likovna udruga Krug Dugi Rat poziva sve zainteresirane ljubitelje umjetnosti na izložbu radova Joška Čizmića, koja se svečano otvara u srijedu, 4. studenoga 2026. godine, s početkom u 19 sati u Galeriji Krug, u Kući kulture u Dugom Ratu.
'More je u dalmatinskom podneblju oduvijek predstavljalo mnogo više od samoga prirodnog ambijenta. Njegovu su povijest stoljećima ispisivali brodovi koji su povezivali obale i otoke, prenosili terete i omogućavali život zajednicama okrenutima moru. Među njima posebno mjesto zauzima trabakul, tradicionalni drveni jedrenjak koji je postao jednim od prepoznatljivih simbola jadranske pomorske baštine. Upravo tom brodu Joško Čizmić posvećuje svoj novi slikarski opus, naslovljen jednostavno i znakovito – Trabakuli', piše portal Dugi Rat.
Evo što je o izložbi napisao profesor Zdravko Cota:
'U Čizmićevu slikarstvu trabakul nije tek prikaz povijesnog plovila, nego središnji motiv oko kojega se gradi osobita likovna priča. Njegov široki trup, uzdignuti pramac, vitki jarboli i zategnuta jedra preobražavaju se u ritmične odnose linija, ploha i boja. Pojedinačni brodovi, njihovi nizovi i zrcaljenja na površini mora tvore kompozicije koje istodobno prizivaju prepoznatljivost stvarnoga svijeta, ali i otvaraju prostor slikarskoj imaginaciji.
Trabakul je povijesno bio jedan od važnih brodova jadranske obalne plovidbe. Drveni jedrenjak zaobljena trupa, razmjerno širok i prilagođen prijevozu tereta, uobičajeno je imao dva jarbola s glavnim jedrima, dok su se pojedinosti opreme i oblika razlikovale ovisno o vremenu i brodograđevnoj tradiciji. Njegova je uloga bila praktična i životno važna: povezivao je luke, otoke i priobalna naselja te sudjelovao u svakodnevnom prometu dobara. U tom se povijesnom značenju krije i simbolička snaga motiva koji Čizmić odabire.
Trabakul predstavlja trajnu vezu čovjeka i mora, sjećanje na pomorski život čiji se tragovi još uvijek prepoznaju u dalmatinskom krajoliku i kolektivnoj memoriji.
Čizmićev slikarski izraz ne teži dokumentarnoj rekonstrukciji broda. Umjesto detaljnoga bilježenja konstrukcije i opreme, umjetnik izdvaja njegove najizraženije oblike te ih podvrgava vlastitom likovnom ritmu. Snažne, slobodno vođene linije ocrtavaju jarbole, konope i jedra, dok široke, žive plohe oblikuju trupove i morsku površinu. Tirkizni i azurni tonovi mora, intenzivno plavetnilo neba, bijeli i topli tonovi jedara te naglašeni crveni, žuti i zeleni akcenti stvaraju dinamičan koloristički sklop. Boja pritom nije tek sredstvo opisivanja; ona postaje nositelj raspoloženja i ravnopravan sudionik kompozicije.
Posebno je izražajan odnos između čvrste, gotovo grafički naglašene strukture brodova i promjenjivosti prostora koji ih okružuje. Jarboli i konopi uspostavljaju mrežu vertikala i dijagonala, dok trupovi, vodoravna linija mora i njihovi odrazi smiruju kompoziciju.
U pojedinim prizorima ponavljanje brodskih oblika stvara dojam ritma i zajedništva, a u drugima izdvojeni trabakul postaje središte tišine i kontemplacije. Slikarski potezi, živost kolorita i stilizacija forme daju prizorima lakoću i pokretljivost, ne narušavajući pritom njihovu unutarnju ravnotežu.
Ciklus Trabakuli zato se može čitati kao hommage pomorskoj tradiciji, ali i kao osobna meditacija o identitetu oblikovanom morem. Joško Čizmić tradicijskom motivu pristupa suvremenim, slobodnim slikarskim jezikom, pokazujući kako baština može ostati živa upravo onda kada prestane biti samo predmetom sjećanja i postane izvorom novoga stvaralačkog iskustva.'
