Prije točno deset godina, 4. studenoga 2016., na snagu je stupio Pariški sporazum, kojim je svijet potvrdio zajedničku odgovornost za borbu protiv klimatskih promjena. Istoga dana osnovani su Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), s uvjerenjem da Hrvatska svoje prirodne resurse, znanje i tehnologiju može snažnije usmjeriti prema proizvodnji vlastite, čiste energije. Deset godina poslije imamo razloga biti ponosni na ostvareni napredak. Hrvatska danas ima više od pet puta veću instaliranu snagu obnovljivih izvora energije, ne računajući hidroelektrane. Sunčane elektrane postale su dio naših krovova, vjetroelektrane sve više pridonose domaćoj proizvodnji, a baterijski spremnici počinju mijenjati način na koji upravljamo energijom.
Ipak, deset godina razvoja pokazalo nam je i nešto drugo: nije dovoljno imati sunce, vjetar, vodu i tehnologiju. Moramo stvoriti bolje uvjete za njihovo korištenje.
Od 604 MW do više od 3.100 MW obnovljivih izvora energije
Kada je 2016. godine započelo djelovanje OIEH-a, Hrvatska je imala 604 MW instalirane snage obnovljivih izvora energije, bez hidroelektrana. Deset godina poslije imamo 1.609 MW sunčanih elektrana, 1.282 MW vjetroelektrana te 247 MW elektrana na biomasu, bioplin i geotermalnu energiju. Ukupno je riječ o 3.138 MW, odnosno više od pet puta većoj instaliranoj snazi nego prije deset godina.
U hrvatskom elektroenergetskom sustavu svoje mjesto počinju zauzimati i baterijski spremnici, iako je njihovih trenutačnih 66 MW tek početak razvoja ove tehnologije. Hidroelektrane, s instaliranih 2.155 MW, i dalje su oslonac domaće proizvodnje električne energije, ali sve češća sušna razdoblja potvrđuju koliko je važno razvijati i druge obnovljive izvore.
Hrvatska je u proteklih deset godina ostvarila velik napredak, no usporedba s ostatkom Europe pokazuje koliko još prostora imamo za razvoj. Unatoč snažnom rastu sunčanih elektrana, danas imamo oko 400 W instalirane sunčane snage po stanovniku, dok je prosjek Europske unije oko 900 W. Napredujemo, ali za europskim prosjekom još uvijek znatno zaostajemo
Proizvodimo više, ali još uvijek previše uvozimo
Unatoč rastu domaće proizvodnje, Hrvatska je u proteklih deset godina samo
2023. završila kao neto izvoznik električne energije. U svim ostalim godinama više smo električne energije uvozili nego izvozili.
Istodobno se promijenila i potrošnja. Dok su se najveća opterećenja elektroenergetskog sustava nekada bilježila zimi, zbog grijanja, danas se sve češće javljaju ljeti, kada zbog visokih temperatura i sve veće potrebe za hlađenjem raste potrošnja električne energije. Ovoga ljeta potrošnja je porasla 6,4 % u odnosu na prošlu godinu, dok su dotoci vode u hidroelektrane iznosili samo 43 % višegodišnjeg prosjeka. Hrvatska je zato od lipnja do rujna morala uvesti više od četvrtine potrebne električne energije, u vrijednosti od gotovo 250 milijuna eura.
Energija sunca i vjetra danas su najjeftiniji izvor nove proizvodnje električne energije. Prema okvirnoj procjeni, proizvodnja jednake količine električne energije u novim domaćim sunčanim i vjetroelektranama mogla bi imati gotovo upola manji trošak od tržišne vrijednosti ljetnog uvoza.
Da to nije priča samo jednog vrućeg ljeta pokazuju i najnoviji podaci za listopad. Uvozom smo pokrili oko 21 % potrebne električne energije, dok su hidroelektrane proizvele samo 9 %, jednako koliko i sunčane elektrane. Vjetroelektrane su osigurale više od 20 % potrebne električne energije i tako značajno pridonijele tome da uvoz ne bude još veći.
Svaki od tih podataka podsjeća nas da energetska tranzicija nije više samo pitanje smanjenja emisija. Ona je pitanje sigurnosti opskrbe, konkurentnosti naših poduzeća i cijene energije koju plaćaju građani.
Sljedeći korak: više elektrana, snažnija mreža i baterijski spremnici
Hrvatska je u deset godina napravila velik iskorak, ali pred nama je još mnogo posla. Za veću energetsku neovisnost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva potrebno je ubrzati izgradnju domaćih obnovljivih izvora energije, modernizaciju i razvoj elektroenergetske mreže te ulaganja u baterijske spremnike. Bez istodobnog razvoja sva tri dijela sustava nećemo moći u potpunosti iskoristiti domaće energetske resurse niti značajnije smanjiti ovisnost o uvozu.
Koliko takav razvoj može koristiti gospodarstvu, pokazala je i studija OIEH-a izrađena u suradnji s akademskom zajednicom, prema kojoj bi realizacija planiranih projekata obnovljivih izvora energije, uz potrebne baterijske kapacitete, mogla smanjiti prosječnu tržišnu cijenu električne energije za 28 %.
U proteklom desetljeću OIEH je s akademskom zajednicom izradio pet stručnih studija koje su otvorile nove mogućnosti za razvoj domaće energetike: od agrosunčanih i plutajućih sunčanih elektrana na ribnjacima, preko baterijskih spremnika i područja za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije (GO-TO zona), do pučinskih vjetroelektrana i plutajućih sunčanih elektrana na moru.
Deset godina energetske tranzicije pokazalo je da Hrvatska može znatno povećati domaću proizvodnju iz obnovljivih izvora. Sljedeće desetljeće mora biti vrijeme u kojem ćemo taj napredak pretvoriti u veću energetsku neovisnost, sigurniju opskrbu i snažnije gospodarstvo.
Hrvatska ne može utjecati na cijene energije na svjetskim tržištima, ali može odlučiti koliko će o njima ovisiti. Naš je cilj da sljedećih deset godina ne pamtimo samo po novim megavatima, nego po tome što smo njima postigli: manjoj ovisnosti o uvozu, stabilnijim cijenama električne energije i većoj sigurnosti za građane i gospodarstvo. Jer uspjeh energetske tranzicije ne mjeri se samo brojem izgrađenih elektrana, nego i boljom budućnošću koju njima stvaramo.
