Udruga Humane zvijezde Splita u okviru 4. Kulturnog ljeta na Mertojaku u suradnji s gradom Splitom i Splitsko-dalmatinskom županijom i ove godine organizirala je edukativni program pod nazivom 'Put ka vrhu i tajne uspjeha u sportu'. U Hrvatskom domu program je vodila Mariola Milardović Perić. Glavna zvijezda bio je Ratko Rudić, a uz njega su bili Neven Kovačević, Milivoj Bebić te moderator Tomislav Gabelić. Video porukom iz Zagreba javio se izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak koji zbog priprema nije mogao doći u Split. Rudić je u utorak ujutro dobio prigodnu plaketu Splitsko-dalmatinske županije, a popodne je dobio plaketu od Jadrana i grada Splita. Nakon panela prikazan je i film Dejana Aćimovića 'Dogodio se'.
- Teško je odgovoriti što je tajna koja dovodi do rezultata. Od prvog trenutka kada sam počeo raditi kao trener, gurala me glad za znanjem, ambicija za rezultatom, želja za dokazivanjem. Uvijek sam govorio da se rezultati postižu na pripremama, a ne na natjecanjima. Nikad nisam želio odgovornost prebacivati na igrače u slučaju negativnog rezultata. Trener mora imati energiju, karakter, znanje, podršku, imao sam multidisciplinarni tim što je danas normalno, a tada nije bilo općeprihvaćeno - rekao je Rudić, a zatim je upitan kako gleda na vaterpolo danas u odnosu na ranija vremena.
- Vrijeme se promijenilo. Danas veliku pažnju i vrijeme imaju klubovi. Imamo razna europska natjecanje, domaće prvenstvo. Toga je više nego u moje doba. Imao sam više vremena za pripreme. Za Olimpijske igre u Seoulu imali smo pripreme od četiri mjeseca.
Upitan je i za formulu uspjeha u trenerskom poslu.
- Od prvog dana kada sam počeo raditi kao trener sve sam shvaćao na najozbiljniji način, od rada s djecom pa dalje. Nisam dozvoljavao da se preskače i jedan trening. Zlatna medalja u Los Angelesu nam je svima dala stimulans da bismo nastavili još jače dalje. Meni je to osobno pomoglo kao treneru, mogao sam ući u određene inovacije. Bio sam u velikim konfliktima, a smatram da je to dobro jer kroz takve stvari riješiš određenu situaciju. Sam bih inicirao takve situacije da igrače dovedem u stanje da trening bude simulacija utakmice. U Italiji su teško prihvaćali metode, ali su na kraju prihvatili i ostvarili smo izuzetne rezultate.
Odgovorio je i na pitanje je li Split malo koristio znanje četvorice velikana, Tomislava Ivića, Petra Skansija, Ratka Rudića i Nikole Pilića.
- To je točna konstatacija. Imao sam sreću što me nova uprava Jadrana pozvala da budem zadužen za struku. Pošto živim u Zagrebu, dolazio bih povremeno, pričao s trenerima. Mislim da smo dali poticaj razvoju kluba. Smatrao sam uvijek da je u prvom redu važna organizacija kluba, ako se posloži ono što je najvažnije i ako struka realizira ono što želi možeš krenuti u upravljanje stručnog tima i razvoj igre.
Iznio je i zanimljivu teoriju o neuspjehu.
- Smatram da negativan rezultat više mobilizira. Mi smo 2006. godine na Europskom prvenstvu u Beogradu imali neuspjeh, ali to je pokrenulo cijelu organizaciju da vratimo igrače koji nisu htjeli igrati za reprezentaciju. Vratio se Zdeslav Vrdoljak koji dugo godina nije igrao za reprezentaciju i dao je veliki doprinos. U igračkoj karijeri mi je žao što nisam s reprezentacijom osvojio prvo mjesto. To je bio motiv da jako uđem u trenerski posao. Moje posljednje (igračko) prvenstvo u Splitu 1981. gdje smo bili favoriti završeno je neuspjehom. Žao mi je što nisam tada osvojio barem neku od medalja.
Prokomentirao je Rudić i nova vaterpolska pravila.
- Bio sam protivnik pravila od samog početka. Borio sam se protiv toga dok sam bio još trener. Ta je ideja bila kod ljudi koji vode Svjetsku federaciju vodenih sportova. Na kraju je odluka donesena ishitreno, bez jasnog obrazloženja. Ja sam član svjetske trenerske organizacije. Napravili smo elaborat o promjeni dimenzija igrališta. Smatram da smo izgubili identitet vaterpola koji postoji već 150 godina. Smanjenje igrališta oduzelo nam je fazu tranzicije koja je taktički vrlo zahtjevna. Taj dio igre je izbrisan. Danas ima puno više šuteva, igrača više, ali sama igra se nije puno promijenila. Da ne bih bio potpuno negativan, mi jednostavno moramo to prihvatiti i prilagoditi se tome. Dogodile su se promjene na određenim pozicijama. Suci danas nisu u stanju na utakmici s velikim brojem akcija imati istu koncentraciju od početka do kraja. To je stvar za struku da sve analizira i da se prilagodimo. Ove godine smo napravili vaterpolski podvig, u svim dobnim skupinama smo osvojili prvo mjesto, dva Svjetska i jedno Europsko prvenstvo.
O Rudiću je biranim riječima govorio i legendarni Milivoj Bebić.
- To je bila prvenstvena utakmica, prvi put smo na bazenu POŠK-a pobijedili Partizan. Ratko je šutirao, ja sam mu ušao u blok, dogodila mu se ozljeda ramena koja je teže zacijelila. Ta ozljeda je utjecala na daljnju karijeru. Neko vrijeme smo kao suigrači bili i cimeri - rekao je Bebić, a potom dodao:
- Ratko je imao karakteristike vođe, imao je trenerskog afiniteta već kao igrač. Bio je odličan igrač, poslije još bolji trener. Formula red, rad i disciplina je bila i ostala prava formula bez obzira što je u današnje vrijeme znanost transformirala sport. Bila je jedna trening utakmica u Madridu, dodao sam loptu suigraču koji je izgubio loptu, a Ratko me izvadio iz igre uz objašnjenje 'nisi dodao loptu sebi'. Jednom smo došli na pripreme i Ratko kaže 'tko puši'. Ja sam se javio, a on pita ima li još netko. Svi su šutjeli, meni je rekao da mogu pušiti, a svi ostali ne.
Od Rudića je puno toga naučio i Neven Kovačević.
- Da biste nešto inovirali, ne možete samo kopirati. Istraživao sam Ratkov rad, gledao sam treninge košarke kada je Jugoplastika harala, surađivao sam s profesorom Slavkom Trninićem. Trener mora imati svoj put, metodika nije urezana u kamen. Ne igraju najbolji, nego oni koji su najkorisniji za kolektiv.
Zahvalnost Rudiću iskazao je i bivši vaterpolski vratar Zoran Kačić.
- Neven Kovačević je 1998. postao izbornik i mene pozvao za trenera vratara, a Ratko me 2012. zvao u svoj stožer. S Ratkom se znam više od 55 godina. Vjerujte mi, vaterpolo je specifičan i daje bogatstvo.
