Hajduk danas od 18.45 sati na Poljudu u sklopu Konferencijske lige dočekuje Ajax. Rečenica je to koju je još uvijek pomalo neobično napisati, pa i izgovoriti. Predugo je Poljud čekao ovakve utakmice, europske večeri u kojima se ne igra samo za prolazak, nego i za prestiž, ponos i uspomene koje ostaju generacijama. Starijim navijačima večerašnji susret budi nostalgiju za nekim davnim vremenima, kada su velika europska imena bila redoviti gosti podno Marjana, dok mlađima pruža priliku da napokon i sami dožive ono o čemu su godinama slušali. No, koliko god gostovanje Ajaxa budilo emocije, možda je još važnija priča o tome kako je Hajduk do njega stigao.
Hajduk je do ovog velikog susreta došao zahvaljujući tome što u važnim trenucima nije reagirao onako kako smo od njega navikli. Prečesto je posljednjih godina već prva ozbiljnija kriza bila dovoljna da poljulja sve što se dotad gradilo, da strpljenje ustupi mjesto nervozi, a zacrtani smjer novom početku. Ove sezone, međutim, Hajduk ostavlja drukčiji dojam. Momčad zajedno diše, kadar je kvalitetno posložen i dovoljno širok, a umjesto lutanja, improvizacije i ishitrenih odluka, nakon dugo vremena nazire se jasna linija konstruktivnog odlučivanja. Hajduk napokon ostavlja dojam kluba koji zna što želi i kako će do toga doći.
Zbog svega toga večerašnji susret s Ajaxom zaslužuje pogled i izvan uzbuđenja koje donosi veliko europsko ime na Poljudu. On pokazuje koliko se toga u samo nekoliko mjeseci može promijeniti kada se na poznate probleme prestane odgovarati uvijek istim potezima.
Atipična sezona
Ova sezona nije drukčija zato što je Hajduk u njoj potpuno izbjegao krize. Bilo je teških poraza, olako primljenih pogodaka i utakmica nakon kojih se činilo da bismo ponovno mogli gledati dobro poznatu priču. Razlika je ipak u onome što je uslijedilo.
Već je protiv Žiline malo nedostajalo da europsko ljeto dobije gorak okus. Hajduk je olako primio drugi pogodak, a suparnik je u uzvratnom susretu pri vodstvu 2:1 u završnici imao i zicer. Bila je to jedna od onih situacija u kojima navijačima kroz glavu prođu sva prethodna ispadanja, svi golovi primljeni baš kada se više ništa ne može popraviti. Ovaj put lopta nije završila u mreži, a Hajduk je u Europskoj ligi nastavio svoje putovanje.
Mnogo je više o ovoj momčadi rekao njezin odgovor na debakl u gostima kod Pafosa. Takvi su porazi u Hajdukovoj novijoj povijesti prečesto imali posljedice daleko veće od samog ispadanja. Poljuljali bi povjerenje, otvorili pitanja o svima i svemu te se prelili na utakmice koje s Europom više nisu imale nikakve veze. Uz loš ulazak u prvenstvo, razloga za takav rasplet ni ovaj put nije nedostajalo. Dva početna kiksa već su bila dovoljna da oko kluba zavlada poznata nervoza. Hajduk je, međutim, nakon poraza od Pafosa i kikseva protiv Istre i Varaždina odgovorio s više od deset utakmica bez poraza. Umjesto da se po starom običaju raspao, Hajduk je poslije ove krize postao znatno bolja momčad.
Atipične su bile i utakmice u kojima drame gotovo da nije bilo. Protiv Žalgirisa Hajduk je upisao dvije uvjerljive pobjede, a postigao je čak devet pogodaka. Naravno da je pri procjeni tih nastupa važno uzeti u obzir kvalitetu protivnika, ali ni to ne mijenja činjenicu da dugo nismo gledali Hajduk koji je nekoga tako uvjerljivo nadigrao u obje europske utakmice.
Protiv Rakówa provjera je bila posve drukčija. Poljaci su se čak četiri puta vraćali u dvomeču, svaki put iznova oduzimajući Hajduku prednost i vraćajući neizvjesnost. Takve utakmice ne iscrpljuju samo noge, osobito klubu koji iza sebe nosi toliko bolnih europskih završnica. Hajduk pak ni nakon tih povrataka nije izgubio glavu. U drami koja se protegnula do produžetaka pronašao je snagu za još jedan odgovor i izborio povijesni prolazak.
Potom je došao i derbi s Dinamom, nakon loše utakmice protiv Rijeke. Hajduk u njega nije donio malodušnost prethodnog nastupa na Rujevici, nego je ponovno odlično reagirao. Bio je bolji, više se borio i ostavljao dojam momčadi koja je odlučnija uzeti pobjedu i vrh tablice. Dugo vremena Hajduk nije dobio Dinamo na temelju borbe i želje, a momčad je pokazala još jednom da nakon posrtaja može narasti i dobro reagirati.
Teško je oteti se dojmu da bi mnoge od ovih utakmica u nekim prethodnim sezonama završile bitno drukčije. Pojedinačan prolazak može donijeti i sreća, a pojedinačnu pobjedu trenutak nadahnuća. No kada momčad na razočaranja, pritisak i izgubljene prednosti opetovano odgovara ovako, onda to već zaslužuje ozbiljniju pozornost. Hajduk ove sezone nije prestao griješiti, već je prestao nakon svake pogreške izgledati kao da više ne zna kamo ide. A upravo se tu otvara najvažnije pitanje. Što se promijenilo da su se na toliko poznate probleme napokon počeli donostiti drukčiji odgovori?
U čemu je kvaka?
Prvi dio odgovora, čini se, leži u nečemu što u uređenom klubu ne bi trebalo posebno isticati: Sportski direktor napokon ima glavnu riječ u sportskom sektoru, a uz to je i stručan. Koliko god to bio minimum, u Hajduku nije uvijek bilo tako. Prečesto se teško moglo razaznati tko zapravo donosi odluke, tko iza njih stoji i koliko one vrijede kada se pojavi prvi ozbiljniji pritisak. Ove sezone odgovornost je jasnija, a njezini se učinci prepoznaju i na terenu. Hajduk ima dobro posloženu, uravnoteženu momčad i širinu koja treneru daje mogućnost izbora, umjesto da ga iz tjedna u tjedan prisiljava na traženje privremenih rješenja.
Ipak, Grafov se doprinos možda najbolje vidio upravo onda kada je trebao reagirati pod pritiskom. U slučaju Livaje nije donosio preuranjene odluke, a ni zvižduci uoči prve utakmice sezone ni kasniji pritisak oko smjene trenera nisu ga naveli na ishitrene poteze. Ostao je dovoljno miran da procjenjuje rad, a ne raspoloženje oko kluba. U Hajduku, gdje se nakon jednog poraza lako otvore dileme koje još nekoliko dana ranije nisu postojale, takva je mirnoća važnija nego što se na prvi pogled čini. Treneru i momčadi ostavila je vrijeme da pokažu mogu li odgovoriti na probleme, prije nego što ih se proglasi njihovim jedinim uzrokom.
Drugi dio odgovora proizlazi iz reakcije trenera i igrača. Garcia je Grafovo povjerenje trebao opravdati, ali i poslije razočaravajućeg kraja prošle sezone uvjeriti igrače da njegove ideje vrijedi slijediti. Upravo je u tome ove natjecateljske godine napravio puno. Nije nakon svakog neuspjeha odustajao od onoga u što vjeruje niti je pod pritiskom pokušavao svima udovoljiti. Zadržao je svoj smjer i uspijevao vraćati momčad nakon utakmica koje su joj mogle ozbiljno narušiti samopouzdanje. Čak i u najtežim trenucima ova momčad nije ostavljala dojam da je prestala vjerovati treneru, a tu smo pojavu rijetko viđali posljednjih godina.
Čini se da je takav odnos s momčadi i sportskim direktorom postupno promijenilo i samog Garciju. U izjavama djeluje sigurnije, hrabrije i razboritije, kao trener koji iza svojih riječi sada ima sve više potvrde. Njegova sigurnost više ne počiva samo na vjeri u vlastite ideje, nego i na spoznaji da ih momčad može provesti. Tako smo od zvižduka prije prve utakmice sezone i ogromne nervoze oko kluba, došli do toga da Hajduk protiv velikog Ajaxa u Europi najavljuje hrabru igru i želju za bodovima. Između tih dviju slika stoje teški porazi, odluke donesene pod pritiskom, sačuvano povjerenje i rad koji je napokon dobio vremena pokazati rezultate.
Povijesna večer bez nervoze
Utakmica s Ajaxom nagrada je za sve što se ove sezone izgradilo i u njoj treba uživati: igrači, navijači, treneri, djelatnici kluba, svi koji su na svoj način prolazili kroz Hajdukove posljednje godine. Previše je u njima bilo razočaranja da bi se ovakva večer dočekala samo sa strepnjom od onoga što bi moglo poći po zlu. Poljud ponovno ima priliku živjeti utakmicu kakvu je dugo priželjkivao, a mlađi navijači ponijeti kući veliku uspomenu kojoj neće trebati neki stariji pripovjedač.
Sve ovo, naravno, ne znači da su svi problemi riješeni niti da je konačni uspjeh zajamčen. Bit će još loših utakmica i trenutaka koji će iskušavati strpljenje. Međutim, Hajduk danas djeluje posloženije nego u jako dugo vremena, s jasnijim odgovornostima, uravnoteženijom momčadi i trenerom čije ideje imaju podršku momčadi. Ništa od toga samo po sebi ne garantira uspjeh na kraju sezone, ali je preduvjet za njega.
