Veliki je tjedan iza Hajduka. ‘Bijeli’ su ostvarili jednu od najvažnijih pobjeda u modernoj povijesti kluba. Koliko god djelić hrvatske nogometne javnosti pokušao omalovažiti Konferencijsku ligu, to je i dalje natjecanje koje u ovom trenutku donosi gomilu benefita Hajduku. Od financijskih do simboličkih… A i sam način na koji su ‘bijeli’ izborili plasman u to natjecanje može služiti kao temelj za izgradnju nečeg značajnijeg u budućnosti.
Najvažnija utakmica u posljednjem desetljeću
Niti finala Kupa, niti jedna ligaška ili europska utakmica. U posljednjih deset, a vjerojatno i više godina, nema tog susreta koji je bio važniji za klub. Objašnjenje ove teze krajnje je jednostavno. Očekivanja navijača su velika, financijska situacija nije dobra, klub je u dugogodišnjoj rezultatskoj krizi te na početku izgradnje jedne nove, potencijalno uspješne priče. Prije utakmice s Rakowom zbog svega ovoga bilo je jako teško uopće razmišljati o porazu. Jer on bi značio produbljenje ovog stanja te bi uvelike diskreditirao ono što su Graf i Garcia krenuli raditi. Naravno, ne kod svih navijača, ali kod jednog dobrog dijela sigurno bi.
Najvažnije je da na koncu o tome ne trebamo uopće razmišljati. Pobjeda je tu, a Hajduk je poslije 16 godina u nekom europskom natjecanju. Prije svega, ovaj pothvat važan je iz financijske perspektive. Hajduk je do sada od Europe zaradio najmanje 3,87 milijuna eura, a konačan iznos bit će još veći. Svaka pobjeda u ligaškoj fazi Konferencijske lige donosi dodatnih 400.000 eura, dok se remi nagrađuje s 133.000 eura. Tu su i dodatne nagrade ovisno o konačnom plasmanu te eventualnom prolasku u nokaut-fazu natjecanja. Osim toga, prvotimci ‘bijelih’ bit će viđeni na europskoj sceni, što povećava izglede unosnih transfera u budućnosti. Ovaj prihod, uz prodaju Pukštasa te nadolazeći transfer Sigura, uvelike olakšava financijsko stanje kluba.
Osim materijalne, ova pobjeda imala je i simboličku važnost. Od Stokea, preko Dile Gori, Gzire, Tobola i Ružomberoka, sve do Dinama iz Tirane. Hajduk je u europskim natjecanjima ispadao od raznih protivnika, a teret takvih iskustava postajao je sve teži. Ovim je trijumfom napokon barem malo olakšao. Trebat će se Hajduk nastaviti dokazivati u Europi kako bi zaradio barem djeličak simboličke važnosti kakvu je nekad uživao na Starom kontinentu, ali sada barem njegovo ime više neće biti ukaljano pojavljivanjem na crnim listama klubova koji najduži niz godina bilježe europske neuspjehe. Ovaj rezultat treba biti početak izgradnje novog imidža te rasterećenje koje će u narednim godinama služiti kao izvor samopouzdanja, a ne iznimka kako je to bilo 2010. godine.
Na koncu, pobjeda nad Rakówom važna je i zbog svega što se ovog ljeta događalo unutar i oko kluba. Navijački rovovi dugo nisu bili toliko duboki, rasprave toliko žustre, a nemir toliko sveprisutan. Zvižduci su se mogli čuti još prije prvog udarca na vrata Žiline. I svatko, naravno, ima pravo na svoje mišljenje i njegovo izražavanje, sve dok pritom ne prelazi granice društveno prihvatljivog. Ali isto tako treba priznati da takvo ozračje nije stvaralo osobito dobre uvjete za rad i da je teško graditi nešto novo kada je klub gotovo svakodnevno opterećen tenzijama. Teško je zapravo i opisati taj period, ali nakon one noći u Poljskoj on bi zaista trebao biti iza nas, pa više ni nema potrebe. Hajduk je tako ulaskom u Konferencijsku ligu dobio sve ono što mu je u ovom trenutku možda najviše trebalo: vrijeme te dozu mira i legitimiteta za razvoj nove priče pod vodstvom Gonzala Garcíje i Roberta Grafa. Ta priča kasni godinu dana, možda i više, ali sada napokon ima priliku početi bez tereta svega što joj je prethodilo. A nakon Częstochowe, njezin početak izgleda obećavajuće.
Momčad i Garcia pokazali su da mogu
Gonzalo Garcia nije imao dobar učinak u velikim utakmicama. Kako u Istri, tako i u Splitu. Prije Rakówa omjer njegovog Hajduka u uzvratima europskih kvalifikacija i protiv tri najbolje hrvatske momčadi bio mu je četiri pobjede, šest remija i devet poraza. To, naravno, nije statistika koja ulijeva povjerenje. No, u daleko najvažnijoj utakmici njegova mandata Hajduk je napokon pokazao nešto što mu je nedostajalo.
Nije to u Poljskoj bila bajna predstava. Nije ni trebala biti. Hajduk je odigrao utakmicu na rezultat i pokazao sposobnost da preživi i kada sve ne ide prema planu, a upravo to jedna je od najvažnijih osobina momčadi koja želi nešto ostvariti. Poljaci su se u ovom dvomeču čak četiri puta vraćali, igrali su se produžeci, a svaki put kada bi Raków izjednačio, mnogima su kroz glavu prolazili već viđeni scenariji Hajdukovih europskih posrtaja. Ovaj put nije bilo tako. Ovaj put momčad je ostala zajedno i pronašla način.
Naravno da je legitimno reći kako je to samo jedna utakmica i kako Garcia treba još uvelike popraviti svoj omjer u važnim ogledima. I to je istina. Ali bila je to utakmica s toliko velikim ulogom da je teško njezinu vrijednost svesti samo na tih 120 minuta. O njenom ishodu ovisila je budućnost kluba u brojnim aspektima. Ako je ova momčad, kada je bilo najteže i kada je pritisak bio najveći, uspjela pronaći način za pobjedu, onda je razumno vjerovati da će moći odgovoriti i u nekim drugim velikim utakmicama, čiji ishod neće nositi ni približno takvu težinu.
Osim po ulogu, uvertira u ovu važnu utakmicu bila je dijametralno suprotna od prethodnih. Praktički čim je sudac svirao kraj prvog susreta na Poljudu, Šego i Garcia izašli su pred medije te svaki u svom stilu rekao: 'Idemo u Poljsku poginuti, vjerujemo u prolaz'. To od Garcije i njegovih igrača do sada nismo mogli čuti. Nešto se u toj svlačionici promijenilo poslije poraza od Pafosa. Ne znam što, ali ovakav gard treba ostati pa će se slavlje i u drugim važnim utakmicama moći očekivati.
Bravo, Graf!
Još jedna osoba koju treba pohvaliti za odrađeni posao ove sezone je Robert Graf. Od trenutka kada je došao nije puno pričao, već je uspio pronaći zajednički jezik s trenerom i baciti se na posao. Prije svega je financijski rasteretio momčad, a onda je s gotovo nepostojećim resursima uspio realizirati neke rane transfere i pokrpati krizne pozicije.
Neki od igrača koje je doveo odigrali su jako važne uloge u ovom pohodu na Europu. Osjetilo se kad god je Acapandie nedostajao, Šutalo je u svakoj utakmici donosio neku novu energiju, a Dalisson je zabilježio tri pogotka i asistenciju. Podatak koji govori o tome koliko je Garcia zadovoljan s ovoljetnim transferima je da su protiv Rakowa nastupili svi igrači koje mu je Graf doveo osim Brrutija. A i za njega je Urugvajac uvijek bio pun hvale.
Još uvijek je prerano za kvalitetnu prosudbu Poljakovog rada. Nije ni gotov prijelazni rok te je još nekoliko ključnih dana pred njim jer se uskoro treba prijaviti ekipa za Konferencijsku ligu. Ipak, ono što je do sada napravio definitivno nije razočaralo.
Sada na ovome treba graditi
Hajduk je iza sebe ostavio turbulentno ljeto. Momčad je bila prepuna rupa, slagala se u hodu, a oko kluba je vladala izrazito polarizirana atmosfera. U takvim okolnostima Graf je s izuzetno ograničenim vremenskim i financijskim resursima uspio dovesti nekoliko igrača koji su se već pokazali važnima, dok je Garcia postupno uspio posložiti momčad i, što je možda još važnije, u njoj probuditi samopouzdanje.
Prolazak u Konferencijsku ligu zato je, osim zbog novca i simboličkog iskoraka, važan i zbog toga što priča koju su Graf i Garcia počeli graditi nije diskreditirana prije nego što je uopće dobila pravu priliku. Dobili su nešto vremena, ali i dozu mira i legitimiteta. Nakon svega što se ovog ljeta događalo, to nije mala stvar.
Ipak, nitko u sportu ne živi od jedne pobjede. Koliko god ona bila velika i neprocjenjivo važna za Hajduk, sada treba najbolje iskoristiti ono što je njome dobiveno. Trijumf u Częstochowi ne smije postati još jedna priča kojom će se Hajduk hraniti mjesecima, nego temelj na kojem će se pokušati napraviti nešto bolje. Temelj za druge pobjede u velikim utakmicama, temelj za nastavak izgradnje hrabrog mentaliteta, temelj za pojačavanje momčadi… Sada je na klubu da pokaže da je ovo bio prvi konkretni znak da se ide u dobrom smjeru, a ne tek jedan bljesak.
