Hajduk je u dvomeču protiv Žiline zasluženo prošao dalje. To je jedino što će se pamtiti i svako promišljanje o utakmicama sa Slovacima mora krenuti od te činjenice, ma koliko god netko (s pravom) bio nezadovoljan jučerašnjim izdanjem 'bijelih'. Jer da, ono nije bilo bajno i nema smisla pretvarati se da je. Ali isto tako je pošteno u evaluaciji jučerašnjeg susreta istaknuti i neke pozitivne stvari koje mogu služiti kao putokaz ka pravom smjeru. No, prije nego što dođemo do njih, ajmo se prvo 'riješiti' onih manje ugodnih.
Što je trebalo bolje?
Gonzalo Garcia na press konferenciji poslije utakmice rekao je da je Hajduk imao kontrolu u prvom dijelu. Možda zbog većih očekivanja nakon dobre prve utakmice, a možda zbog nervoze uzrokovane prethodnim europskih iskustvima, stanje na terenu nije mi se dojmilo takvim. Žilina je visoko pritiskala, a Splićani su teško gradili napade. Duge lopte na krila nisu prolazile, a presing nije bio na razini kakvu smo gledali na Poljudu. U takvim trenucima trebao nam je plan B, a na ovom susretu ga nismo dobili.
Zbog toga je najlakše okriviti trenera, a često upravo on opravdano snosi odgovornost za ovakve stvari. Ipak, vrijedi istaknuti kako je Michele Šego nakon susreta rekao jednu zanimljivu stvar:
- Trener je tražio da dva napadača budu uže, ali tako nije bilo - kazala je špica 'bijelih'.
Razlika u izdanjima na domaćem i gostujućem terenu zato nije samo trenerova krivica, već i igračka. Osim toga što se nisu prilagodili određenim Garcijinim zamislima, u trenucima im je zaista nedostajalo usredotočenosti. Iz tog su se razloga dogodile individualne pogreške iz kojih je Žilina stvorila opasne prilike, ali i iz kojih je, u većoj ili manjoj mjeri, postigla svoje pogotke. Hrgović je 'zaspao' kod prvog zgoditka Slovaka i nije držao liniju zaleđa, a Bambinu povratnu trku kod drugog pogotka ne treba puno komentirati…
Ono što se pak Garciji može zamjeriti su kasne izmjene. Nakon primljenog pogotka u 54. minuti, Hajduk je upao u 'crnu rupu'. Žilina je pritiskala, a energija domaćih navijača osjetno je narasla. Takve faze protivničke dominacije u europskim utakmicama najčešće bi imale poguban ishod za 'bijele'. Bilo je očito da se nešto hitno treba promijeniti, a Hajdukovoj klupi za to je trebalo osjetno dugo. U 64. minuti, kada je na teren kročio Dalisson, stvari su se promijenile, a Hajduk je započeo najkontroliraniji dio ovog susreta. Promjena koja se također trebala zbiti ranije je ona u samom vrhu napada. Šego ovog puta nije bio opasan, nije uspio sačuvati i distribuirati loptu, a presing nije odrađivao na razini na koju nas je naučio. Raniji ulazak Livaje možda ne bi donio pogodak ili nagli napredak u igri, ali teško je reći da bi što u tom trenutku s tim potezom izgubili.
S druge strane…
Nije ipak sve tako sivo. Splićani su započeli ovaj susret s momčadi u kojoj je prosječna dob 23,1 godina, a čak sedam igrača iz početnog sastava proizašli su iz Hajdukove akademije. Normalno je da se pogreške događaju, normalno je da mnogima od njih nedostaje iskustvo sudjelovanja u ovakvim utakmicama, a nekima i kontinuitet igranja. Ono što je važno je da je poslije prvog primljenog pogotka ova momčad uspjela preživjeti nalet Žiline i staviti utakmicu pod kontrolu, a da poslije drugog nije nastala potpuna panika i raspad sistema. Može se reći da je to minimum, a možda i je, ali treba biti realan i priznati da Hajduk u Europi barem od nečega treba početi. U ovakvim utakmicama nerijetko smo ispadali.
Ono u čemu je Hajduk već neko vrijeme bio apsolutno bezopasan, a na čemu se izuzetno radilo na pripremama su prekidi. U poluvremenu u kojem nismo stvorili mnoštvo prilika, u kojem nismo dominirali, ukazao se prekid preko kojeg smo u ključnom trenutku postigli pogodak koji se, na koncu, pokazao presudnim za prolazak dalje. Taj aspekt igre dugo smo zanemarivali, a u ovom susretu pokazao se koliko je važan.
Na koncu vrijedi se još jednom vratiti na press konferenciju trenera Garcije poslije utakmice, na kojoj je usporedio prošlogodišnji Hajduk sa sadašnjim:
- Zreliji smo nego prije, postali smo momčad, danas smo igrali dobro. Imali smo loše trenutke, ali smo se zajedno mučili, kao momčad. Jači smo, imamo drugačiju kemiju nego prije. Nećemo zbog nje dobiti svaku utakmicu, ali to je pravi put - zaključio je.
Ovakve stvari Garcia nije govorio kroz proteklu sezonu, a krenuo je s njima na ovim pripremama. Unatoč svim turbulencijama koje su se dogodile, rast u ovom segmentu u trenucima se zaista već može osjetiti. Nije bilo ljutnje na terenu, nije bilo predbacivanja odgovornosti, igrači su se u periodima dominacije Žiline međusobno bodrili i pokrivali, a njihov govor tijela i izjave poslije utakmice dijametralno su suprotne od onih nakon susreta u Tirani. Prerano je još govoriti o tome je li stvorena momčad, ali da se određene naznake mogu primijetiti - mogu.
A sad, Pafos
Činjenica je da je u većini od 180 odigranih minuta Hajduk bio bolji od Žiline. Istina, u pojedinim su segmentima Splićani opet podbacili, ali bilo je i pozitivnih naznaka koje prečesto zanemarujemo. Uz to, cijelu ovu priču treba staviti u vremenski kontekst, a to je da je tek sredina srpnja. To je razdoblje u kojem Hajduk najčešće još ne bi ni počeo igrati, a u kojem se ne može očekivati od momčadi da igra kao stroj. Mehanizmi se tek uigravaju, novi igrači prilagođavaju, a svi hvataju formu i ritam utakmica. Niti smo trebali 'poletjeti u nebesa' nakon dobre partije na Poljudu, niti se sramiti nakon jučerašnjeg poraza. A na kraju dana, kada u četvrtak sudac svira početak utakmice s Cipranima, cijela ova priča postaje nebitna, a pamti se samo prolaz. Prolaz koji nam je podigao već godinama niski klupski koeficijent, prolaz koji se u očima mnogih već prije prve utakmice smatrao zagarantiranim, a koji nam je omogućio da snage odmjerimo s protivnikom protiv kojeg nismo favorit, ali kojemu su ovo prve utakmice u sezoni i koji je, baš kao i Splićani, fundamentalno promijenio igrački kadar… Dakle, ništa nije nemoguće.
