'Naš je cilj omogućiti Hajduku da već sljedeće sezone složi momčad sposobnu moćno napasti Dinamo u borbi za naslov prvaka', izjava je koja je sigurno većini navijača poslije 21 godine bez titule prvaka zagolicala maštu. Ovu rečenicu rekao je Ivica Pirić, koji je nakon igračke napravio i poslovnu karijeru te koji je prema splitskom klubu usmjerio ukrajinskog kripto milijardera Volodimira Nosova i njegov WhiteBIT. Osim dotične globalne kompanije, najavljeno je da bi dijelom ovog projekta trebale biti i nekoliko tvrtki iz Ukrajine, Kazahstana i Uzbekistana, koje su na ovaj ili onaj način povezane s WhiteBIT-om. Oni planiraju već u prvih godinu dana klubu dati ozbiljnu financijsku injekciju, od oko 20 milijuna eura, a priča je u kratko vremena postala poprilično ozbiljna.
Tko su i što žele?
U središtu ove priče nalazi se Ivica Pirić, bivši nogometaš Hajduka i čovjek koji vrlo otvoreno pokazuje ambiciju da zauzme upravljačku poziciju u klubu. Njegova neformalna kandidatura je, osim osobne ambicije, dio šireg plana u kojem važnu ulogu igra ukrajinski poduzetnik Volodimir Nosov, osnivač i prvi čovjek WhiteBIT-a, jedne od najvećih europskih kripto burzi i blockchain kompanija s više od 35 milijuna korisnika. Godišnji volumen njihovog trgovanja prelazi 2.3 milijarde eura, a tvrtka zapošljava više od 500 ljudi. Ovi podaci govore dovoljno o potencijalnoj financijskoj snazi i ambicijama, a važno je za napomenuti kako su već prisutni u nogometnom svijetu.
WhiteBIT je sponzor nekih turskih klubova, Juventusa i Barcelone, što pokazuje da znaju pregovarati i s najvećim igračima. Njihovo sponzorstvo u katalonskom velikanu, prema špekulacijama tamošnjih medija, iznosi 75 milijuna eura za sljedećih pet godina, odnosno 15 milijuna godišnje. Možda vam nakon čitanja te cifre pada na pamet misao da to za Barcelonu nije veliki iznos, ali postoji značajna razlika u WhiteBIT-ovim planovima. Dok su za Katalonce tek jedan od komercijalnih partnera, u Hajduku žele biti glavni.
Njihova ambicija prema splitskom klubu nije skrivena, ona je jasno elaborirana. Spremni su uložiti značajan novac, ali zauzvrat očekuju konkretan utjecaj na upravljanje klubom. Pirić je to i sam potvrdio, naglašavajući kako vlasnička struktura nije primarni cilj, ali ulazak u upravljačke strukture jest. Drugim riječima, model koji nude nije klasično sponzorstvo, nego svojevrsno partnerstvo u kojem kapital dolazi zajedno s odlučivanjem.
Pirić se u toj kombinaciji pojavljuje kao most između kluba i kapitala, on postaje ključni operativac ovog projekta te poduzetnik koji želi upravljati novcem kojeg je on osigurao, što je za mnoge klubove uobičajena praksa. Takav model suradnje iznjedrio je u gradu podno Marjana dvije struje mišljenja. Prva smatra da je teško ignorirati ono što se nudi, a to je financijska injekcija koja bi, barem prema najavama, mogla praktički preko noći stabilizirati klub, omogućiti konkurentniji igrački kadar i dugoročnije planiranje. Druga struja pak smatra da cijena tog novca nije mala. Smatraju kako ulazak stranog kapitala koji traži upravljačka prava izravno zadire u identitet kluba sagrađen na socios modelu koji podrazumijeva snažnu ulogu i participaciju navijača.
Pitanje koje se nameće jest gdje je granica između nužnog pragmatizma i gubitka kontrole i identiteta. Jer dok je u klubovima poput Barcelone WhiteBIT tek jedan od sponzora bez utjecaja na odluke, u Hajduku bi upravo takav utjecaj bio ključni uvjet suradnje. Jesu li Hajduk i njegov navijački puk spremni prihvatiti suradnju u kojoj bi novac došao zajedno s dijeljenjem moći? Pirić i njegovi partneri jasno poručuju da jesu ozbiljni i spremni investirati, ali jednako jasno daju do znanja da bez konkretne uloge u upravljanju nema ni ulaganja.
Ugroza modela?
Prema informacijama koje su trenutačno javno dostupne, ulazak Pirića i investitora ne bi trebao ugroziti model upravljanja. Njihov ulazak ne bi utjecao na vlasničku strukturu kluba, odnosno na udio koji je trenutno dominantno raspoređen između Grada Splita i Našeg Hajduka. Već na temelju toga može se zaključiti kako sam model u značajnoj mjeri ne bi bio oštećen, budući da formalni vlasnici zadržavaju sva svoja prava. Pirić također nigdje nije rekao da želi ukidanje nekih od kontrolnih mehanizama, kao što je recimo Nadzorni odbor. Nisu rekli ni da bi to ključno tijelo oslabili, ukinuli neke od njegovih važnih ovlasti kao što je stopiranje poslova iznad određenog iznosa.
Dakle, vlasnička struktura ostala bi apsolutno netaknuta, a ključna kočnica u Hajdukovoj upravljačkoj strukturi, Nadzorni odbor, nastavio bi funkcionirati kao do sada. On bi prema trenutačnim informacijama trebao zadržati sve svoje ovlasti, a kada bi Pirić postao dio upravljačke strukture, on bi još uvijek sve prihode i rashode trebao transparentno izložiti te bi sve veće financijske ekspedicije trebale proći Nadzorni odbor. Na kraju dana, ako će Pirić postati dio upravljačke garniture, upravo će ga taj Nadzorni odbor tamo i postaviti.Rasprave o ugrozi i budućnosti modela uvijek su vrijedne. O tako važnim stvarima koje su postale bit ovog kluba jednostavno se treba raspravljati.
Trebalo se onda i prošlog ljeta intenzivnije raspravljati o izborima za Nadzorni odbor, u kojima navijači nisu imali više od jednog izbora koji je, uz to, javno predstavljen tek tjedan dana prije početka glasanja. Prema trenutačno dostupnim informacijama, veća ugroza za model je taj nedostatak demokratičnosti, nego ovaj ulazak u klub koji neće utjecati na njegove formalne mehanizme, a potencijalno mu može osigurati stabilnost i toliko potrebni vjetar u leđa. Na koncu, ako jedna grupacija sponzora uopće može ugroziti ono na čemu je klub već godinama utemeljen, onda se svi zajedno trebamo zapitati koliko je taj temelj uopće bio čvrst i kvalitetan.
Ugroza identiteta?
Formalni, pravni mehanizmi funkcioniranja kluba ostali bi netaknuti, ali što je s njegovim identitetom? U posljednjim danima i iz etičkih se razloga problematizirao ulazak WhiteBIT-a i srodnih firmi u klub. Spominjale su se teze da bi se investitor trebao okrenuti unutrašnjoj političkoj situaciji u svojoj zemlji (Iako već donira značajne iznose), govorilo se i kako je taj novac zarađen na neetičan način, kako Hajduk ne bi trebao poslovati s takvim firmama… Ipak, Hajduk ne bi trebao biti moralni arbitar u ovoj situaciji.
Suvremeni nogomet je biznis, u njemu se gleda samo profit te čitav njegov mikrokozmos funkcionira po principu 'money talks'. Mogu reći da se prvi ne slažem s takvim sustavom i činjenicom da današnji nogomet nema gotovo ni jedan aspekt svog izvornog identiteta. Isto tako, nije na Hajduku da takav sustav mijenja, niti on to može. Na kontinentalnim konfederacijama i FIFA-i je da uvedu ograničenja, da usvoje mehanizme koji će sprječavati preveliki upliv sponzorskog novca u klubove te da odrede tko može, a tko ne može ulagati u ovaj sport. A ako ćemo biti realni, to se nikada neće dogoditi. Hajduk je dio tog sustava, htio to on ili ne, te ako želi biti stabilan i uspješan u jednoj mu se mjeri treba prilagoditi.
Ovaj ulazak radikalno neće promijeniti stvari, a učinit će Hajduk stabilnijim unutar kapitalističkog sustava prema kojem nogomet funkcionira, a koji prezire narodne klubove kao što je on. 'Bijelima' bi, u slučaju ostvarivanja ove suradnje, na raspolaganju ostale sve kočnice za koje su se navijači dugo godina borili. Hajduk bi još uvijek imao javne i transparentne financije te mehanizme putem kojih navijači Upravi kluba mogu direktno dati do znanja što misle. Ostao bi i Nadzorni odbor koji su navijači, na više ili manje demokratičan način, izabrali. Hajduk bi i dalje bio preko 30% u vlasništvu navijača.Dakle, klub se ni na koji način ne bi udaljio od onih koji su ga izgradili te, stoga, ne bi izgubio svoj identitet 'diteta puka', već bi jednostavno mandat za njegovim upravljanjem na određeni period dobila osoba koja je spremna osigurati snažne sponzore i značajnu financijsku injekciju. Ta osoba ne bi bila nedodirljiva, a sponzorski ugovor treba se potpisati na način da nije ni on. Ako tako bude, a dosadašnje informacije upućuju na to, onda se radikalne promjene po pitanju identiteta kluba i njegovog načina funkcioniranja neće dogoditi, dok bi se financijska stabilnost mogla ostvariti.
U iščekivanju nastavka
Prema informacijama s kojima javnost trenutačno raspolaže, ovaj projekt ne bi trebao ugroziti ni model ni identitet kluba. Hajduk, ako želi napraviti iskorak kojeg navijači čekaju već predugo vremena, mora biti otvoren za priljev kapitala. U modernom je nogometu bez novca gotovo nemoguće biti uspješan. Zato vrijedi poslušati što ova grupacija sponzora ima za reći, a ne ih a priori eliminirati iz svih kombinacija.
U slučaju da se situacija nastavi razvijati u ovom smjeru, nema razloga da im se ne omogući prilika. Ako jednoj Barceloni ne smetaju WhiteBIT-ovi novci, zašto bi trebali Hajduku? Ako su se drugima nudile upravljačke pozicije, zašto se ne bi mogle i Piriću? Također, u posljednjih dvadesetak godina u Hajduku su mnogi, bilo to igrači, članovi Uprave ili Nadzornog odbora, dobivali priliku, a vjerojatno ni po čemu nisu trebali. Pirić, iako mu se zamjeraju neki prijašnji neuspjesi, očito ima ozbiljne veze i omogućava značajnu financijsku injekciju. Ne dolazi, dakle, praznih ruku. Osim toga, postoji tijelo koje ga cijelo vrijeme kontrolira i time štiti egzistenciju kluba. Zatvoriti mu odmah vrata bilo bi suludo, pogotovo s obzirom na to da ne zagovara radikalnu strukturnu promjenu, a potencijalno omogućava izlazak iz teške financijske situacije i stabilnost.
