Već su skoro dva mjeseca prošla od trenutka kada smo saznali da će Goran Vučević prestati obnašati funkciju sportskog direktora. Za neke je to bio veći, za neke manji šok, a ta je vijest poprilično snažno odjeknula sportskom javnošću. Sazvana je i izvanredna press konferencija, hajdučki puk analizirao je zašto je do toga došlo, a onda je uslijedio iznenadni muk. Nad Splitom se tada nadvila jedna gusta dimna zavjesa, zvana 'budućnost Poljuda', koja je iz fokusa javnosti skrila ovu ključnu problematiku za iduću sezonu.
Dok su o Poljudskoj ljepotici koplja lomili arhitekti, građevinari, novinari, sociolozi, političari… Ma zapravo čitavo društvo, pitanja tko će biti novi šef sportske politike kluba i zašto ga toliko čekamo kompletno su ispala iz fokusa. Ali, eto, u iščekivanju odluke Ministarstva i ostalih razina vlasti ta se dimna zavjesa polagano raspršila, dovoljno da se možemo napokon posvetiti Vučevićevom nasljedniku.
Sljedeći sportski direktor Hajduka trebao bi biti Robert Graf. Iako se u javnom prostoru pojavila informacija da je sve riješeno te kako je njegov dolazak definitivno dogovoren, to nije baš tako. Poljak je u ovom trenutku favorit za tu funkciju, velika je vjerojatnost da će je i preuzeti, ali pregovori u ovom trenutku još nisu gotovi. Svakako, krajnje je vrijeme da se donese ta ključna odluka. Nema se više što čekati, nova sezona će doći jako brzo, a Hajduk, ako misli ozbiljno, treba krenuti u intenzivne pripreme. Već sada se može reći da novi sportski direktor neće imati luksuz perioda 'uhodavanja', već će odmah na startu mandata trebati povući neke teške odluke. Međutim, jedna od njih izgleda nije dovođenje novog trenera.
Opet ista greška?
Tko će voditi Hajduk u sljedećoj sezoni? Pitanje je to o kojem se svake godine u ovo vrijeme intenzivno priča, a na kojeg je predsjednik Ivan Bilić dao odgovor u razgovoru za RTL: 'U sljedeću sezonu krećemo s istim trenerom, istim stožerom i istim ciljevima'. Zadržavanje Garcije može se pokazati kao ispravna odluka, ali pitanje je je li ona donesena na ispravan način?
Klupska hijerarhija vrlo je jasno strukturirana po ovom pitanju: predsjednik bira šefa sportske politike, koji potom bira trenera. Takva logika nije primijenjena u ovoj sezoni jer je sportski direktor došao poslije trenera, što je Vučeviću dalo legitimno pravo da koristi argument 'nisam ga ja odabrao'. Ova predsjednikova izjava, koliko god se nekome Garcia dopadao ili ne, može služiti kao izvor za sumnju jer drugu godinu za redom ide protiv spomenute klupske hijerarhije i odaje dojam da se ponavlja ista greška. Sportski direktor ne bi trebao biti odabran tako da odgovara treneru, već trener treba biti odabran da odgovara sportskom direktoru.
Možda novom šefu sportske politike Garcia u potpunosti bude odgovarao, ali to onda definitivno nije rezultat neke dugoročne strategije, već čisti splet okolnosti. U scenariju njihove kvalitetne suradnje, Hajduk bi napokon mogao kapitalizirati na kontinuitetu: Garcia je radio s ovim igračima, poznaje njihove mogućnosti i ograničenja, a u predstavama njegove momčadi vidi se jasna nogometna ideja. Ovaj scenarij jedino je moguć ako se pronađe sportski direktor koji se s odabirom trenera istinski slaže, kojem on nije nametnut ni u kojem smislu te koji će u potpunosti stati iza njega od prvog trenutka. Treba se poklopiti dosta toga, što je pomalo idealistično, ali nije nemoguće.
U drugom scenariju u kojem ta suradnja zakaže, klub riskira ponavljanje već viđene situacije. Tada bismo ponovno svjedočili narušenoj hijerarhiji u kojoj sportski direktor i trener djeluju kao paralelni sustavi. Ako sportski direktor nije birao trenera, vrlo lako ponovno možemo zapasti u igru ‘predbacivanja odgovornosti’ što u pravilu vodi kratkoročnim, stihijskim odlukama i dodatnoj destabilizaciji. Umjesto strateškog građenja momčadi, dobili bismo još jedan ciklus improvizacije, a to je luksuz koji si klub u ovakvom trenutku jednostavno više ne može priuštiti.
Važan trenutak
Hajduk ulazi u razdoblje koje će uvelike definirati njegovu budućnost jer čak 31 igraču u sljedećih godinu i pol ističe ugovor. Među njima su, osim mnoštva juniora i ponekih rotacijskih opcija, bivši/sadašnji nositelji momčadi kao što su Krovinović, Livaja, Melnjak i Šarlija te svježa pojačanja poput Guillamona, Rebića i Almene. Takva situacija, koliko god na prvu djeluje kao krizna, istovremeno može biti percipirana kao prilika za implementaciju nove vizije.
Tajming za preuzimanje neke od vodećih funkcija u Hajduku nikada nije idealan, ali sljedeći sportski direktor barem neće biti zarobljen u okovima dugoročnih i velikih ugovora njegovih prethodnika. On će imati priliku oblikovati momčad prema vlastitoj ideji, ali uspješnost te slobode ovisit će o dva ključna faktora.
Prvi faktor spomenuti je odnos s Gracijom. Veliko je pitanje hoće li novi sportski direktor pronaći zajednički jezik sa Španjolcem, koji prema predsjednikovoj izjavi očito sigurno ostaje. Drugi faktor su sposobnost i iskustvo osobe koja će postati novi sportski direktor. Kao što je već općepoznato, glavni kandidat je Robert Graf, pa vrijedi vidjeti kroz što je on sve prošao u svojoj karijeri.
Ako je Graf taj…
Graf je prve korake napravio je u Wrocławu, radeći s mlađim uzrastima u Śląsku i u regionalnom savezu, da bi se potom afirmirao u Lechiji iz Gdańska kao voditelj akademije. Prvu ozbiljniju direktorsku priliku dobio je 2018. u Olimpiji iz Grudziądza s kojom je izborio plasman u viši rang unatoč skromnijim resursima u odnosu na konkurenciju.
Iskorak je napravio i u Warti iz Poznańa koju je prvo vratio u najviši rang nakon 25 godina, da bi onda s istom momčadi u Ekstraklasi zauzeo odlično peto mjesto. Warta je, doduše, imala najveći budžet u drugoj ligi, pa se taj pothvat ponešto razlikuje od onog s Olimpijom. Svakako, uzlet s klubom iz Poznańa otvorio mu je vrata Rakówa iz Częstochowe, gdje je sudjelovao u najuspješnijem razdoblju u povijesti kluba. Osvojio je s njima naslov prvaka Poljske te Kup i Superkup u sezoni 2022./23. Odradio je u Rakowu odličan posao te je taj angažman neupitno njegova najjača referenca. Ipak, važno je istaknuti kako je u tom klubu surađivao s trenerom Marekom Papszunom, koji je, kolokvijalno rečeno, ondje bio ‘Bog i batina’ te ključ uspjeha te ekipe. Poslije Rakówa prešao je u ŁKS iz Łódźa, u kojem obnaša funkciju potpredsjednika za sport, a iz kojeg bi trebao preći u Hajduk.
Graf bez dileme ima respektabilan životopis i iza sebe nekoliko ozbiljnih rezultata zbog čega se doima kao logičan i kompetentan izbor. No, u ovom slučaju njegova uspješnost neće ovisiti samo o njegovim sposobnostima, već i o odnosu s Garcijom. Naravno, uvijek je odnos između sportskog direktora i trenera ključan za uspjeh, ali ovdje ga vrijedi posebno problematizirati jer nisu odabrali jedan drugog, oni nisu prirodno formiran tandem, već ih je umjetno spojila treća instanca, u ovom slučaju predsjednik. Takav potez ide kontra zamišljene klupske hijerarhije i zato s razlogom otvara prostor za sumnju.
Ako se unatoč tome uspiju prepoznati i izgraditi stvarno, a ne samo formalno partnerstvo, Hajduk bi mogao napraviti iskorak. Garcia već ima jasnu ideju i poznaje momčad, dok bi sportski direktor imao priliku tu ideju nadograditi i pretvoriti u dugoročno održiv sustav. U tom slučaju, ova situacija s velikim brojem igrača kojima istječu ugovori prestaje biti problem i postaje prilika za selekciju i za redefiniranje momčadi. No, zbog početne nelogičnosti u ovom procesu, ovakav rasplet pretpostavlja da će se poklopiti nekoliko faktora.
Ako se, pak, pokaže da ta suradnja ne funkcionira, Hajduk bi se još jednom vratio na početak. U tom slučaju ponovno bismo gledali razdvojene linije odlučivanja i poteze bez jasne dugoročne logike. Tada odgovornost više ne bi bila samo na treneru ili sportskom direktoru, već na vrhu upravljačke strukture.