U subotu, 3. kolovoza, u programu Drveniškog kulturnog ljeta u zgradi Mjesnog odbora održana je izložba Navigando Vedrana Karadže Tabulova koju su radovima upotpunili kćerka Gea i gost umjetnik Evgenij Glinski.
Vedran Karadža Tabulov diplomirao je 2002. godine kao slikar-grafičar i likovni pedagog na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Širokom Brijegu, a danas živi i radi na relaciji Split – Solin – Drvenik Veli ali i šire, te sebe identificira kroz kreativno djelovanje i igranje igre preoblikovnanjem djelova i svojstava materijalnog svijeta i njegovog značenja, gradnjom assemblagea i skulptura, i to isključivo na otoku, a sve simultano, no i pomalo aritmično sa istraživanjem kroz grafičke tehnike dubokog i visokog tiska.
Kako je nakon predstavljanja Vedrana Karadže Tabulova rekla predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Trogiru dr. sc. Danka Radić, iako su njegovi ciklusi otvoreni, na ovoj izložbi ipak prevladava tema broda, brodskih dijelova, brođenje – navigando – atelierom – životom; uređuje ono što se može urediti, ono što ne može u životu. Karadžini brodovi plove morem, pod morem, ali i lebde i lete nebeskim prostranstvima.
Vedran Karadža Tabulov posve je zaokupljen recikliranjem i radovima na skupljenim predmetima koje bira, kako autor sam kaže, među 'drvom, metalima, kamenom, betonom, konopom, tkaninom, staklom, kostima, zemljom, bezvrijednim i antiknim, starim i novim, svojim i tuđim uspomenama, sitnim i masivnim, sintetičkim i organskim, grubim i preciznim, crnim, crvenim, plavim, žutim, medenim, zelenim', pronađenim ili kupljenim potrošenim materijalima (brus, kanela…), uzgajanim, odrvenjelim komadima biljaka (špice od tikve… i biljni otpad je repromaterijal). Njihovim kolažiranjem prepravlja ih u umjetnička djela kojima iskazuje svoj tok svijesti, svoja stremljenja uspostavi ravnoteže između svijeta u kojem živi, nerednog i destruktivnog, i svijeta koji želi živjeti, 'u osnovi uvijek promjenjivog ali temeljenog na pretpostavkama zbližavanja, prožimanja i spajanja, težeći skladu dijelova i cjeline', Vedran Karadža Tabulov duboko je svjestan ponora vremena u kojemu živimo. U tom smislu njegov radovi - assemblage – izborom odbačenog i sakupljenog i slaganjem u kompoziciju (Karadža Tabulov spaja naizgled nespojivo) prolaze proces metamorfoze iz banalnog u 'osviješteni' i resementarizirani oblik pri čemu su cerebralna i ontološka dimenzija stvaralačkog procesa i djela posebno naglašene.
To što sam ove struke, ističe Vedran Karadža Tabulov, u mojem slučaju fino se podudara s činjenicom da je moj afinitet, posao, poziv, izbor, ujedno i moj život. I uz nešto podnošljivih oscilacija, uvijek bi bivao vraćan u taj svoj život.
Neka tako bude i nadalje.