Hajduk je svladao Iasi (2:1) u dvoboju koji je od gostujućeg izjednačenja u 26. minuti, pa sve do same završnice nudio neizvjesnost i strepnju za prolaz.
'Bijeli' nisu igrali kako je Marijan Pušnik zamislio. Istina, došli su do željenog vodstva u 22. minuti, ali izostalo je sve ono na čemu je trener inzistirao tijekom priprema. Nije bilo presinga, visokog pritiska, Hajduk je djelovao impresionirano, kao momčad koja ne zna što hoće. Na momente se činilo da 'bijeli' ne znaju bi li napali ili branili 1:1, pa su se i linije razvukle...
Kako je vrijeme odmicalo, tako je rasla i nervoza, čuo se i pokoji zvižduk s tribina. Publika brzo zaboravlja da je velika većina ovih igrača bila i dio momčadi koja je cijelo prošlo proljeće mučila navijače i sebe, a doživjela je tek neznatne promjene ulaskom Ćosića, Kožulja i Saida. Zapravo je najveće pojačanje - Ohandza. Veliki Franck! Frane Zolja!
Isplatila se, brate, svaka minuta čekanja Kamerunca, koji kao da je igrač s druge planete. Čast svima, ali Frane je odveo 'bijele' u treće pretkolo, u Rumunjskoj je zabio za početak preokreta, a na Poljudu je stavio pečat na prolaz. I to kakvim pogotkom. Nakon duplog pasa s Vlašićem se sjurio u šesnaesterac, otresavši pritom i protivnike i Tudora, te je majstorski desnom nogom naciljao suprotni kut.
Naravno da moramo pohvaliti i sjajan gol Tudora. Volejčinu za 1:0. Fran i Frane su ovoga puta bili strijelci, Hajduk ide dalje, ali ostalo je niz otvorenih tema...
Treće poluvrijeme apsolutno je pripalo - Marijanu Pušniku. On će kraljem presinga postati kada dovede ovu momčad u stanje da to odigra. Euro u Francuskoj je pokazao da visoki pritisak i nije baš ključan za uspjeh, ali filozofija trenera 'bijelih' je nešto sasvim drugo. On osjeća bilo publike, zna da zvižduci počinju čim Hajduk stane, krene se braniti ili zadržavati vrijeme i trudi se da njegova momčad bude borbena, agresivna, da protivniku 'ne da disati'.
No, želje su jedno, a profil njegovih igrača nešto sasvim drugo. Ne samo što nisu igrali presing, još su ih hvatali grčevi, a mnogi su bili i evidentno imresionirani... Odnosno, kako reče Pušnik - usrali su se!
Pušnik je, to već sada možemo konstatirati - kralj presica. Što god nam je palo napamet nakon utakmice, on je javno izrekao i to, po svom starom običaju, na vrlo direktan način. U vrijeme dok smo tražili prave izraze za brojne individualne pogreške 'bijelih', poput 'neki su se prepali atmosfere' ili 'trema je mnoge ukočila', Pušnik je nazvao stvari pravim riječima.
On i inače suvereno vlada tiskovnim konferencijama, servira naizmjenično 'kaktuse' i 'bombone' igračima, spusti novinarima 'zašto se nitko ne smije?', pa ih pohvali 'čestitke i vama, pošto ste dovukli ovoliko ljudi na stadion, svaka vam čast.'
Slovenski trener je direktan, iskren, uvijek gleda ravno u oči. Istina je i da je u dvije utakmice imao dosta sreće, ali ne prati li ona hrabre? No, ako mislite da je Pušnik slovenska verzija Ćire Blaževića, gadno ste se prevarili. On ima 'krstićevićeski' dril na treningu, jako pošten odnos prema radu, a najveći uteg mu je što nema dovoljno kvalitetnu momčad za napraviti rezultatski iskorak kakav bi želio.
Hajduk ide dalje, a na Pušniku je sada da proba broj 'unforced errora' svesti na minimum. I ne kažemo da treba odustati od otvorenog garda, ali koji put bi valjalo i taktizirati, zbiti redove, pa kompaktnošću i kontranapadom pokušati doći do cilja. Barem u vrijeme dok je obrana nesigurna, vezni red 'usran', a Ohandza i Vlašić zajedno na terenu...
