Fizičar s Ruđera: Ako nuklearni rat obave kako Bog zapovijeda nikakav jod neće pomoći

Tek što smo se priviknuli na novonormalne uvjete života suočeni s prijetnjom virusa, niti 36 godina nakon černobilske nesreće i samo jedanaest godina nakon eksplozije u Fukushimi, svijet se opet suočava s nuklearnom prijetnjom.

Jasna je stoga zabrinutost građana koji su posljednjih dana pohrlili u ljekarne pokušati kupiti kalijev jodid. Reakcije na velike stresore poput one o potencijalnoj nuklearnoj prijetnji kod različitih ljudi izazivaju različite osjećaje. Dok neki odmahuju rukom, drugi se mire sa sudbinom, dok se treći pripremaju.

Kupnja kalijevog jodida tek je početak onoga što se počelo događati u našem neposrednom okruženju. Na društvenim mrežama, u kafićima, na cesti, u ljekarnama, razgovara se o potencijalnoj nuklearnoj opasnosti, a shodno s time razgovara se i o mogućim načinima za ‘preživjeti’. Upravo smo tu riječ stavili u navodnike, jer kako je za Zagreb Info ispričao Tonči Tadić najveći stručnjak za nuklearnu energiju iz Laboratorija za nuklearnu fiziku pri Institutu Ruđer Bošković, 'preživjeti nuklearnu eksploziju ovisi o sudbini, odnosno o tome gdje je bomba pala'.

'Ako nuklearni rat bude obavljen onako kako Bog zapovijeda nikakav jod neće pomoći', kaže pomalo šaljivo nuklearni fizičar Tonči Tadić.

'Da na neku zemlju, padne neka bomba, nećemo imenovati tko, to je razaranje. Dva kilometra od mjesta pada bombe imate spaljenu zemlju i ljude, na četiri kilometra ljudi više ne postoje - isparili su, zgrade su spaljene, na 20 do 200 kilometara, ovisno o visini eksplozije ne rade auti, inkubatori, pacemakeri, dakle nitko vam ne može pomoći jer ne mogu nikako doći do vas, a niti im vi možete ikako javiti jer mobiteli ne rade', upozorava Tadić.

U slučaju eksplozije koja je relativno blizu javljaju se opekline trećeg stupnja, kaže Tadić i napominje da je u svim tim slučajevima 'apsolutno nebitno jeste li popili jod'.

Nije nuklearna bomba jedino čega se boje naši sugrađani, čak bi i rekli da im to nije glavna preokupacija. Radijacija jest. S obzirom da smo se u relativno novijoj povijesti susreli sa dvije velike nesreće u nuklearnim elektranama, a i na činjenicu da je NE Krško vrlo blizu Zagreba, ne može se reći da je strah od radijacije neopravdan.

No, treba znati što nas može zaštiti, a što ne. U razgovoru s ljudima i čitajući komentare na društvenim mrežama može se prepoznati još jedan fenomen, a taj je aluminijska folija. Odnosno kape od aluminijske folije koje bi nas trebale zaštititi od zračenja. Na to Tadić kaže da je olovo jedna stvar, a aluminij druga. Također, treba upozoriti i na to da kape od aluminijske folije štite glavu jedino od – hladnoće.

'Aluminijska folija štiti od alfa zračenja, a toliko štiti i običan komad papira', kazao je Tadić.

'Jedino što vas može zaštiti od radijacije prilikom nuklearne eksplozije je betonski zid debeo četiri metra'.

Objasnio je i da je jasno da postoji određeni strah od radijacije, ali da se on neće riješiti jodom, jer osim što se ne može kupiti bez recepta, za njegovu podjelu u slučaju nesreće je zadužena država. 'Dijelit će se prema prioritetu, prvo trudnice, mala djeca, mladi ljudi i to je to, jer za starije od 40 godina on nema nikakvog efekta', napominje Tadić.

'Primjerice ako nuklearna bomba padne u Budimpešti, neće biti nikome ništa niti u Nagykanizsi i u Debrecenu, Nagykanizsa', zaključio je Tadić.