Glasnogovornik Brodosplita o brodu s azbestom razgovarao s umjetnom inteligencijom, evo što je doznao

Glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić odlučio je o brodu Moby Drea i opasnostima azbesta porazgovarati s umjetnom inteligencijom. Na Facebooku je objavio svoj razgovor s ChatGPT-jem. Evo razgovora:

'Koliko je azbest bio čest materijal u starijim brodovima i zbog čega predstavlja toliko velik problem?

Azbest je bio široko korišten od 1950-ih do 1980-ih, prvenstveno za izolaciju cijevi, kotlova, zidnih panela i podova. Problem je u tome što udisanje mikroskopskih vlakana može izazvati ozbiljne bolesti poput azbestoze, raka pluća i mezotelioma, često tek desetljećima nakon izloženosti.

Koji su stvarni rizici za radnike pri demontaži broda s azbestom?

Najveći rizik je udisanje azbestnih vlakana. Čak kratka izloženost bez zaštite može dovesti do dugoročnih zdravstvenih posljedica. Stoga su potrebne hermetičke barijere, HEPA filteri, dekontaminacijske komore i osobna zaštitna oprema.

Brodosplit tvrdi da su pregradni paneli pod kontrolom i da se poštuju sve procedure. Jesu li te mjere dovoljne?

Ako se procedure provode po EU i međunarodnim standardima, rizik se može minimalizirati. Problem je povjerenje – javnost rijetko ima uvid u stvarnu primjenu mjera i nadzor nad radovima.

Koji su standardi i protokoli za sigurno uklanjanje azbesta, posebno iz sendvič-panela? Jesu li se oni ranije primjenjivali u hrvatskim brodogradilištima?

Standardi uključuju rad u zatvorenim prostorima s negativnim tlakom, HEPA filtraciju, dekontaminacijske komore, hermetičko pakiranje otpada i odvoz u ovlaštena postrojenja. U Hrvatskoj su slični protokoli ranije primjenjivani, ali s različitom razinom discipline i nadzora.

Kako gledate na nadzor inspekcija i prekogranično zbrinjavanje otpada?

Inspekcije potvrđuju da se radi po pravilima, no često imaju ograničene resurse. Prekogranično zbrinjavanje je osjetljivo jer Hrvatska nema dovoljne kapacitete, što izaziva sumnje o mogućem 'nestajanju' otpada.

Jesu li građani opravdano zabrinuti ili je strah posljedica nedostatka informacija?

Oboje. Rizik je stvaran, ali nepovjerenje raste zbog nedostatka jasnih informacija. Kada institucije ne komuniciraju, građani pretpostavljaju najgore.

Koliko je transparentnost važna u odnosu na tehničku zaštitu?

Transparentnost je jednako važna. Ako se sve radi ispravno, ali javnost ne zna, nepovjerenje može biti veće od stvarnog rizika.

Što je najveći problem – tehnički, institucionalni ili odnos prema javnosti?

Tehnički aspekt se može riješiti, institucionalni okvir zahtijeva bolji nadzor, a najveći izazov je odnos prema javnosti – nedostatak komunikacije izaziva krizu povjerenja.

Koja je glavna lekcija iz slučaja Moby Drea?

Uklanjanje azbesta je i tehničko i društveno-političko pitanje. Potrebna je potpuna transparentnost, uključivanje građana i jasan nadzor.

Jesu li ovakvi slučajevi upozorenje na skrivene izvore azbesta u Hrvatskoj?

Da. Stare tvornice, postrojenja i brodovi još uvijek sadrže azbestne instalacije. Moby Drea pokazuje da nas čeka dugotrajan proces uklanjanja tih naslijeđenih opasnosti.

Postoje li primjeri iz drugih zemalja od kojih možemo učiti?

Skandinavija i Njemačka imaju specijalizirane tvrtke koje transparentno izvještavaju o uklanjanju azbesta. Nizozemska vodi javno dostupan registar objekata s azbestom – model koji Hrvatska može primijeniti.

Postoje li primjeri sličnih poslova u Hrvatskoj?

Da, više puta:

 • Galeb (Rijeka, 2020.) – uklonjeno 78 tona azbesta s Titove jahte; radove je vodila specijalizirana tvrtka IND-EKO.

 • USS Mount Whitney (Rijeka, 2015.–2019.) – 21 tonu azbestne izolacije uklonila američka Šesta flota u Viktor Lencu.

 • Marko Polo (Mali Lošinj, 2010.) – remont je uključivao radove koji su obuhvatili azbestne materijale, no Jadrolinija nije dala javno specifikaciju radova. 

Ovo pokazuje da Hrvatska ima prethodna iskustva u uklanjanju azbesta u brodogradilištima te da rad Brodosplita nije izoliran slučaj', objavio je Jurišić.