Je li mikroplastika stvarno štetna za ljudsko zdravlje?

Pregled znanstvenih portala koji najavljuju i objavljuju nova istraživanja pokazuje da će prva polovica ove godine biti izrazito plodna za temu utjecaja mikroplastike na ljudsko zdravlje. Dok čekamo 'tsunami' novih rezultata, pogledajmo što zasad znamo sa sigurnošću i što još trebamo saznati.

Već je ranije utvrđeno prisustvo mikročestica plastike u krvi, plućima, jetri, pa čak i posteljicama i majčinom mlijeku. Nova istraživanja nadovezuju se na to, identificirajući mikroplastiku i u organima koji su do nedavno smatrani zaštićenima, poput mozga, srca i reproduktivnog sustava. Posebno zabrinjava činjenica da su mozgovi osoba koje su bolovale od demencije sadržavali još veću koncentraciju mikroplastike nego mozgovi onih bez neurološke dijagnoze. Znanstvenici su utvrdili da većina ovih čestica u mozgu pripada polietilenu, plastici široko korištenoj u ambalaži hrane.

Trenutno ne postoje jednoznačni dokazi koji izravno povezuju pojedine bolesti ljudi s mikroplastičnim česticama u našim tijelima. Međutim, sve više istraživanja ukazuje da su zdravstven rizici ne samo mogući, nego sve vjerojatniji. Dakle, postoje indirektne poveznice, ali ne i izravni dokazi uzročnosti.

Što znamo sa sigurnošću?

Sa sigurnošću znamo da se mikroplastika nalazi u ljudskom tijelu: pronađena je u krvi, plućima, posteljici, jetri, slezeni, bubrezima, crijevima, a nedavno i u mozgu, srcu i testisima. Sigurno znamo da naš organizam ne može učinkovito eliminirati sve te čestice. One koje ne pročistimo, ostanu u nama i nakupljaju se u tkivima.

Prisutnost mikroplastike u mozgu povezuje se s višim rizikom od demencije, ali nije dokazano da je izravno uzrokuje. Isto vrijedi i za mikroplastiku u testisima, kao i smanjenje plodnosti. Iako je npr. mikroplastika pronađena u svim analiziranim ljudskim testisima, nije potvrđeno da direktno smanjuje broj spermija ili utječe na hormonalni sustav.

Mikroplastika sadrži toksične kemikalije poput bisfenola A (BPA), ftalata i teških metala, koji su poznati endokrini disruptori i potencijalno štetni spojevi. Eksperimenti na životinjama i stanicama pokazuju štetne učinke, uključujući upalu, oksidativni stres, stanične mutacije i promjene u crijevnom mikrobiomu.

Sve je veći broj istraživanja koja pokazuju da bi mikroplastika mogla doprinijeti raznim zdravstvenim problemima, osobito kroz dugoročnu izloženost i nakupljanje u organizmu. Zato znanstvenici smatraju da bi trebalo smanjiti izloženost i provesti dodatna istraživanja kako bismo utvrdili konkretne zdravstvene posljedice. Ukratko, još uvijek nije dokazano da mikroplastika uzrokuje spomenute poteškoće i bolesti, znanstveni dokazi upućuju na to da njena prisutnost u tijelu nije bezopasna, objavljeno je na portalu Zelena Hrvatska HINA.

Što još nije potpuno dokazano?

Znanstvenici još nisu potvrdili da je, primjerice, mikroplastika u arterijama glavni uzrok srčanih i moždanih udara, iako se pokazalo da pacijenti s mikroplastikom u plakovima arterija imaju 4,5 puta veći rizik od kardiovaskularnih incidenata tijekom trogodišnjeg praćenja, od pacijenata u čijim plakovima nije pronađena mikroplastika. Rezultat je to studije objavljene u New England Journal of Medicine 2024. godine.

U toj studiji su znanstvenici su analizirali aterosklerotske plakove kod 257 pacijenata koji su prošli operaciju endarterektomije (čišćenje začepljenih arterija). Otkrili su da 58 posto uzoraka plaka sadržava mikroplastiku, ponajviše fragmente polietilena i PVC-a. Važno je ovdje napomenuti da je statistička korelacija bila značajna (P<0,001), što znači da postoji jaka korelacija, ali uzročnost još nije dokazana. Drugim riječima, ne možemo još reći da mikroplastika izaziva srčane ili moždane udare - moguće je da samo prati neke druge čimbenike rizika (npr. izloženost kemikalijama, lošu prehranu, okolišne toksine).

Najviše su pronađene čestice polietilena - u prosjeku čak 21,7 mikrograma plastike po miligramu plaka. U manjem postotku kod 12 posto pregledanih ljudi pronađeni su i dijelovi PVC-a. Statistička snaga ovih dokaza, primorala je znanstvenike na zaključak da zagađenje okoliša plastikom dovodi do zagađenja organizma i ubrzanog razvoja kardiovaskularnih događaja.

Znanstvenici s Harvarda upozoravaju da ovakve studije ne mogu definitivno dokazati da plastika uzrokuje infarkte ili moždane udare (mogući su i drugi zajednički čimbenici), ali svakako pružaju prve epidemiološke naznake zdravstvene štetnosti mikroplastike kod ljudi.

Postoje li podaci za Hrvatsku?

Izravna mjerenja mikroplastike u organizmu stanovnika Hrvatske zasad nisu objavljena u recenziranoj literaturi do kraja 2024. Ni jedno od navedenih međunarodnih istraživanja (krv, mozak, srce, itd.) nije izdvajalo hrvatske ispitanike niti provodilo analize u Hrvatskoj. Međutim, to ne znači da je situacija drugačija - dapače, pretpostavlja se da je izloženost mikroplastici u Hrvatskoj slična kao i drugdje u Europi, s obzirom na slične obrasce potrošnje, prehrane i okoliša.

Primjerice, u europskim okvirima prosječna osoba godišnje pojede, popije ili udahne desetke tisuća čestica mikroplastike. Nema razloga očekivati da bi stanovnici Hrvatske bitno odstupali od tih vrijednosti.

Ipak, neka recentna istraživanja uključila su Hrvatsku u kontekstu ispitivanja izvora mikroplastike i moguće prehrambene izloženosti. Tako je studija objavljena u časopisu Foods iz studenog 2024. godine ispitivala mikroplastiku u plodovima mora dostupnima na tržištu u četiri zemlje: Belgiji, Hrvatskoj, Srbiji i Južnoj Koreji. Analizirano je ukupno 190 uzoraka jestivih školjkaša (dagnje, klapavice), prstaca, Jakobovih kapica te rakova i kozica. Rezultati pokazuju da je 43,7 posto uzoraka sadržavalo mikroplastiku, ali u relativno niskim količinama, manje od jedne čestice po jedinki u prosjeku. Dominantni materijali bili su polistiren, polipropilen i polietilen u školjkašima, dok su se u rakovima češće nalazili PET, poliamid (najlon) i PVC...

Nije zabilježena velika razlika između zemalja; mikroplastika je potvrđena i u uzorcima iz Jadrana (hrvatski škampi, dagnje itd.), što znači da potrošači morskih plodova u Hrvatskoj također unose određene količine mikroplastike. Ova studija ističe važnost standardizirane metode analize kako bi se pouzdano detektirale i najmanje čestice. Time se nastoji kvantificirati prehrambeni unos mikroplastike, što je ključno za procjenu rizika za ljude.

Pozitivno je što su ova pitanja dospjela u fokus javnosti i regulatora. Europska unija već radi na novim smjernicama, a znanstvenici sve glasnije pozivaju na akciju za smanjenje upotrebe jednokratne plastike, bolji sustavi filtracije i recikliranja te daljnja istraživanja zdravstvenih učinaka. Zanimljiva nas godina čeka.