Bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes) jedna je od najugroženijih slatkovodnih vrsta u Europi. Nekada rasprostranjen u brojnim vodotocima Imotske krajine, danas je njegova prisutnost znatno smanjena zbog onečišćenja voda, degradacije staništa te pojave bolesti koje pogađaju riječne rakove.
Nažalost, takav razvoj događaja doveo je i do potpunog nestanka bjelonogog raka iz rijeke Vrljike, s kojom su Imoćani od davnina povezani i na koju gledaju ne samo kao na izvor života, već i kao simbol identiteta i prirodnog bogatstva.
Unatoč njegovom nestanku iz Vrljike, Javna ustanova More i krš je tijekom terenskih istraživanja pronašla druga staništa na području Imotske krajine u kojima se bjelonogi rak još uvijek održao. Ta mjesta danas predstavljaju ključna uporišta za očuvanje vrste. Ustanova provodi redovit monitoring brojnosti, zdravstvenog stanja i kvalitete okoliša kako bi se osiguralo da ove populacije ostanu stabilne i zaštićene.
'Praćenje stanja bjelonogog raka od velike je važnosti za budućnost rijeke Vrljike. Ako se u narednim godinama uspiju obnoviti i osigurati povoljni ekološki uvjeti u koritu i slivu rijeke- čista i stalna voda, prirodno riječno dno te stabilan biološki sustav- postoji realna mogućnost povratka bjelonogog raka u Vrljiku. Takav povratak imao bi i posebno emotivno značenje.
Bjelonogi rak nije samo dio biološke raznolikosti ovoga kraja. Za mnoge Imoćane on je simbol uspomena, izvornog života uz rijeku i svjedočanstvo o tome koliko je voda bila čista i izvorna', poručuju iz JU More i krš.